Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Duhovne vrednosti — šta se događa s njima?

Duhovne vrednosti — šta se događa s njima?

Duhovne vrednosti — šta se događa s njima?

„Na večernjem sastanku [u okviru Katoličke crkve] za pružanje saveta onima koji planiraju da stupe u brak prisutno je petnaest parova. Od 30 prisutnih osoba, samo 3 kažu da imaju veru“ (La Croix, francuski katolički dnevnik).

RELIGIOZNE vrednosti su u krizi. Na naslovnoj strani međunarodnog izdanja časopisa Newsweek od 12. jula 1999, stajalo je pitanje: „Da li je Bog mrtav?“ Časopis je pružio odgovor da sasvim sigurno izgleda tako kada je reč o zapadnoj Evropi. U izveštaju o sinodu Katoličke crkve koji je bio održan u Rimu oktobra iste godine, francuske novine Le Monde su zabeležile: „Crkvi je teže nego ikada da prenese svoju poruku u kulturi koja je postala ’alergična‘ na tu poruku... U Italiji katolicizam više ne predstavlja homogen blok... U Nemačkoj spor oko savetovalištâ za abortuse uvećava jaz između pape i demokratije koja više uopšte nije spremna da se podlaže diktatima. Odvažan stav prema moralu i eutanaziji, koji postoji u Holandiji, neki posmatrači već pripisuju nagloj dehristijanizaciji te zemlje.“

I drugde je situacija skoro ista. Nadbiskup od Kanterberija, Džordž Keri, upozorio je 1999. da Englesku crkvu „od nestanka deli jedna generacija“. U članku pod naslovom „Kraj hrišćanske Evrope“, francuske novine Le Figaro su objavile: „Isti obrazac se može videti posvuda... Ljudi sistematski dovode u pitanje etičke i doktrinarne stavove.“

Manje učešće u religiji

U Evropi naglo opada broj prisutnih u crkvama. Manje od 10 procenata katolika u Francuskoj svake nedelje odlazi na misu, dok samo 3 do 4 procenta katolika u Parizu redovno posećuje crkvu. Približno isti ili čak manji broj prisutnih zabeležen je u Velikoj Britaniji, Nemačkoj i u skandinavskim zemljama.

Sve je manji broj kandidata za sveštenstvo što stvara veliku zabrinutost kod crkvenih organa. Za manje od jednog veka, broj sveštenika u Francuskoj je drastično opao, sa 14 sveštenika na manje od 1 na 10 000 stanovnika. Prosečna starost sveštenika se povećava širom Evrope, a njihov nedostatak se oseća čak i u zemljama kao što su Irska i Belgija. U isto vreme, broj dece koja pohađaju časove katehizma se smanjuje, što mogućnost obnove Katoličke crkve dovodi pod ozbiljnu sumnju.

Kada se radi o religiji, izgleda da je poverenje stvar prošlosti. Tek 6 procenata Francuza veruje da se „istina može pronaći samo u jednoj religiji“, u poređenju sa 15 procenata onih koji su bili tog mišljenja 1981. i 50 procenata njih 1952. Ravnodušnost s obzirom na religiju se širi. Broj onih koji kažu da nemaju nikakve veze s religijom porastao je sa 26 procenata 1980. na 42 procenta 2000. (Les valeurs des Français — Évolutions de 1980 à 2000).

Moralne vrednosti se značajno menjaju

Takođe je očigledna kriza moralnih vrednosti.. Kao što je spomenuto ranije, mnogi od onih koji idu u crkvu odbijaju da se povinuju moralnim odredbama svoje crkve. Oni se ne slažu s mišlju da religiozne vođe imaju pravo da postave merila ponašanja. Iste mase koje aplaudiraju papinom stavu o ljudskim pravima odbijaju da ga slede kada se njegove reči tiču njihovog privatnog života. Na primer, njegov stav o kontracepciji se uveliko ignoriše, čak i od strane mnogih parova koji su katolici.

Ovaj stav podjednako utiče na ljude koji su religiozni i na one koji to nisu, i to iz svih društvenih slojeva. Toleriše se postupanje koje se u Svetom pismu jasno osuđuje. Pre dvadeset godina, 45 procenata Francuza nije odobravalo homoseksualnost. Danas 80 procenata građana Francuske smatra da je takvo ponašanje prihvatljivo. Iako velika većina ceni bračnu vernost, samo 36 procenata osuđuje vanbračne veze kao nešto za šta ne postoji opravdanje (Rimljanima 1:26, 27; 1. Korinćanima 6:9, 10; Jevrejima 13:4).

Religiozna zbrka

U zapadnom društvu nastaje religija po sistemu „uradi sam“ u kojoj svako daje sebi za pravo da izabere ono u šta će da veruje. Neke dogme se prihvataju dok se druge odbacuju. Neki sebe nazivaju hrišćanima iako veruju u reinkarnaciju, a drugi se ne ustežu da istovremeno slede nekoliko religioznih pravaca (Propovednik 9:5, 10; Jezekilj 18:4, 20; Matej 7:21; Efešanima 4:5, 6). Knjiga Les valeurs des Français jasno pokazuje da danas mnogi vernici nepovratno skreću s puta koji je utvrdila crkva.

Međutim, ovaj trend sve većeg individualizma u religiji nije bezopasan. Žan Delimo, istoričar religije i član Francuskog instituta, smatra da je nemoguće da osoba stvori svoju sopstvenu religiju koja je nezavisna od bilo kog utvrđenog sistema. „Vera ne može opstati ako nije ukorenjena u postojanosti jedne određene veroispovesti.“ Zdrave duhovne vrednosti i praktikovanje religije moraju biti deo jedne skladne celine. Gde se može pronaći takav sklad u društvu koje je pogođeno promenama?

Od prve do poslednje strane, Biblija nas podseća da je Bog taj koji postavlja norme prihvatljivog ponašanja i morala, iako on daje ljudima slobodu da izaberu da li će se držati tih normi ili neće. Milioni ljudi širom sveta priznaju da ova dugo poštovana knjiga danas ima praktičnu vrednost i da je ona ’žižak nozi njihovoj i svetlost stazi njihovoj‘ (Psalam 119:105). Kako su došli do tog zaključka? Ovo pitanje će biti razmotreno u narednom članku.