Mi volimo razgovarati o vjerskim pitanjima s ljudima svih religija, no nismo uključeni u međuvjersku suradnju niti Boga štujemo s ljudima koji imaju drugačije vjerske nazore od nas. Biblija pokazuje da pravi kršćani trebaju složno surađivati, a ključni faktor za tu suradnju svakako je jedinstvo u pogledu vjerskih uvjerenja (Efežanima 4:16; 1. Korinćanima 1:10; Filipljanima 2:2). Nije dovoljno samo slagati se kad je riječ o iskazivanju ljubavi, samilosti ili opraštanja. Naša vjerska uvjerenja temelje se na dobrom poznavanju Biblije. Bez takvog znanja naša bi vjera bila uzaludna (Rimljanima 10:2, 3).

 Biblija kaže da je zajedničko štovanje Boga s ljudima koji imaju drugačija vjerovanja nalik stavljanju životinja u nejednak jaram i da bi takav krivi spoj narušio vjeru kršćanina (2. Korinćanima 6:14-17). Zato Isus nije dopustio svojim učenicima da Boga štuju s pripadnicima drugih vjera (Matej 12:30; Ivan 14:6). I Zakon koji je Bog dao preko Mojsija zabranjivao je Izraelcima da Boga štuju po običajima okolnih naroda (2. Mojsijeva 34:11-14). Izraelci koji su bili vjerni Bogu nisu željeli sklopiti savez s narodima koji su pripadali drugim religijama niti se na taj način povezati s njima (Ezra 4:1-3).

 Da, sudjeluju. Poput apostola Pavla, mi želimo shvatiti gledišta i vjerovanja što većeg broja ljudi (1. Korinćanima 9:19-22). Dok razgovaramo s ljudima, iskreno nastojimo uvažiti biblijski savjet da im iskazujemo duboko poštovanje (1. Petrova 3:15).