Rodio sam se u Ugandi, u okrugu Gombi. Većina ljudi bila je jako siromašna. U našem gradu nije bilo struje, pa smo koristili petrolejske lampe.

 Moji roditelji u Ugandu su se doselili iz Ruande, a bavili su se uzgojem kave i banana. Od banana su pravili poznato alkoholno piće waragi. Osim toga imali smo kokoši, koze, svinje i krave. Zbog svog odgoja i kulture u kojoj sam odrastao smatrao sam da žena mora bez pogovora slušati muža i da nikad ne smije iznositi svoje mišljenje.

 U dobi od 23 godine preselio sam se u Ruandu. Ondje sam sa svojim vršnjacima počeo izlaziti u disko-klubove. U jedan od njih išao sam tako često da mi je vlasnik dao karticu za besplatan ulaz. Osim izlazaka jako sam volio gledati filmove u kojima je bilo puno tučnjave i nasilja. Okolina i loša zabava štetno su utjecale na mene, pa sam postao nasilan, opijao sam se i živio nemoralno.

 Godine 2000. počeo sam živjeti s djevojkom koja se zvala Skolastique Kabagwira i uskoro smo dobili troje djece. Zbog krivih stavova o tome kako bi se žena trebala ponašati, tražio sam od nje da klekne ispred mene kad me pozdravlja ili kad nešto treba. Tvrdio sam da sva obiteljska imovina pripada isključivo meni i da s njom mogu raditi što me volja. Navečer sam često izlazio i vraćao se kući oko tri ujutro, obično mrtav pijan. Lupao bih na vrata, a ako mi Skolastique ne bi brzo otvorila, pretukao bih je.

 U to vrijeme bio sam šef u jednoj privatnoj zaštitarskoj tvrtki i imao sam dobru plaću. Skolastique me pokušavala nagovoriti da zajedno s njom počnem ići u Pentekostnu crkvu jer je vjerojatno mislila da će me to promijeniti. Ali ja to nisam želio. Da stvar bude gora, započeo sam vezu s drugom ženom. Budući da sam bio nasilan i varao je, Skolastique me ostavila i s djecom se preselila kod svojih roditelja.

 Jedan naš stariji prijatelj razgovarao je sa mnom o mom načinu života. Savjetovao mi je da se pomirim sa Skolastique. Rekao je da moja divna djeca ne zaslužuju živjeti bez oca. I tako sam 2005. prestao piti, prekinuo sam vezu s onom drugom ženom i pomirio se sa Skolastique. Vjenčali smo se 2006. No i dalje sam bio nasilan i grub prema njoj.

 Godine 2008. na vrata nam je došao Jehovin svjedok koji se zvao Joël. Nakon tog prvog posjeta on i Bonaventure, koji je također bio Jehovin svjedok, nekoliko su me mjeseci redovito posjećivali i vodili sa mnom duge razgovore na temelju Biblije. Postavljao sam im mnoga pitanja, naročito o knjizi Otkrivenje. Ustvari, želio sam dokazati da su Jehovini svjedoci u krivu. Naprimjer, pitao sam ih kako mogu tvrditi da će “veliko mnoštvo ljudi” koje se spominje u Otkrivenju 7:9 živjeti na Zemlji kad redak kaže da oni “stoje pred [Božjim] prijestoljem i pred Janjetom”, to jest Isusom Kristom. Joël je strpljivo odgovarao na moja pitanja. Pročitao mi je Izaiju 66:1, gdje Bog Zemlju naziva svojim podnožjem i objasnio mi da veliko mnoštvo zapravo stoji pred Božjim prijestoljem ovdje na Zemlji. Puno mi je pomoglo i kad sam pročitao Psalam 37:29, gdje piše da će pravednici zauvijek živjeti na Zemlji.

 S vremenom sam pristao na biblijski tečaj, pa je tako Bonaventure počeo proučavati Bibliju sa mnom i Skolastique. Malo-pomalo u meni je rasla želja da promijenim svoj život. Naučio sam s poštovanjem se ophoditi sa svojom ženom. Više nisam tražio od nje da klekne kad me pozdravlja ili kad nešto treba i nisam više smatrao da imovina naše obitelji pripada samo meni. Isto tako, prestao sam gledati nasilne filmove. Nije mi bilo nimalo lako napraviti sve te promjene. Trebalo mi je puno samosvladavanja i poniznosti.

 Nekoliko godina prije toga odveo sam svog najstarijeg sina Christiana da živi kod moje rodbine u Ugandi. Ali kad sam pročitao 5. Mojsijevu 6:4–7, shvatio sam da smo moja žena i ja pred Bogom dužni brinuti se za svoju djecu i poučavati ih o biblijskim načelima. Svi smo bili jako sretni kad smo svog sina doveli kući.

 Naučio sam da je Jehova milosrdan Bog i vjerujem da mi je oprostio zbog mog nekadašnjeg načina razmišljanja i ponašanja. Presretan sam što je i moja žena željela proučavati Bibliju. Predali smo svoj život Jehovi i zajedno se krstili 4. prosinca 2010. Sada vjerujemo jedno drugome i rado primjenjujemo biblijska načela u svojoj obitelji. Mojoj ženi jako je drago kad s posla dođem ravno kući. Sretna je i zato što se s njom ophodim s ljubavlju i poštovanjem, što sam čvrsto odlučio da više neću piti alkohol i što više nisam grub i nasilan. Od 2015. služim kao starješina, a od naše petero djece troje je kršteno.

 Kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, nisam slijepo prihvaćao ono što su mi govorili. No zadivilo me što su na moja pitanja uvijek odgovarali na temelju Biblije. Moja žena i ja naučili smo da oni koji tvrde da služe pravom Bogu trebaju živjeti u skladu s njegovim mjerilima, a ne ih razvodnjavati. Zahvalan sam Jehovi što me privukao k sebi i što sam sada dio njegove duhovne obitelji. Kad razmislim o svom životu, uvjeren sam da uz Božju pomoć svaka iskrena osoba može učiniti potrebne promjene kako bi mu ugodila.