1-3. (a) Što je Isusa potaknulo da bude poput svog Oca? (b) Koje ćemo aspekte Isusove ljubavi istražiti?

JESI li ikada vidio nekog malenog dječaka koji pokušava biti poput svog oca? Sin možda oponaša očev hod, govor ili postupke. Dječak s vremenom možda čak usvoji očeve moralne i duhovne vrijednosti. Da, ljubav i divljenje koje sin osjeća prema brižnom ocu potiču mališana da poželi biti poput tate.

² Što je s odnosom između Isusa i njegovog nebeskog Oca? ‘Ja ljubim Oca’, rekao je Isus jednom prilikom (Ivan 14:31). Nitko ne može ljubiti Jehovu više od njegovog Sina, koji je bio uz svog Oca mnogo prije nego što su stvorena sva ostala stvorenja. Ta je ljubav potaknula odanog Sina da bude poput svog Oca (Ivan 14:9).

³ U prijašnjim poglavljima ove knjige razmotrili smo na koje je načine Isus savršeno oponašao Jehovinu moć, pravdu i mudrost. A kako je Isus odražavao Očevu ljubav? Istražimo tri aspekta Isusove ljubavi — njegovu samopožrtvovnost, duboku samilost i spremno opraštanje.

4. Kako je Isus pružio primjer u pokazivanju samopožrtvovne ljubavi bolje od svakog drugog čovjeka?

⁴ Isus je pružio izvanredan primjer u pokazivanju samopožrtvovne ljubavi. Biti samopožrtvovan između ostalog znači nesebično stavljati tuđe potrebe i interese ispred svojih. Kako je Isus pokazao takvu ljubav? On sam objasnio je: “Nitko nema veću ljubav od ove: da tko položi svoju dušu za svoje prijatelje” (Ivan 15:13). Isus je spremno dao svoj savršeni život za nas. Bio je to najveći dokaz ljubavi  koji je ikada pružio čovjek. No Isus je pokazao samopožrtvovnu ljubav i na druge načine.

5. Zašto možemo reći da je Božji jedinorođeni Sin s puno ljubavi učinio žrtvu kad je napustio nebo?

⁵ U svom predljudskom postojanju jedinorođeni Božji Sin imao je jedinstveni i uzvišeni položaj na nebu. Blisko se družio s Jehovom i mnoštvom duhovnih stvorenja. Unatoč tim prednostima koje je imao, taj se dragi Sin “odrekao samog sebe i uzeo obličje roba i postao sličan ljudima” (Filipljanima 2:7). Spremno je došao živjeti među grešne ljude, u svijet koji “leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Zar to nije bila žrtva koju je Božji Sin mogao učiniti jedino iz ljubavi?

6, 7. (a) Na koje je načine Isus pokazao samopožrtvovnu ljubav tokom svoje službe na Zemlji? (b) Koji je dirljiv primjer nesebične ljubavi zapisan u Ivanu 19:25-27?

⁶ Tokom svoje službe na Zemlji Isus je pokazivao samopožrtvovnu ljubav na različite načine. Bio je potpuno nesebičan. Toliko se posvetio službi da se odrekao uobičajenih udobnosti koje su ljudima sasvim normalne. “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta”, rekao je, “a Sin čovječji nema gdje položiti glavu” (Matej 8:20). Budući da je bio vješt tesar, Isus je mogao izdvojiti nešto vremena da sebi načini udoban dom ili da izrađuje lijep namještaj i prodaje ga te tako zaradi više novca. No on svoje sposobnosti nije koristio za stjecanje materijalnog dobra.

⁷ Jedan nadasve dirljiv primjer Isusove samopožrtvovne ljubavi zapisan je u Ivanu 19:25-27. Zamisli koje su sve stvari sigurno zaokupljale Isusov um i srce tog poslijepodneva uoči njegove smrti. Dok je patio na stupu, bio je zabrinut za svoje učenike, za djelo propovijedanja, a naročito za svoju besprijekornost i to kako će se ona odraziti na ime njegovog Oca. Zaista, čitava budućnost čovječanstva ovisila je o Isusu! Pa ipak, samo nekoliko trenutaka prije nego što je umro, Isus je pokazao i da mu je stalo do njegove majke Marije,  koja je tada, po svemu sudeći, bila udovica. Apostolu Ivanu je rekao da se brine za Mariju kao za svoju majku i on ju je nakon toga uzeo u svoj dom. Isus se na taj način pobrinuo za fizičke i duhovne potrebe svoje majke. Time je na nadasve brižan način pokazao nesebičnu ljubav!

8. Što znači grčka riječ kojom se u Bibliji opisuje Isusovu samilost?

⁸ Isus je, baš kao i njegov Otac, bio samilostan. Biblija Isusa opisuje kao osobu koja se trudila pomagati onima koji su u nevolji zato što ga je njihovo stanje duboko ganulo. U Bibliji se Isusovu samilost opisuje grčkom riječi koju se prevodi sa “sažaliti se”. Jedan izučavatelj kaže: “Ona opisuje (...) osjećaj koji prodire do dna čovjekove duše. To je najjača grčka riječ za osjećaj samilosti.” Razmotri neke situacije u kojima je duboka samilost potaknula Isusa da nešto učini.

9, 10. (a) Koje su okolnosti navele Isusa i njegove apostole da potraže neko mirno mjesto? (b) Kako je Isus reagirao kad je mnoštvo omelo njegovu privatnost, i zašto?

⁹ Zadovoljavao je duhovne potrebe drugih. Izvještaj iz Marka 6:30-34 pokazuje što je prvenstveno potaknulo Isusa na sažaljenje. Zamisli sljedeću scenu. Apostoli su bili uzbuđeni jer su upravo završili veliko propovjedničko putovanje. Vratili su se Isusu te s oduševljenjem ispričali sve što su vidjeli i čuli. No sakupilo se veliko mnoštvo, pa Isus i njegovi apostoli nisu imali vremena ni jesti. Budući da mu ništa nije moglo promaknuti, Isus je primijetio da su apostoli umorni. “Pođite, vi sami, nasamo na samotno mjesto i malo se odmorite”, rekao im je. Ukrcali su se u brod i otplovili na drugu stranu na samom sjeveru Galilejskog mora, prema jednom mirnom mjestu. No mnoštvo je vidjelo kako odlaze. Drugi su također čuli za to. Svi su oni žurno krenuli sjevernom stranom obale i stigli na drugu stranu prije broda!

 ¹⁰ Je li Isus bio uzrujan jer ometaju njegovu privatnost? Nipošto! Njegovo je srce bilo dirnuto kad je vidio kako ga čeka to mnoštvo u kojem je bilo tisuće osoba. Marko je zapisao: “Vidio je veliko mnoštvo, i sažalio se na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati o mnogim stvarima.” Isus je na te ljude gledao kao na pojedince s duhovnim potrebama. Bili su poput ovaca koje bespomoćno lutaju te nemaju pastira da ih vodi i štiti. Isus je znao da su bešćutni vjerski vođe, od kojih se očekivalo da budu brižni pastiri, zanemarivali obični narod (Ivan 7:47-49). Duboko je suosjećao s ljudima i zato ih je počeo poučavati “o Božjem kraljevstvu” (Luka 9:11). Zapazi da je Isus osjetio sažaljenje prema ljudima čak i prije nego što je vidio njihovu reakciju na ono što je naučavao. Drugim riječima, duboka samilost nije bila posljedica njegovog poučavanja mnoštva, već motiv za to.

11, 12. (a) Kako se gledalo na gubavce u biblijska vremena, ali kako je Isus reagirao kad mu je pristupio čovjek “pun gube”? (b) Kako je Isusov dodir možda djelovao na gubavca, i kako to pokazuje iskustvo jednog doktora?

¹¹ Olakšavao je patnju. Ljudi s različitim bolestima znali su da je Isus samilostan, pa su se osjećali privučenima njemu. To je bilo naročito vidljivo kad je Isusu, kojeg je slijedilo mnoštvo, pristupio čovjek “pun gube” (Luka 5:12). U biblijska vremena gubavce se držalo u karanteni da ne bi zarazili i ostale ljude (4. Mojsijeva 5:1-4). Međutim, s vremenom su rabinski vođe na gubu počeli gledati bez imalo milosti i nametati svoja okrutna pravila. *  No, obrati pažnju na to što je Isus odgovorio gubavcu: “Došao je k njemu jedan gubavac, i molio ga na koljenima, govoreći mu: ‘Ako samo hoćeš, možeš me očistiti.’ On se nato sažalio, ispružio svoju ruku i dotaknuo ga, i rekao mu: ‘Hoću. Očisti se.’ I guba je odmah nestala s njega” (Marko 1:40-42). Isus je znao da je gubavac prekršio zakon samim tim što je došao među ljude. Pa ipak, nije ga otjerao, već je bio toliko ganut da je učinio nešto nezamislivo. Dodirnuo ga je!

¹² Možeš li zamisliti što je taj dodir značio gubavcu? Da bi si to lakše dočarao, razmotri sljedeći događaj. Dr. Paul Brand, specijalist za gubu, priča o jednom gubavcu kojeg je liječio u Indiji. Tokom pregleda zagrlio je tog gubavca i preko prevoditelja objasnio na koji će ga način liječiti. Odjednom je gubavac počeo plakati. “Jesam li nešto pogrešno rekao?” upitao je liječnik. Prevoditelj je to upitao mladog čovjeka na njegovom jeziku i potom odgovorio: “Ne, doktore. On kaže da plače zato što ste ga zagrlili. Prije nego što je došao k vama, nitko ga godinama nije dodirnuo.” Za gubavca koji je pristupio Isusu dodir je imao još veće značenje. Nakon tog jednog dodira nestala je bolest zbog koje je bio izopćen iz društva!

13, 14. (a) Na koju je povorku Isus naišao blizu grada Naina, i zašto je taj slučaj bio naročito potresan? (b) Što je Isus iz samilosti učinio za udovicu iz Naina?

¹³ Otklanjao je tugu. Isus je bio duboko ganut tugom drugih ljudi. Uzmimo kao primjer izvještaj iz Luke 7:11-15. Taj se događaj zbio nekako na polovini Isusove službe, kad se približavao predgrađu galilejskog grada Naina. Došavši blizu gradskih vrata, naišao je na pogrebnu povorku. Slučaj je bio naročito potresan. Jednoj je udovici umro  mladi sin jedinac. Ona je jednom ranije, po svoj prilici, već bila u sličnoj povorci — na pogrebu svog muža. Ovog puta u pitanju je bio njen sin i moguće je da je on bio jedina osoba koja ju je izdržavala. Možda je među mnoštvom koje ju je pratilo bilo i onih koji su pjevajući naricaljke dodatno oplakivali pokojnika te muzičara koji su svirali tužaljke (Jeremija 9:17, 18; Matej 9:23). Međutim, Isus je svoj pogled usredotočio na tugom shrvanu majku, koja je vjerojatno hodala uz mrtvačka nosila na kojima je bilo tijelo njenog sina.

¹⁴ Isus se “sažalio” nad ožalošćenom majkom. Umirujućim tonom rekao joj je: “Prestani plakati.” Nenadano je prišao nosilima i dotaknuo ih. Nosioci — a možda i ostalo mnoštvo — stali su. Isus je autoritativnim glasom rekao beživotnom tijelu: “Mladiću, tebi kažem: Ustani!” Što se potom dogodilo? “Mrtvac je sjeo i počeo govoriti”, kao da se probudio iz dubokog sna! Zatim usljeđuje nadasve dirljiva izjava: “I [Isus] ga je dao njegovoj majci.”

15. (a) Kakvu vezu između samilosti i poduzimanja odgovarajućih koraka ističu biblijski izvještaji o Isusovom sažaljenju? (b) Kako možemo oponašati Isusa u tom pogledu?

¹⁵ Što učimo iz ovih izvještaja? U svakom se primjeru može uočiti veza između samilosti i poduzimanja odgovarajućih koraka. Isus nije mogao gledati jad drugih i ne sažaliti se, a takva ga je samilost uvijek poticala da nešto poduzme. Kako možemo oponašati njegov primjer? Kao kršćani obavezni smo propovijedati dobru vijest i činiti učenike. U tome nas prvenstveno motivira ljubav prema Bogu. No, ne zaboravimo da nas na to djelo potiče i samilost. Budemo li poput Isusa suosjećali s ljudima, srce će nas potaknuti da činimo sve što možemo kako bismo im prenijeli dobru vijest (Matej 22:37-39). Kako je s pokazivanjem samilosti prema suvjernicima koji pate ili tuguju  za nekim tko je umro? Mi ne možemo čudom ukloniti fizičku bol ni uskrsavati mrtve. Međutim, možemo pokazati samilost tako da poduzmemo inicijativu i zanimamo se za druge ili im ponudimo potrebnu pomoć (Efežanima 4:32).

16. Kako je Isus čak i kad se nalazio na mučeničkom stupu pokazao da je spreman oprostiti?

¹⁶ Isus je savršeno odražavao ljubav svog Oca na još jedan važan način — ‘rado je praštao’ (Psalam 86:5, St). Da je to spremno činio bilo je vidljivo čak i kad se nalazio na mučeničkom stupu. O čemu je Isus govorio kad je bio izvrgnut sramotnoj smrti te kad su mu noge i ruke bile probijene čavlima? Je li molio Jehovu da kazni one koji su izvršili presudu? Naprotiv, jedne od Isusovih posljednjih riječi bile su: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Luka 23:34). *

17-19. Na koje je načine Isus pokazao da je oprostio apostolu Petru što ga se tri puta odrekao?

¹⁷ Možda je način na koji se Isus ponio prema apostolu Petru još dirljiviji primjer njegovog opraštanja. Nema sumnje u to da je Petar veoma ljubio Isusa. Četrnaestog nisana, zadnje noći Isusovog života, Petar mu je rekao: “Gospodine, spreman sam ići s tobom i u zatvor i u smrt.” Usprkos tome, samo nekoliko sati kasnije Petar je tri puta  zanijekao da uopće pozna Isusa! Biblija otkriva što se dogodilo kad ga se Petar treći put odrekao: “Gospodin [se] okrenuo i pogledao Petra.” Shrvan težinom svog grijeha, Petar je “izašao (...) van i gorko plakao”. Kad je kasnije tog dana Isus umro, apostol se vjerojatno pitao: ‘Je li mi moj Gospodin oprostio?’ (Luka 22:33, 61, 62).

¹⁸ Petar nije trebao dugo čekati odgovor. Isus je uskrsnuo 16. nisana ujutro i očigledno je istog tog dana posjetio Petra (Luka 24:34; 1. Korinćanima 15:4-8). Zašto je Isus poklonio takvu posebnu pažnju apostolu koji ga se sasvim odlučno odrekao? Lako je moguće da je Isus želio uvjeriti Petra, koji se pokajao, da ga njegov Gospodin još uvijek ljubi i cijeni. No Isus je učinio i više da bi u to uvjerio Petra.

¹⁹ Nakon nekog vremena Isus se pojavio učenicima na Galilejskom moru. Tom je prilikom Isus tri puta upitao Petra (koji se tri puta odrekao svog Gospodina) da li ga ljubi. Nakon trećeg puta Petar je odgovorio: “Gospodine, ti sve znaš; ti znaš da imam naklonost prema tebi.” Doista, Isus, koji je znao što je u ljudskom srcu, bio je posve uvjeren da ga Petar ljubi i da ima naklonost prema njemu. Pa ipak, Isus je Petru dao priliku da potvrdi svoju ljubav. Pored toga, Isus je Petru zapovjedio da “hrani” i ‘pase’ njegove “ovčice” (Ivan 21:15-17). Petar je već prije dobio zadatak da propovijeda (Luka 5:10). No sada mu je Isus na izuzetan način iskazao povjerenje i dao mu dodatnu važnu odgovornost — povjerio mu je brigu nad onima koji će postati Kristovi sljedbenici. Ubrzo nakon toga, Isus je Petru dodijelio istaknutu ulogu u djelu koje su trebali vršiti učenici (Djela apostolska 2:1-41). Petru je sigurno pao kamen sa srca kad je saznao da mu je Isus oprostio te da i dalje ima povjerenja u njega!

20, 21. Kako potpuno možemo “spoznati Kristovu ljubav”?

²⁰ Jehovina Riječ doista na predivan način opisuje Kristovu ljubav. No kako bismo trebali reagirati na Isusovu ljubav? Biblija nas potiče da ‘spoznamo Kristovu ljubav koja nadilazi spoznaju’ (Efežanima 3:19). Kao što smo vidjeli, izvještaji iz Evanđelja koji govore o Isusovom životu i službi mnogo nam toga otkrivaju o njegovoj ljubavi. Međutim, da bismo potpuno ‘spoznali Kristovu ljubav’, potrebno je više nego samo znati što Biblija govori o njemu.

²¹ Grčki izraz preveden sa “spoznati” znači spoznati “u praksi, na temelju iskustva”. Kad pokazujemo ljubav onako kako je to Isus činio — nesebično se žrtvujući u korist drugih, samilosno udovoljavajući njihovim potrebama i opraštajući im od srca — tada možemo istinski shvatiti njegove osjećaje. Na taj način na temelju vlastitog iskustva ‘spoznajemo Kristovu ljubav koja nadilazi spoznaju’. I nikada ne zaboravimo da što više nalikujemo Kristu, to postajemo bliži onome koga je Isus savršeno oponašao, našem Bogu, Jehovi, koji je pun ljubavi.