Isus je nastavio poučavati u Judeji. Jednom je prilikom svojim slušateljima govorio o nečemu što su si vrlo lako mogli predočiti — o ovcama i ovčinjacima. No njegove su riječi imale preneseno značenje. Židovi što su ga slušali možda su se prisjetili Davidovih riječi: “Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim počinak mi daje” (Psalam 23:1, 2). U jednom drugom psalmu David je pozvao narod: “Kleknimo pred Jehovom, Tvorcem svojim! Jer on je Bog naš, a mi smo narod paše njegove” (Psalam 95:6, 7). Da, izraelski je narod još davno prije bio uspoređen sa stadom ovaca.

Izraelci, simbolične ovce, bili su u “ovčinjaku” u tom smislu što su već samim rođenjem bili sudionici saveza Mojsijevog zakona. Taj je Zakon služio kao ograda — odvajao ih je od iskvarenih postupaka drugih naroda koji nisu bili u tom posebnom savezu s Bogom. No neki su Izraelci loše postupali s Božjim stadom. Isus je objasnio: “Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se penje negdje drugdje, taj je lopov i pljačkaš. A onaj koji na vrata ulazi pastir je ovaca” (Ivan 10:1, 2).

To je njegove slušatelje možda podsjetilo na ljude koji su tvrdili da su Mesija, odnosno Krist. Takvi su varalice bili poput lopova ili pljačkaša, i narod ih nije smio slijediti. Trebali su slijediti svog pastira, o kojem je Isus kazao:

“Njemu vratar otvara i ovce slušaju glas njegov. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas stranaca” (Ivan 10:3-5).

Ivan Krstitelj je ranije u ulozi “vratara” predstavio Isusa kao pastira kojeg bi simbolične ovce pod Mojsijevim zakonom trebale slijediti. Neke su ovce, i u Galileji i u Judeji, prepoznale Isusov glas. Kamo ih je on trebao “izvesti”? I što će dobiti time što ga slijede? Neki koji su čuli tu Isusovu usporedbu možda su si postavljali takva pitanja jer “nisu shvatili što im je time htio reći” (Ivan 10:6).

Isus im je objasnio: “Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama. Svi koji su došli prije mene lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale. Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu” (Ivan 10:7-9).

Jasno je da je Isus uveo nešto novo. Ljudi što su ga slušali znali su da on ne može služiti kao vrata koja vode u savez Zakona, jer taj je savez bio na snazi već stoljećima. Stoga je očito htio reći da će izvesti ovce u neki drugi ovčinjak. S kakvim ishodom?

Opisujući detaljnije svoju ulogu, Isus je rekao: “Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce” (Ivan 10:10, 11). Isus je ranije utješio svoje učenike kazavši im: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo” (Luka 12:32). Da, one koji sačinjavaju “malo stado” Isus će odvesti u novi ovčinjak zato “da imaju život, da ga imaju u izobilju”. Doista je divan blagoslov biti dio tog stada!

No Isus nije na tome stao. Nastavio je: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom”  (Ivan 10:16). Za “druge ovce” rekao je da “nisu iz ovog tora”. To znači da mora postojati još jedno stado, drugačije od “malog stada” koje će naslijediti Kraljevstvo. Ovce iz ta dva ovčinjaka, ili tora, očekuje drugačija budućnost. No Isusova uloga koristit će i jednima i drugima. On je rekao: “Zato me i ljubi Otac, jer ja polažem svoj život” (Ivan 10:17).

Nato su mnogi iz mnoštva stali govoriti: “Opsjednut je demonom i luduje.” No drugi su ipak slušali sa zanimanjem i pokazali spremnost da slijede Dobrog Pastira. Kazali su: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka. Zar demon može slijepima otvoriti oči?” (Ivan 10:20, 21). Očito su mislili na izlječenje čovjeka koji je bio slijep od rođenja.