Isus je iz Pereje stigao u okolicu Betanije, sela koje se nalazilo oko tri kilometra istočno od Jeruzalema. Lazarove sestre Marija i Marta bile su u velikoj tuzi zbog nedavne smrti svog brata. Mnogi ljudi došli su u njihov dom da ih tješe.

Kad je Marta doznala da stiže Isus, brzo mu je pošla u susret. Došavši k njemu, rekla mu je ono što su ona i njena sestra u protekla četiri dana zasigurno puno puta pomislile: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” No to nije značilo da je izgubila nadu. “Znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš”, rekla je Isusu (Ivan 11:21, 22). Bila je uvjerena da bi Isus još uvijek mogao pomoći njenom bratu.

Isus joj je kazao: “Brat će tvoj ustati.” Marta je mislila da Isus govori o uskrsnuću na Zemlji koje će uslijediti u budućnosti i kojem su se nadali Abraham i drugi Božji sluge. Pokazujući da i sama čvrsto vjeruje u to, odvratila je: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan” (Ivan 11:23, 24).

No je li bilo nade da Isus učini nešto čime bi odmah odagnao njenu tugu? On je podsjetio Martu da mu je Bog dao vlast nad smrću, rekavši: “Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti” (Ivan 11:25, 26).

Time nije htio reći da njegovi učenici koji su tada živjeli neće nikada umrijeti. Čak je i on sam morao umrijeti, što je i rekao svojim apostolima (Matej 16:21; 17:22, 23). Isus je htio istaknuti činjenicu da onaj tko pokazuje vjeru u njega može dobiti vječni život. Mnogi će dobiti takav život nakon što uskrsnu. S druge strane, vjerni Božji sluge koji budu živjeli na kraju ovog zlog svijeta možda nikada neće morati umrijeti. U svakom slučaju, tko god pokazuje vjeru u njega sigurno neće morati okusiti trajnu smrt.

Isus je za sebe kazao: “Ja sam uskrsnuće i život.” No je li mogao pomoći Lazaru, koji je dotad već nekoliko dana bio mrtav? Isus je upitao Martu: “Vjeruješ li to?” Ona mu je odgovorila: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji treba doći u svijet.” Uvjerena u to da bi Isus mogao još istog dana nešto poduzeti, Marta se požurila kući i svojoj sestri nasamo rekla: “Učitelj je ovdje i zove te” (Ivan 11:25-28). Marija je odmah pošla k Isusu. Drugi su vidjeli kako odlazi, pa su pošli za njom misleći da ide na Lazarov grob.

Ugledavši Isusa, Marija je pala pred njegove noge i sva u suzama rekla isto što i njena sestra: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” Kad je vidio kako plače ona i drugi što su došli s njom, Isus je bio toliko dirnut i potresen da je i sam zaplakao. Ljude koji su ondje bili to je duboko ganulo. No neki su upitali: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao spriječiti njegovu smrt?” (Ivan 11:32, 37).