Od Egipta do Obećane zemlje
LJUDI diljem svijeta čuli su za izlazak Izraelaca iz Egipta. Što je sve čekalo Mojsija i Božji narod nakon prelaska Crvenog mora? U kojem su pravcu krenuli i kako su stigli do rijeke Jordana da bi ušli u Obećanu zemlju?
Njihovo odredište bila je zemlja Kanaan, no Mojsije nije krenuo najkraćim putem — rutom dugom oko 400 kilometara uz pješčanu obalu — jer je taj put prolazio točno kroz Filisteju, koja je bila neprijateljsko područje. Nije krenuo ni prostranim središnjim dijelom Sinajskog poluotoka, vapnenačkom zaravni koju prekriva užareni pijesak. Umjesto toga, Mojsije je poveo narod na jug, uskim nizinskim područjem uz obalu. Prvo mjesto na kojem su se utaborili bilo je Mara, gdje je Jehova pretvorio gorku vodu u slatku. * Nakon odlaska iz Elima narod je gunđao zbog hrane, pa im je Bog poslao prepelice, a zatim i manu. U Refidimu je ponovno izbila svađa zbog vode, Izraelci su pobijedili Amalečane koji su ih napali, a Mojsija je njegov tast savjetovao da potraži pomoć sposobnih muževa (2Mo, 15-18. poglavlje).
Mojsije je zatim poveo Izraelce prema gorju koje se nalazilo još južnije, da bi se utaborili kod gore Sinaja. Ondje je Božji narod dobio Zakon, izgradio sveti šator i prinosio žrtve. Druge godine krenuli su na sjever preko ‘velike i zastrašujuće pustinje’, a putovanje do područja Kadeša (Kadeš-Barnee) vjerojatno je trajalo 11 dana (5Mo 1:1, 2, 19; 8:15). Narod se uplašio zbog negativnog izvještaja deset uhoda i zato je morao lutati pustinjom 38 godina (4Mo 13:1–14:34). Zaustavili su se, između ostalog, i u Abroni te u Esjon-Geberu, a potom su se vratili u Kadeš (4Mo 33:33-36).
Kad je konačno došlo vrijeme da se približe Obećanoj zemlji, Izraelci nisu krenuli ravno prema sjeveru. Obišli su središnji dio Edoma i krenuli dalje na sjever “kraljevskim putem” (4Mo 21:22; 5Mo 2:1-8). Nije bilo jednostavno da jedan cijeli narod, zajedno s djecom, stokom i šatorima, prijeđe sav taj put. Morali su se spuštati, a zatim ponovno penjati uskim kanjonima Zereda i Arnona, od kojih je ovaj posljednji dubok gotovo 520 metara (5Mo 2:13, 14, 24).
Na koncu su Izraelci stigli do gore Nebo. Mirjam je umrla u Kadešu, a Aron na gori Horu. Mojsije je umro nadomak zemlje u koju je žarko želio ući (5Mo 32:48-52; 34:1-5). Jošua je dobio odgovornost da odvede Izrael u zemlju koja im je bila obećana. Tako se završilo putovanje koje je započelo 40 godina ranije (Jš 1:1-4).
^ odl. 3 Nisu poznate točne lokacije većine mjesta na kojima su podizali tabore.
[Slika na stranici 8]
Karavane su prolazile Sinajskim poluotokom
[Slika na stranici 8]
Izrael se utaborio pred gorom Sinaj
[Slika na stranici 9]
Vodeni izvori nalazili su se u Kadešu ili u njegovoj okolici
[Slika na stranici 9]
Cijeli je Izrael trebao prijeći dolinu Arnona