Carstva napadaju Obećanu zemlju
SAMARIJU, prijestolnicu sjevernog izraelskog kraljevstva, osvojili su Asirci 740. pr. n. e. Tako su Izraelci došli pod vlast jednog okrutnog carstva. Asirija je bila smještena na sjevernom rubu mezopotamske nizine, u blizini Tigrisa, jedne od velikih rijeka u području Plodnog polumjeseca. Nimrod je osnovao najvažnije asirske gradove Ninivu i Kalah (1Mo 10:8-12). U danima Salmanasara III Asirija se proširila prema zapadu na plodno područje Sirije i sjevernog Izraela, koje je bilo bogato vodom.
Za vladavine kralja Tiglat-Pilesera III (Pul), koji se spominje u Bibliji, Asirija je počela tlačiti Izrael. Posljedice njegovog ratnog pohoda osjetile su se i na jugu, u Judi (2Kr 15:19; 16:5-18). Nakon nekog vremena asirske su silne “vode” preplavile Judu, došavši naposljetku i do njezine prijestolnice Jeruzalema (Iza 8:5-8).
Asirski kralj Sanherib napao je Judu 732. pr. n. e. (2Kr 18:13, 14). Osvojio je i opljačkao 46 gradova u Judi, među ostalim i Lakiš, smješten na strateški važnom položaju u Šefeli. Kao što se vidi na karti, njegova je vojska obišla Jeruzalem i prišla mu s jugozapada, opkolivši tako Judinu prijestolnicu. Sanherib se u svojim povijesnim zapisima hvalio da je držao Ezekiju “kao pticu u kavezu”, no asirski zapisi ne spominju da je Božji anđeo pobio Sanheribove vojnike (2Kr 18:17-36; 19:35-37).
Dani Asirskog Carstva bili su odbrojeni. Medijci, koji su živjeli na stjenovitoj zaravni na kojoj se nalazi današnji Iran, napadali su ostatke asirske vojske. To je odvratilo pažnju Asiraca od njihovih zapadnih pokrajina, u kojima se također širila pobuna. U međuvremenu su Babilonci bili sve snažniji i čak su osvojili grad Ašur. Godine 632. pr. n. e. udružene snage Babilonaca, Medijaca i Skita, ratničkog naroda sa sjeverne obale Crnog mora, osvojile su i uništile Ninivu, ‘grad krvožedni’. Tako su se ispunila proročanstva Nahuma i Sefanije (Na 3:1; Sf 2:13).
Asirija je svoj konačni kraj doživjela u Haranu. Asirci su se pokušali oduprijeti odlučnom napadu babilonske vojske dok im ne stigne pomoć iz Egipta. Ali Judin je kralj Jošija kod Megida pružio otpor faraonu Nehu i tako ga zaustavio na njegovom putu prema sjeveru (2Lje 35:20). Kad je Neho konačno stigao u Haran, bilo je prekasno — Asirsko Carstvo već je palo.
Babilonsko Carstvo
Na koji grad pomisliš kad se spomenu “viseći vrtovi”? Na Babilon, prijestolnicu istoimene svjetske sile, koja je proročanski opisana kao krilati lav (Da 7:4). Grad je bio čuven po svom bogatstvu i trgovini te kao kolijevka religije i astrologije. Babilonsko Carstvo bilo je smješteno u močvarnim nizinama južne Mezopotamije, između rijeka Tigrisa i Eufrata. Grad se prostirao na obje obale Eufrata, a zbog svojih je zidina izgledao neosvojivim.
Babilonci su razvili mrežu trgovačkih puteva preko stjenovite pustinje sjeverne Arabije. Kralj Nabonid jedno je vrijeme prebivao u Temi, prepuštajući Belšasaru da vlada u Babilonu.
Babilonci su tri puta upadali u Kanaan. Nakon što je Nebukadnezar 625. pr. n. e. porazio Egipćane kod Karkemiša, Babilonci su nastavili prodirati na jug do Hamata, gdje su ponovno porazili Egipćane koji su se povlačili. Babilonci su zatim svoj pohod nastavili duž obale do doline rijeke Egipta, uništivši na svom putu Aškelon (2Kr 24:7; Jr 47:5-7). Tijekom tog pohoda Juda je postala babilonski vazal (2Kr 24:1).
Judin kralj Jojakim pobunio se 618. pr. n. e. Tada je Babilon na Judu poslao vojske susjednih naroda, a babilonska je vojska opsjedala i na koncu pokorila Jeruzalem. Nedugo nakon toga kralj Sidkija sklopio je savez s Egiptom i tako na Judu navukao žestoki gnjev Babilonaca. Stoga su ponovno napali i razorili Judine gradove (Jr 34:7). Naposljetku je Nebukadnezar poslao svoju vojsku na Jeruzalem, koji je osvojio 607. pr. n. e. (2Lje 36:17-21; Jr 39:10).
[Slika na stranici 22]
Brdo Lakiš
[Slika na stranici 22]
Maketa drevnog Megida
[Slika na stranici 23]
Prikaz babilonskih visećih vrtova