Rodila sam se u Bilbau, gradu koji se nalazi na sjeveru Španjolske. Ondje sam živjela sa svojim roditeljima te jednom starijom i dvije mlađe sestre. Bili smo pobožni katolici, a ja sam svaki dan išla na misu. S 23 godine postala sam učiteljica. Jako sam voljela taj posao i njime se bavila 40 godina. Među ostalim predmetima predavala sam i vjeronauk te bila ponosna što djevojčicama mogu prenijeti načela katoličke vjere i pripremiti ih za prvu pričest.

Nakon 12 godina sretnog braka moj je muž umro, a ja sam ostala sama s četiri curice. Imala sam tek 33 godine. Pokušavala sam pronaći utjehu u Katoličkoj crkvi, ali neka su me pitanja kopkala, naprimjer: “Zašto ljudi umiru iako je Krist otkupio ljudski rod? Zašto se molimo da Božje Kraljevstvo dođe ako dobri ljudi idu na nebo?” Najviše me zanimalo zašto moramo izaći na posljednji sud kad nam Bog ionako sudi u trenutku smrti i nekima daruje nebesko blaženstvo, a neke šalje u pakao ili čistilište.

Ta sam pitanja ponekad postavljala svećenicima koje sam poznavala. Jedan od njih odgovorio mi je: “Nemam pojma. Pitaj biskupa. Zašto te to uopće zanima? Pa vjeruješ u Boga, zar ne? Zašto se onda zamaraš time?” No to me nije umirilo. Dapače, i dalje sam tražila odgovore. S vremenom sam počela ići na predavanja koja su održavali isusovci, pentekostalci i gnostici. Ipak, nitko mi od njih nije dao uvjerljive i logične odgovore na moja pitanja.

Imala sam više od 60 godina kad me jedna sedmogodišnja učenica pozvala na vjerski sastanak Jehovinih svjedoka. Svidjelo mi se što sam ondje vidjela i čula, ali kako sam imala mnogo obaveza, nisam ostala u kontaktu s njima. Dvije godine kasnije na vrata mi je došlo dvoje Jehovinih svjedoka. Zvali su se Juan i Maite. Tri smo mjeseca na temelju Biblije često raspravljali o raznim pitanjima te sam na koncu pristala proučavati Bibliju s njima.

Jako sam voljela proučavanje Biblije i jedva sam čekala svaki naš sljedeći susret. Temeljito sam istraživala teme  o kojima smo razgovarali i pritom koristila tri prijevoda Biblije kako bih provjerila naučavaju li Jehovini svjedoci istinu. Ubrzo sam uvidjela da Bibliju ne poznajem dovoljno dobro i da već desetljećima živim u zabludi. Nisam mogla vjerovati koliko se učenja moje Crkve razlikuju od onoga što sam saznala iz Biblije. Shvatila sam da moram iz temelja promijeniti svoja vjerska uvjerenja i to je u meni stvorilo strahovit nemir. Osjećala sam kao da moram otrgnuti dio sebe.

A onda se moj drugi muž teško razbolio te je i on, nažalost, umro. U tom sam razdoblju otišla u mirovinu i neko vrijeme nisam živjela u Bilbau. Juan i Maite također su se odselili. Zbog svega toga prestala sam proučavati Bibliju. Međutim, duboko u srcu znala sam da sam pronašla istinu. Ta me spoznaja uvijek pratila.

Dvadesetak godina kasnije, kad sam imala 82 godine, Juan i Maite vratili su se u Bilbao i posjetili me. Bila sam presretna kad sam ih vidjela na svojim vratima. Shvatila sam da me Jehova nije zaboravio te sam ponovno počela proučavati Bibliju. Juan i Maite bili su vrlo strpljivi sa mnom. Ta im je osobina bila itekako potrebna jer sam uvijek iznova postavljala ista pitanja. Puno mi je puta trebalo ponavljati biblijske argumente. Jedino je biblijska istina mogla biti jača od privrženosti koju sam osjećala prema svojoj Crkvi. Osim toga, željela sam dobro upoznati Bibliju kako bih svojoj obitelji i prijateljima mogla objasniti istine zapisane u njoj.

Krstila sam se na jednom velikom skupu Jehovinih svjedoka u dobi od 87 godina. Bio je to najsretniji dan mog života. Govornik koji je tom prigodom iznio biblijsko predavanje obraćao se izravno onima koji su se trebali krstiti. Njegove su me riječi ganule do suza. Sva sam se pretvorila u uho i nisam htjela propustiti nijednu misao jer sam imala osjećaj kao da mi govori sam Jehova Bog. Nakon krštenja mnoga moja braća i sestre u vjeri došli su mi čestitati — iako mnoge od njih dotad nisam poznavala.

Isus Krist rekao je: “Ja sam put” (Ivan 14:6). Uvijek sam vjerovala da je to istina. No proučavajući Bibliju upoznala sam Jehovu, Boga prema kojem nas Isus, taj simbolični put, vodi. Sada se Bogu molim kao svom voljenom Ocu i prijatelju. Knjiga Približi se Jehovi * snažno me se dojmila. Kad sam je čitala prvi put, nisam je mogla ostaviti iz ruku te sam je pročitala u samo jednoj noći. Jako me dirnulo Jehovino veliko milosrđe.

Kad razmišljam o svojoj potrazi za istinom o Bogu, često se sjetim Isusovih riječi: “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!” (Matej 7:7). Sad konačno znam odgovore na pitanja koja su me dugo mučila i rado pomažem drugima da uvide vrijednost Božje Riječi.

Iako imam 90 godina, osjećam da sam tek počela upoznavati Jehovu Boga. Svaki sastanak u dvorani Jehovinih svjedoka meni je poseban — kako zbog dragocjene pouke koju ondje primam tako i zbog društva mojih dragih suvjernika. Jako bih voljela da mi Jehova ispuni želju da u raju koji će on uskoro uspostaviti ovdje na Zemlji opet dobijem priliku poučavati druge (Otkrivenje 21:3, 4). Naročito se radujem što ću moći ponovno vidjeti svoje najmilije koje mi je smrt oduzela i što ću im moći približiti biblijsku istinu (Djela apostolska 24:15). Čeznem za time da im ispričam kako je Jehova uljepšao pozne godine mog života.