U biblijskoj knjizi koja govori o Ruti opisuje se da je jedan muškarac odbio postupiti po Mojsijevom zakonu time što nije htio iskoristiti pravo otkupa imovine. Biblija nam ne otkriva kako se taj čovjek zvao (Ruta 4:1-12). Trebamo li na temelju toga zaključiti da osobe kojima Biblija ne navodi ime nisu postupale po Božjoj volji ili da nisu bile vrijedne spomena?

Ne, zato što nas sama Biblija navodi na drugačiji zaključak. Naprimjer u Matejevom evanđelju zapisano je kako se Isus pripremao za svoju posljednju Pashu. Tom je prilikom svoje učenike poslao u grad “k tome i tome” kako bi u njegovom domu pripremili sve što je bilo potrebno za tu večer (Matej 26:18). Što reći o čovjeku koji je Isusa primio u svoj dom i dopustio mu da ondje proslavi Pashu? Je li njegovo ime izostavljeno zato što je prestupao Božji zakon ili zato što ga je Bog smatrao nevažnim? To ne bi bio ispravan zaključak. On je nesumnjivo bio Isusov učenik, ali njegovo se ime ne spominje vjerojatno zato što nije važno za razumijevanje tog izvještaja.

U obzir trebamo uzeti i činjenicu da se u Bibliji navode imena mnogih osoba koje nisu postupale po Božjoj volji, dok s druge strane mnogim vjernim Božjim slugama ne znamo ime. Tko primjerice nije čuo za prvu ženu, Evu? Ona je svojom sebičnošću i neposlušnošću nedvojbeno utjecala na Adamovu odluku koja je dovela do grijeha čiju cijenu svi skupo plaćamo (Rimljanima 5:12). Međutim ime Noine žene nije spomenuto u Bibliji iako je ona nesebično podupirala svog muža dok je gradio arku. Nikako ne bismo mogli reći da izostavljanje njenog imena pokazuje da ju je Bog smatrao nevažnom niti da je bila u njegovoj nemilosti.

Biblija ne spominje ime ni nekih drugih osoba koje su odigrale važnu ulogu u ispunjenju Jehovinog nauma. Među njima je mala Izraelka koja je postala sluškinja žene sirijskog vojskovođe Naamana. Kad se Naaman razbolio, ta je djevojčica svojoj gospodarici hrabro rekla da u Izraelu postoji Jehovin prorok koji bi ga mogao izliječiti. Zahvaljujući njenoj hrabrosti Naaman je bio čudom izliječen (2. Kraljevima 5:1-14). Dobar je primjer i kći izraelskog suca po imenu Jiftah. Ona je vjerno služila Jehovi te se odrekla prilike da stupi u brak i ima djecu kako bi ispunila zavjet koji je dao njen otac (Suci 11:30-40). Nisu nam poznata imena mnogih proroka koji su nepokolebljivo vršili Božju volju, a ne zna se ni tko je točno napisao više od 40 psalama (1. Kraljevima 20:37-43).

No još je upečatljivije što od stotina milijuna vjernih anđela Biblija ime navodi tek dvojici — Gabrijelu i Mihaelu (Danijel 7:10; Luka 1:19; Juda 9). Ostalim anđelima imena ne znamo. Naprimjer jedan anđeo spominje se u biblijskom izvještaju o Samsonovom ocu, Manoahu. Kad ga je taj čovjek upitao kako se zove, želeći mu iskazati čast, anđeo je odgovorio: “Zašto pitaš za ime moje?” Pokazao je skromnost time što nije želio da mu se pripiše čast koja pripada jedino Bogu (Suci 13:17, 18).

U Bibliji se ne objašnjava zašto se nekim pojedincima spominje ime, a nekima ne. Ali oni koji su vjerno služili Bogu ne tražeći čast za sebe svima su nama jako dobar primjer na koji se valja ugledati.