DESETOG RUJNA 2011. održana je promocija 131. razreda Gileada — misionarske škole Jehovinih svjedoka, na koju su došli obitelj i prijatelji misionara te mnogi drugi koji su svojom prisutnošću uveličali taj skup. I govornici i misionari s laganom su napetošću iščekivali početak programa. No kako je program odmicao, uspjeli su se osloboditi treme te su s ostalim prisutnima, a ukupno ih je bilo 9 063, mogli opušteno uživati u govorima, prikazima i intervjuima.

Stephen Lett, član Vodećeg tijela (upravnog odbora) Jehovinih svjedoka i predsjedavajući programa, održao je uvodni govor. Spomenuo je da je na nekim mjestima u Bibliji Jehova Bog prikazan kao da ima tijelo te se usredotočio na retke koji govore o tome kako koristi oči, uši i ruke.

Najprije je razmotrio riječi iz 2. Ljetopisa 16:9, gdje stoji da Jehova “očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu”. Govornik je nove misionare potaknuo neka daju sve od sebe kako bi njihovo srce bilo potpuno odano Jehovi. Savjetovao im je da se ugledaju na svog nebeskog Oca i nastoje tražiti dobro u ljudima koji ih okružuju. Zatim se osvrnuo na 1. Petrovu 3:12, redak koji govori da Jehovine uši slušaju usrdne molitve pravednih. Te je riječi iskoristio kako bi misionarima dao savjet neka se često mole Jehovi, imajući na umu da on sluša njihove molitve.

Naredni dio govora posvetio je Jehovinom obećanju zapisanom u Izaiji 41:13: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći.’” Prisutnima je rekao: “Poslušajte te dirljive Jehovine riječi. On kaže da nas drži za desnicu.” Zatim je misionarima rekao da nikad ne odbijaju Jehovinu pomoć i trude se postupati poput Jehove tako da spremno pomažu drugima.

Pri kraju govora brat Lett pročitao je Izaiju 40:11. Zamolio je prisutne da pokušaju zamisliti idiličnu sliku koju taj redak opisuje i dodao: “Jehova je poput dobrog pastira koji svojom rukom skuplja jaganjce i nosi ih u svojim njedrima.” Kako bismo trebali reagirati na tu njegovu brigu? Umjesto da se opiremo Jehovi, budimo poput krotkog janjeta koje pastir nosi u svojim njedrima te se mirno prepustimo njegovom vodstvu.

Tako je glasio naslov govora Davida Splanea, još jednog člana Vodećeg tijela (2. Korinćanima 4:7). Što je to blago? Je li to možda znanje ili mudrost? Brat Splane objasnio je: “Apostol Pavao govorio je o službi kojom se objavljuje istina” (2. Korinćanima 4:1, 2, 5). Zatim je podsjetio misionare da su se pet mjeseci školovali kako bi se pripremili za propovjednički zadatak koji su dobili i kazao da ga trebaju jako cijeniti.

Potom je objasnio da se izraz “zemljana posuda” odnosi na naše nesavršeno tijelo i istaknuo po čemu se zemljane posude razlikuju od zlatnih. U prošlosti su se zemljane posude često koristile, a zlatne tek u posebnim prilikama. Kad bismo neko blago stavili u zlatnu posudu, možda bismo više pažnje obratili na posudu nego na blago koje se u njoj krije. Nakon što je ispričao tu usporedbu, misionare je upozorio: “Pazite da ne privlačite pažnju na sebe. Vaš je cilj pomoći ljudima  da upoznaju Jehovu. Stoga nemojte nikad smetnuti s uma da ste samo ‘zemljane posude’.”

Govornik se ponovno osvrnuo na usporedbu i rekao da su u biblijsko doba neke zemljane posude bile otporne na vatru, a neke su imale glazuru koja im je davala čvrstoću. Što je time htio poručiti misionarima? Tijekom prvih mjeseci svoje službe oni će nesumnjivo doživjeti probleme koji će im pomoći da postanu čvršći i ustrajno služe Bogu. Zahvaljujući tome lakše će podnositi kritiku i neće se brzo vrijeđati. “Vidjet ćete da ste čvršći nego što mislite”, rekao je brat Splane. Jehova je propovjednički zadatak povjerio nesavršenim ljudima, a ne anđelima. “Time je pokazao da ima povjerenja u vas”, ohrabrio je govornik nove misionare.

“Koliko brzo i koliko dugo možete trčati?” upitao je Samuel Herd, član Vodećeg tijela. Zašto je misionarima postavio to pitanje? U svom ih je govoru usporedio s prorokom Jeremijom. Taj se vjerni Božji sluga u jednom razdoblju života teško nosio s problemima koje je doživljavao. Znajući da Jeremiju čekaju veće kušnje, Jehova ga je upitao: “Ako s pješacima trčiš, pa te izmore, kako ćeš se s konjima utrkivati?” (Jeremija 12:5).

Brat Herd primijenio je taj redak na misionare i kazao: “Možda mislite da ste se ovdje ‘utrkivali s konjima’ jer ste morali položiti mnogo ispita, ali niste, ‘trčali ste s pješacima’. ‘S konjima ćete se utrkivati’ kad dođete na svoje novo područje. Ondje će vaša vjera i kršćanska osobnost biti na puno težem ispitu. Hoćete li se moći nositi s kušnjama koje vas čekaju? Škola Gilead pripremila vas je da dovršite svoju utrku, a da se pritom ne izmorite.” Zatim je potaknuo misionare da i dalje čuvaju svoj odnos s Jehovom i nastoje postupati zrelo te je rekao da će im u tome pomoći redovito proučavanje Biblije i molitva.

Otvoreno je priznao da će se neki misionari možda obeshrabriti ili će morati podnositi ravnodušnost ljudi kojima propovijedaju. Neki će se možda razboljeti ili će ih mučiti osjećaj da nisu dorasli zadatku koji im je povjeren. No ohrabrio ih je, rekavši im da postoji netko tko je spreman dati im snagu i pomoći im da pobijede svaki problem. “Vaši problemi mogu nalikovati pješacima ili konjima”, kazao je, “ali budite uvjereni da vas Bog svojom moćnom rukom može, bez obzira na sve, dovesti do cilja. Tako ćete mu svojom službom donijeti čast i slavu.”

“Nemoj da ih bude malo.” John Ekrann, član Odbora podružnice Jehovinih svjedoka u Sjedinjenim Državama, u svom je govoru obradio izvještaj o proroku Elizeju i udovici kojoj je vjerovnik htio uzeti sinove sebi za robove (2. Kraljevima 4:1-7). Udovica je u kući imala samo jedan vrč ulja. Elizej ju je poslao da od susjeda posudi prazne posude i rekao joj: “Nemoj da ih bude malo.” Jehova je zatim učinio čudo i uljem napunio sve posude koje je ona donijela. Udovica je prodala ulje i tako dobila dovoljno novca da plati dugove te neko vrijeme uzdržava sebe i svoju obitelj.

Što su misionari mogli naučiti iz tog izvještaja? Kad je udovica posuđivala posude, najvjerojatnije nije bila izbirljiva. “Uzela je svaku posudu koja joj je bila ponuđena, a veće je nesumnjivo smatrala jako poželjnima”, rekao je brat Ekrann i potaknuo misionare da prihvate svaki zadatak koji će im biti povjeren, bio on veliki ili mali. “Nemojte biti izbirljivi”, kazao je. Podsjetio je misionare da je udovica dobila mnogo blagoslova od Jehove zato što se pažljivo držala Elizejevih uputa. Koliko će Jehova nas blagosloviti ovisi o tome s kolikom revnošću vršimo njegovu volju i koliku vjeru pokazujemo. Stoga je misionarima rekao: “Nemojte se štedjeti.”

 “Možemo ih pojesti kao kruh.” Taj je govor održao William Samuelson, nadglednik odjela koji upravlja radom škola i tečajeva u Pattersonu. Njegovo se izlaganje temeljilo na riječima iz 4. Mojsijeve 14:9. Brat Samuelson istaknuo je dobar primjer koji su Izraelcima dali Jošua i Kaleb. Riječi “možemo [ih] pojesti kao kruh” značile su da Izraelci mogu lako pobijediti stanovnike Kanaana te da će im ta pobjeda dati snage i ojačati ih. Koju su pouku misionari mogli izvući iz toga? Govornik im je savjetovao: “Na poteškoće koje doživljavate u svojoj službi nastojte gledati kao na priliku da ojačate svoju vjeru.”

“Hoće li vaša vjera odoljeti olujama?” Sam Roberson, jedan od nastavnika u Gileadu, svoj je govor temeljio na riječima apostola Pavla, koji je suvjernike upozorio na loš primjer nekih koji su “doživjeli brodolom vjere” (1. Timoteju 1:19). Misionarima je dao savjet da drugima pomažu izgraditi snažnu vjeru koja se temelji na pouzdanju u Jehovu Boga. “Vi ste u određenom smislu slični kovaču koji izrađuje sidro”, rekao je. Ako kovač želi da sidro koje izrađuje čuva brod od oluje, on mora napraviti kvalitetan sidreni lanac. Svaka karika tog lanca treba biti čvrsta. Ako misionari žele da osobe s kojima proučavaju Bibliju imaju čvrstu vjeru koja će odoljeti kušnjama, moraju im pomoći da izgrade kršćanske osobine potrebne za spasenje.

Brat Roberson usporedio je karike lanca s osam osobina koje se spominju u 2. Petrovoj 1:5-8. Misionarima je naglasio koliko je važno da ljudima s kojima proučavaju Bibliju skrenu pažnju na to kako Jehova pokazuje te osobine. To će im pomoći da izgrade snažnu privrženost prema njemu i izdrže svako protivljenje koje bi moglo iskušati njihovu vjeru.

U točki Michaela Burnetta, još jednog nastavnika u Gileadu, neki su misionari ispričali i prikazali što su tijekom školovanja doživjeli u službi propovijedanja. Prisutni su s užitkom slušali kako su misionari propovijedali u trgovačkim centrima, na aerodromu i od kuće do kuće. Naročito im je bilo zanimljivo svjedočanstvo koje je uslijedilo nakon što je jedna osoba nazvala krivi broj.

Zatim je Michael Hansen, član betelske obitelji u Sjedinjenim Državama, intervjuirao tri dugogodišnja misionara. Bili su to Mark Noumair, koji je bio misionar u Keniji, William Yasovsky, koji je služio u Paragvaju, te Stephen McDowell, koji još uvijek služi kao misionar u Panami. Razgovor s njima na prikladan je način istaknuo naslov točke — “Radosno vršimo Jehovinu volju!” (Psalam 40:8). Mark Noumair spomenuo je neke blagoslove koje su on i njegova žena doživjeli dok su služili kao misionari. Kazao je da su jako sretni što su se zbližili sa svojim suvjernicima u Keniji. Radovalo ih je i to što su imali priliku promatrati kako braća i sestre primjenjuju savjete koje su dobili i rade velike promjene u svom životu te kako ih Jehova zbog toga blagoslivlja. Rekao je misionarima da mogu biti sigurni kako ih u budućnosti čekaju mnogi lijepi trenuci.

Nakon što je jedan član 131. razreda pročitao dirljivo pismo zahvale, Stephen Lett iznio je zaključne riječi. Potaknuo je misionare da postupaju mudro jer će tako obradovati Jehovino srce. Možemo biti posve uvjereni u to da će novi misionari svojom vjernom službom radovati Jehovu (Izaija 65:19).