Biblija mijenja živote ljudi
ŠTO je jednog čovjeka koji je uzgajao duhan potaknulo da promijeni ne samo svoj posao nego i snažna vjerska uvjerenja? Kako je jedna žena koja se odala alkoholu smogla snage da u životu okrene novi list? Pročitajte što oni kažu o tome.
“Divan je osjećaj biti dio velike obitelji suvjernika” — DINO ALI
-
ROĐEN: 1949.
-
ZEMLJA: AUSTRALIJA
-
PRIJE: UZGAJAO DUHAN
MOJ ŽIVOT NEKADA:
Moji su roditelji 1939. emigrirali iz Albanije i doselili se u australsku saveznu državu Queensland, u gradić Mareebu. U to su se područje doselili i mnogi Talijani, Bosanci, Srbi, Grci i drugi te sa sobom donijeli djelić svoje kulture, običaje i način života. U Mareebi i njenoj okolici mnogi su uzgajali duhan, pa su se i moji roditelji počeli baviti time.
Ubrzo se rodila moja starija sestra, a nakon nje moja dva brata i ja. Nažalost, otac nam je umro od srčanog udara kad sam imao samo godinu dana. Majka se nakon nekog vremena ponovno udala te rodila još četiri sina. Naša mnogobrojna obitelj živjela je na farmi mog očuha, koji se također bavio uzgojem duhana.
Otišao sam od kuće dok sam još bio tinejdžer. S dvadesetak godina oženio sam se sa Saime. Vjenčali smo se u džamiji jer smo oboje bili muslimani. I svi su moji rođaci islamske vjeroispovijedi. Redovito sam čitao Kur’an i jednu knjigu o životu poslanika Muhameda. Istovremeno sam čitao i Bibliju. U Kur’anu se spominju proroci o kojima govori i Biblija, pa mi je čitanje Biblije pomoglo da utvrdim u koje su vrijeme živjeli.
Moju ženu i mene redovito su posjećivali Jehovini svjedoci i ostavljali nam časopise i knjige, koje smo oboje voljeli čitati. Često sam s tim ljudima vodio zanimljive razgovore o raznim temama koje su se ticale Boga i vjere. Na sva moja pitanja odgovarali su na temelju Biblije. To me se duboko dojmilo.
Jehovini svjedoci nudili su mi da s njima proučavam Bibliju i pozivali me na svoje sastanke, no ja sam to uvijek odbijao. Imao sam drugačije planove u životu. Najvažnije mi je
bilo kupiti farmu i imati veliku obitelj. Farmu nikad nisam kupio, ali sam s vremenom dobio petero djece.KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:
Iako sam devet godina čitao literaturu Jehovinih svjedoka i razgovarao s njima o raznim biblijskim temama, i dalje sam se čvrsto držao svojih vjerskih uvjerenja. Ipak, cijenio sam njihove publikacije. Saime i ja svake bismo nedjelje odvojili nešto vremena i zajedno ih čitali. Sačuvali smo sve časopise koje su nam Jehovini svjedoci godinama donosili. Ti su mi časopisi bili jako korisni u razgovoru s poznanicima i članovima obitelji koji su mi pokušali nametnuti svoja gledišta o Bogu.
Primjerice jedan evangelički propovjednik pokušavao me nagovoriti da prihvatim Isusa kao svog Spasitelja. To mu je pošlo za rukom kad je razgovarao sa Saimeinim bratom i jednim mojim polubratom, pa je mislio da će uvjeriti i mene. Uskoro su me poznanici koji su pripadali raznim vjerskim zajednicama počeli nagovarati da im se pridružim. Neki su mi dali literaturu koja je klevetala Jehovine svjedoke. Kad god sam tražio da svoja učenja potvrde Biblijom, oni to nisu mogli učiniti.
Shvatio sam da trebam učiniti neke promjene u životu
To me potaknulo da još dublje istražim Bibliju i literaturu Jehovinih svjedoka. Naposljetku sam shvatio da trebam primjenjivati ono što učim i učiniti neke promjene u životu.
Iako nisam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, počeo sam dolaziti na njihove sastanke. Isprva mi je zbog moje sramežljivosti bilo jako nelagodno, ali ubrzo sam se opustio jer sam na tim sastancima upoznao mnogo srdačnih ljudi. Osim toga sviđalo mi se ono što sam ondje učio. Odlučio sam postati Jehovin svjedok te sam se 1981. krstio u znak predanja Jehovi.
Moja se žena nije protivila toj odluci, ali ponekad bi mi znala reći da su me Jehovini svjedoci zaveli. Usprkos tome došla je na moje krštenje. Govorio sam joj o svemu što sam učio iz Biblije. Otprilike godinu dana nakon mog krštenja, kad smo se vraćali s godišnjeg odmora, Saime mi je rekla da i ona želi postati Jehovin svjedok. To me toliko iznenadilo da sam umalo sletio s ceste! Krstila se 1982.
Morali smo uložiti velik trud kako bismo učinili potrebne promjene u životu. Budući da sam se u svemu želio držati biblijskih mjerila, prestao sam se baviti uzgojem duhana (2. Korinćanima 7:1; Jakov 2:8). Trebalo mi je neko vrijeme da pronađem posao sa stalnim primanjima koji se ne kosi s biblijskim načelima. Pored toga neki naši rođaci okrenuli su nam leđa zato što smo odlučili postati Jehovini svjedoci. Godinama nas nisu željeli posjećivati. Ipak, trudili smo se pokazivati im ljubav i ophoditi se s njima u skladu s onim što učimo iz Biblije. S vremenom smo uspjeli srušiti njihove predrasude te nas neki od njih više ne izbjegavaju.
KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:
Doživio sam mnoge kušnje — trebao sam nadvladati sramežljivost, riješiti financijske probleme i nositi se s protivljenjem obitelji. U svim tim situacijama Jehova Bog strpljivo mi je pomagao. To čini i danas. Budući da služim kao starješina u skupštini, često moram držati govore pred većim brojem ljudi. To mi još uvijek nije lako jer zbog treme počnem mucati. Međutim redovito se molim Jehovi za pomoć i osjećam da mi on daje snage da unatoč svojim nedostacima izvršavam dužnosti koje imam u skupštini.
Moja žena i ja imamo sretan i skladan brak, a ljubav koja nas veže neopisivo nam je dragocjena. Nismo bili savršeni roditelji, no dali smo sve od sebe da svojoj djeci pomognemo zavoljeti biblijsku istinu (5. Mojsijeva 6:6-9). Moj stariji sin i njegova žena služe kao misionari.
Posebna mi je radost što pripadam međunarodnoj organizaciji Božjih slugu među kojima vlada jedinstvo. To me oduševljavalo još od samog početka. Jednom kad smo moja obitelj i ja došli na sastanak Jehovinih svjedoka, nekoliko smo trenutaka samo sjedili u automobilu i kroz prozor promatrali što se događa u dvorani. Svi smo bili zadivljeni što se ljudi različitog porijekla — Albanci, Australci, Aboridžini i Hrvati — međusobno druže i veselo razgovaraju jedni s drugima. Uistinu je divan osjećaj biti dio velike obitelji suvjernika iz cijelog svijeta (1. Petrova 5:9).
“Nikad nije digla ruke od mene” — JELENA VLADIMIROVNA SJOMINA
-
ROĐENA: 1952.
-
ZEMLJA: RUSIJA
-
PRIJE: OVISNA O ALKOHOLU, POKUŠALA SAMOUBOJSTVO
MOJ ŽIVOT NEKADA:
Rođena sam u Krasnogorsku, mirnom gradiću u blizini Moskve. Moji su roditelji bili prosvjetni radnici. Bila sam dobra učenica i išla u glazbenu školu. Izgledalo je da je preda mnom lijepa budućnost.
Kad sam se udala, moj muž i ja preselili smo se u kraj u kojem su ljudi bili potpuno drugačiji od onih među kojima sam odrasla. Alkohol, psovke i pušenje bili su dio svakodnevice. Nisam ni slutila koliko će takva sredina loše utjecati na mene. Isprva sam išla na zabave samo da bih pjevala i svirala gitaru. No ljudi koji su dolazili onamo nagovarali su me da s njima pušim i pijem. Uskoro sam postala ovisna o alkoholu.
Ta mi je ovisnost polako počela uništavati život. Kad sam shvatila da sam došla do samog dna, obuzeo me očaj te nisam mogla čak ni jesti. Željela sam umrijeti i pokušala sam izvršiti samoubojstvo, ali to mi nije pošlo za rukom. Ne trebam ni reći da sam danas sretna zbog toga.
U tim teškim trenucima podršku mi je pružala moja sestra. Redovito me posjećivala i pokušavala mi pomoći najbolje što je mogla.
Ona je bila Jehovin svjedok te mi je nastojala objasniti kako uz pomoć Biblije mogu svoj život dovesti u red. Biblija me nije zanimala, pa sam sestri dala do znanja da ne treba ni dolaziti ako želi razgovarati o tome. Nasreću, ona nikad nije digla ruke od mene. Bila je jako strpljiva sa mnom i svojim je ponašanjem pokazala koliko me voli. To me potaknulo da počnem proučavati Bibliju.Moja sestra bila je jako strpljiva sa mnom i svojim je ponašanjem pokazala koliko me voli. To me potaknulo da počnem proučavati Bibliju
KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:
Kad sam počela proučavati Bibliju, čvrsto sam odlučila prestati piti. Otprilike u to vrijeme napao me i pretukao jedan pijani susjed. Zadobila sam teške ozljede i završila u bolnici. Slomio mi je četiri rebra i oštetio mrežnicu na jednom oku. Ipak, iz svega toga proizašlo je nešto dobro. Boravak u bolnici pomogao mi je da lakše prebrodim apstinencijsku krizu.
Cijelo to vrijeme usrdno sam se molila Bogu. Posebno su me tješile riječi iz Tužaljki 3:55, 56, gdje stoji: “Prizvao sam ime tvoje, o Jehova, iz jame najdublje. Ti čuješ glas moj. Ne zatvaraj uho kada oslobođenje tražim, kada k tebi vapim!”
Doista vjerujem da je Jehova uslišio moje molitve i dao mi snage da se ne vratim starom načinu života. Iskreno, ponekad sam bila u iskušenju da ponovno počnem piti. Drago mi je što mogu reći da nikad nisam pokleknula.
Proučavajući Bibliju shvatila sam da trebam poštovati svog muža budući da je on glava obitelji (1. Petrova 3:1, 2). To je od mene iziskivalo velik trud jer sam navikla imati glavnu riječ u kući. Stoga sam molila Jehovu da mi pomogne. Istina, nisam se promijenila preko noći, ali s vremenom sam postala bolja žena i izgradila poštovanje prema svome mužu.
Iako mog muža Biblija nije zanimala, jako su ga iznenadile promjene koje je vidio na meni. Prijelomni trenutak dogodio se kad sam kazala da ću prestati pušiti. On je nato rekao: “Ako se ti ostaviš cigareta, ja ću početi proučavati Bibliju!” Oboje smo prestali pušiti isti dan.
KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:
Moj je muž održao obećanje i počeo proučavati Bibliju. Sada svaki dan zajedno čitamo Bibliju, razgovaramo o onome što saznamo iz nje i trudimo se primjenjivati njena načela.
Život mi se promijenio nabolje, a i moja je obitelj puno sretnija. Zahvalna sam Jehovi što me privukao k sebi i svojoj sestri što nikad nije digla ruke od mene (Ivan 6:44). Na temelju vlastitog iskustva znam da Biblija doista mijenja živote ljudi.