Iz Biblije saznajemo da su zastori na zidovima i ulazu u sveti šator, koji je bio središte obožavanja pravog Boga u starom Izraelu, bili načinjeni od “plavog prediva, crvenkastopurpurne vune, kermesovog grimiza i fino ispredenog lana” (2. Mojsijeva 26:1; 38:18). Od kermesovog grimiza bila je načinjena i “sveta odjeća” svećenika (2. Mojsijeva 28:1-6).

Kermesov grimiz je tkanina jarkocrvene boje. Boja kojom se bojila ta tkanina dobivala se od ženki kukaca iz porodice Coccidae. Ti kukci, koji nemaju krila, žive na hrastu oštriku (Quercus coccifera), što raste na Bliskom istoku i obali Sredozemnog mora. Grimizna boja nalazi se u jajašcima koja nosi ženka kermesa. Prije nego položi jaja, ženka nalikuje bobici veličine graška i obično je priljubljena uz lišće i grančice hrasta oštrika. U drevno doba ti su se kukci skupljali, a potom se iz njih gnječenjem dobivala boja. Ta boja, topiva u vodi, koristila se za bojenje tkanina. Iz zapisa rimskog povjesničara Plinija Starijeg očito je da se grimiz koji se dobivao od kermesa smatrao rijetkom i skupocjenom bojom.

Po svemu sudeći, od ukupno osam pisaca grčkih knjiga Biblije, šest ih je prisustvovalo tom događaju.

Prema izvještaju iz Djela apostolskih, Isus je svojim učenicima rekao: “Ne idite iz Jeruzalema, nego čekajte ono što je Otac obećao” (Djela apostolska 1:4). U istoj biblijskoj knjizi stoji da su Matej, Ivan i Petar, koji su kasnije napisali neke biblijske knjige, poslušali njegovu uputu i okupili se “na istome mjestu” s drugim učenicima. Ondje su bila i Isusova polubraća (Djela apostolska 1:12-14; 2:1-4). Dvojica od njih, Jakov i Juda, kasnije su napisali dvije biblijske knjige koje nose njihovo ime (Matej 13:55; Jakov 1:1; Juda 1).

U svom evanđelju Marko spominje mladića koji je pobjegao one noći kad je Isus bio uhvaćen. Očito je govorio o sebi jer je napisao da su svi drugi učenici već ranije napustili Isusa (Marko 14:50-52). Na temelju toga možemo zaključiti da je Marko bio jedan od prvih Isusovih učenika te da je možda prisustvovao izlijevanju svetog duha na Pedesetnicu 33.

Preostala dvojica pisaca grčkih knjiga Biblije, Pavao i Luka, nisu bili ondje. Po čemu to možemo zaključiti? U to vrijeme Pavao još nije bio Kristov sljedbenik (Galaćanima 1:17, 18). Ni Luka najvjerojatnije nije bio prisutan, budući da sebe nije ubrojio među očevice Isusove propovjedničke službe (Luka 1:1-3).