“BOG je ljubav.” U nekim zemljama ljudi imaju običaj uokviriti natpis s tim riječima i staviti ga na zid u svome domu. One na uistinu divan način opisuju Boga kao oličenje ljubavi.

No mnogi ljudi ne znaju da su te riječi uzete iz Biblije. Napisao ih je apostol Ivan. U njegovoj prvoj poslanici stoji: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Ivan je ujedno istaknuo da Bog gaji duboku ljubav prema ljudskom rodu. Napisao je: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Zbog toga neki smatraju da je Bog uvijek spreman oprostiti ljudima, što god oni učinili. Mnogi ljudi svojim načinom života pokazuju kako misle da nikad neće morati položiti Bogu račune za to kako se ponašaju. No je li to doista tako? Je li istina da Bog voli baš sve ljude — i dobre i zle? Osjeća li on ikada mržnju?

Mudri kralj Salamun kazao je: “Sve ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme: (...) vrijeme kad se voli i vrijeme kad se mrzi” (Propovjednik 3:1, 8). U skladu s tim načelom i Bog, koji je pun ljubavi i dobrote, ponekad osjeća mržnju.

No razmotrimo najprije što u Bibliji znači pojam “mržnja”. Jedna biblijska enciklopedija kaže: “U Bibliji izraz ‘mržnja’ ima više značenja. On može ukazivati na snažno neprijateljstvo, dugotrajnu netrpeljivost, a često i pakost. Takva mržnja može prerasti u snažan osjećaj koji izjeda čovjeka i budi u njemu želju da naudi onome koga mrzi.” To nam je značenje najpoznatije. Nažalost, posljedice takve mržnje svakodnevno vidimo diljem svijeta. No ista enciklopedija nadalje kaže: “‘Mržnja’ može označavati i snažnu odbojnost prema nekome ili nečemu, ali ona nije popraćena željom da se kome naudi.”

U ovom članku govorit ćemo o tom drugom značenju pojma “mržnja”. Riječ je o snažnoj odbojnosti, krajnjem gnušanju nad nekim ili nečim, a ne o pakosti, preziru ili želji da se nekome učini kakvo zlo. Može li Bog osjećati takvu mržnju? Zapazite što Biblija kaže u Mudrim izrekama 6:16-19. Ondje piše: “Šest je stvari koje Jehova mrzi, sedam ih se gadi duši njegovoj: oči ohole, jezik lažljiv i ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje kuje zle zamisli, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj tko zameće svađu među braćom.”

Kao što vidimo, neka djela Bog mrzi. No to ne mora značiti da mrzi i onoga tko čini takva djela. Bog uzima u obzir razne olakotne okolnosti, kao što su čovjekove slabosti, utjecaj sredine u kojoj živi ili u kojoj je  odrastao te činjenica da dotični ne zna što je Božja volja (1. Mojsijeva 8:21; Rimljanima 5:12). Pisac Mudrih izreka objasnio je to odličnim primjerom iz svakodnevnog života. Kazao je: “Koga Jehova ljubi, njega ukorava, kao otac sina kojeg voli” (Mudre izreke 3:12). Roditelj može mrziti djetetovo neposlušno ponašanje, no ipak voli svoje dijete i učinit će sve što može kako bi mu pomogao da se popravi. On će ga prekoriti, a ako treba i kazniti. Kao Bog koji je pun ljubavi, Jehova slično postupa kad ima nade da se grešnik pokaje i promijeni.

No što ako netko upozna Boga i sazna što je njegova volja, ali ne želi postupati u skladu s njom? Takvu osobu Bog neće voljeti. Naprotiv, bude li namjerno činila ono što Jehova mrzi, navući će na sebe njegovu mržnju. Naprimjer Biblija kaže: “Jehova ispituje i pravednoga i zloga, a onoga tko ljubi nasilje silno mrzi duša njegova” (Psalam 11:5). Za takvog nepokajničkog grešnika nema oprosta, kao što je to apostol Pavao objasnio u svojoj poslanici Hebrejima. Ondje stoji: “Ako namjerno griješimo nakon što smo dobro upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno očekivanje suda i usplamtjeli gnjev koji će proždrijeti protivnike” (Hebrejima 10:26, 27). Zašto Bog koji je pun ljubavi ima takav stav prema grešnicima koji se ne kaju?

Kad čovjek namjerno čini teške grijehe, zloća se može ukorijeniti u njegovom srcu i postati sastavni dio njegove osobnosti. On s vremenom može postati krajnje iskvaren, okorjeli grešnik koji se jednostavno više ne može popraviti. Biblija takvu osobu uspoređuje s leopardom, koji ne može promijeniti svoje pjege (Jeremija 13:23). Kad netko toliko ogrezne u zlu da se više ne može pokajati, čini ono što Biblija naziva “vječnim grijehom”, za koji nema oprosta (Marko 3:29).

Tako je bilo s Adamom i Evom te s Judom Iskariotom. Budući da je Bog Adama i Evu stvorio savršenima i dao im jasnu zapovijed koju su oboje dobro razumjeli, očito je da su oni svjesno, namjerno sagriješili i stoga je njihov grijeh bio neoprostiv. Kad im se Bog potom obratio, nije ih pozvao na pokajanje (1. Mojsijeva 3:16-24). Juda je, istina, bio nesavršen, no on je izdao Božjeg vlastitog Sina iako je prije toga duže vrijeme s njim blisko surađivao i dobro ga upoznao. Sam Isus nazvao je Judu “sinom propasti” (Ivan 17:12). Biblija otkriva da je i Đavo nepopravljivi grešnik kojeg čeka uništenje (1. Ivanova 3:8;  Otkrivenje 12:12). Sva četiri spomenuta grešnika navukla su na sebe Božju mržnju.

No lijepo je znati da nije svatko tko je učinio kakav grijeh osuđen na propast. Jehova je vrlo strpljiv i nije mu drago kad treba kazniti one koji su zgriješili zato što nisu poznavali njegovu volju (Ezekijel 33:11). On takve osobe poziva da se pokaju kako bi im mogao oprostiti. Božja Riječ kaže: “Neka zlikovac ostavi put svoj i zlotvor misli svoje, i neka se vrati k Jehovi, koji će mu se smilovati, k Bogu našemu, jer će mu velikodušno oprostiti!” (Izaija 55:7).

Pravi se kršćani trebaju ugledati na Boga i znati kada je potrebno pokazati ljubav, a kada mržnju. Pretjerana emotivnost može čovjeka navesti da stekne neuravnoteženo gledište o ljubavi i milosrđu. No riječi učenika Jude mogu nam pomoći da nađemo ravnotežu između pokazivanja milosrđa i mržnje prema grijehu. On je napisao: “Budite milosrdni prema drugima, pazeći na sebe i mrzeći čak i haljinu koja je uprljana tijelom!” (Juda 22, 23). Dakle trebamo mrziti zlo, ali ne i onoga tko ga čini.

Kršćani trebaju i pokazivati ljubav prema svojim neprijateljima tako da im čine dobro. Isus im je zapovjedio: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone” (Matej 5:44). Zato Jehovini svjedoci svojim bližnjima neumorno propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, iako je neki od njih ne prihvaćaju (Matej 24:14). Imajući na umu ono što Biblija kaže o Božjem milosrđu, Jehovini svjedoci svakog čovjeka smatraju osobom kojoj bi Bog mogao pokazati ljubav i milost. Kad ljudi ne cijene to što im oni nastoje pomoći, kad ih odbijaju ili čak progone, Jehovini sluge postupaju u skladu sa savjetom apostola Pavla koji glasi: “Blagoslivljajte progonitelje — blagoslivljajte, a ne proklinjite! Nikome ne vraćajte zlo za zlo!” (Rimljanima 12:14, 17). Oni znaju da će Jehova odlučiti tko je dostojan njegove ljubavi, a tko zaslužuje da ga on mrzi. Bog je taj koji će na koncu presuditi zavređuje li netko život ili smrt (Hebrejima 10:30).

Doista možemo reći: “Bog je ljubav.” Na nama je da pokažemo cijenjenje za njegovu ljubav te da se trudimo saznati što je njegova volja i potom živjeti u skladu s njom. Jehovini svjedoci u vašem gradu ili kraju u kojem živite rado će vam pomoći da iz vlastite Biblije naučite što je Božja volja te da usvojeno znanje primjenjujete u svom životu. Budete li tako postupali, nećete biti među onima koje Bog mrzi, nego među onima koji su dostojni njegove ljubavi.