JEDANAESTOG rujna 2010. održana je promocija 129. razreda Gileada, misionarske škole Jehovinih svjedoka. Tom posebnom događaju prisustvovalo je gotovo 8 000 osoba. Program je započeo govorom Samuela Herda iz Vodećeg tijela (odnosno upravnog odbora) Jehovinih svjedoka. “Ovo je vaš dan”, rekao je novim misionarima. “Okupili smo se da s vama podijelimo ovaj radostan trenutak.”

U svom je govoru brat Herd naglasio koliko je važno da svi kršćani imaju “uho koje čuje”, odnosno da pažljivo slušaju pouke iz Božje Riječi (Mudre izreke 20:12). “Posljednjih nekoliko mjeseci pomno ste slušali Jehovu, a vjerujem da ćete to činiti i u svu vječnost”, rekao je misionarima.

Poručio im je da budu mudri i nastave slušati Jehovin glas tako da poklanjaju pažnju njegovoj Riječi. U nastavku je dodao: “Mnoge pouke iz današnjeg programa pomoći će vam da u misionarskoj službi ustrajete dugi niz godina.”

Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela, održao je govor s tim zanimljivim naslovom. Spomenuo je mnoge situacije u kojima je Božji narod, i u drevno i u suvremeno doba, pokazao da se uzda u Jehovu.

“I vi se trebate uzdati u Jehovu da biste mogli ispuniti svoj zadatak”, istaknuo je brat Lösch te spomenuo neke poteškoće s kojima bi se misionari mogli suočiti. Rekao je: “Možda se pitate: Hoću li uspjeti naučiti jezik? Hoću li se moći prilagoditi novoj kulturi? Hoće li mi previše nedostajati dom i obitelj?” Nakon što je postavio ta pitanja, brat Lösch savjetovao je misionare: “Uzdajte se u Jehovu!”

U nastavku govora pročitao je Mudre izreke 14:26, gdje stoji: “U strahu Jehovinu čovjek ima snažno pouzdanje.” Naše će pouzdanje u Jehovu rasti budemo li razmišljali o mnogim blagoslovima koje nam daje.

U Bibliji piše da će čovjek koji se uzda u Jehovu “biti kao drvo posađeno pokraj voda, koje pušta korijenje svoje kraj vode tekućice. Neće vidjeti žegu kada dođe, nego će lišće njegovo ostati zeleno” (Jeremija 17:7, 8).

Pouka je jasna. “Trebate se uzdati u Jehovu bez obzira na to što vas čeka u budućnosti”, zaključio je brat Lösch.

Tako je glasio naslov govora koji je održao Stephen Lett, član Vodećeg tijela. Anđeli nam pružaju divan primjer, stoga se trebamo ugledati na njih. “Sve što Biblija otkriva o njima vrijedno je naše pažnje”, rekao je brat Lett. Potom je ukazao na četiri osobine vjernih anđela koje i sami trebamo razvijati — njihovu ustrajnost, poniznost, spremnost da pomognu i odanost.

Da bi pokazao kako su anđeli ustrajni, naveo je izvještaj u kojem stoji da se jedan anđeo 21 dan borio s moćnim demonom kojeg Biblija naziva “knezom kraljevstva perzijskoga” (Danijel 10:13). I kršćani se bore “protiv zlih duhovnih sila”, naglasio je brat Lett (Efežanima  6:12). Potaknuo je misionare: “Dajte sve od sebe kako biste mogli ustrajno izvršavati svoju službu.”

Kad je Manoah, Samsonov otac, tražio od jednog anđela da mu kaže svoje ime kako bi mu mogao iskazati čast, anđeo to nije želio učiniti. Time je pokazao poniznost (Suci 13:17, 18). Brat Lett rekao je misionarima: “Kad vas netko hvali ili s divljenjem govori o vašim sposobnostima, budite ponizni i nemojte isticati sebe, nego zaslugu za sve što činite pripišite Jehovi i njegovoj organizaciji” (1. Korinćanima 4:7).

Isusu se u Getsemanskom vrtu kratko prije njegove smrti “ukazao anđeo s neba i jačao ga” (Luka 22:43). Taj je anđeo pokazao da je spreman pomoći. Brat Lett objasnio je misionarima kako oni mogu postupati po uzoru na tog anđela: “Molite se Jehovi da vam pomogne uvidjeti što trebaju ljudi na vašem području, a potom im uz njegovu podršku nastojte pomoći.”

Budući da se relativno malo anđela pridružilo Sotoni u pobuni protiv Boga, možemo reći da nam je većina tih nebeskih stvorenja pravi uzor u pokazivanju odanosti (Otkrivenje 12:4).

“Oduprite se Đavlu poput vjernih anđela”, rekao je brat Lett misionarima. “Suprotstavite mu se i on će pobjeći od vas” (Jakov 4:7).

“Neka Jehova bude stijena srca vašega.” To je bio naslov upečatljivog govora koji je iznio Gary Breaux, član Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama. Govor se temeljio na Psalmu 73:26, a govornik je istaknuo koliko je važno oslanjati se na Jehovu. Misionarima je rekao: “List papira neće odletjeti na vjetru ako na njega stavite kamen. Teškoće koje vas mogu snaći u misionarskoj službi mogu biti poput jakog vjetra, no Jehova će vam dati snage da ostanete postojani i da čuvate svoje srce.” To treba imati na umu jer nas srce može navesti na krivi put kad se naša ustrajnost nađe na ispitu (Jeremija 17:9). Brat Breaux spomenuo je da bi drugačija klima i hrana te suradnici u misionarskom domu mogli biti razlog da neki misionari počnu razmišljati o tome da odustanu od svoje službe. “Naći ćete se u situacijama u kojima ćete morati razmisliti što učiniti i donijeti neke odluke”, rekao im je. “Hoćete li donijeti odluke s kojima će Jehova biti zadovoljan? Budete li tako postupali, Jehova će biti ‘stijena srca vašega’. On će upravljati vašim koracima.”

“Imate li dovoljno vjere da zakoračite u rijeku?” Sam Roberson, nastavnik u Gileadu, iznio je taj govor na temelju 3. poglavlja Jošue. Kako su milijuni Izraelaca prešli nabujalu rijeku Jordan? Jehova je rekao Jošui neka zapovjedi svećenicima da “uđu u Jordan i mirno stoje”. Bog je obećao: ‘Čim svećenici stopalima nogu svojih stanu u vodu jordansku, voda će jordanska prestati teći i stajat će na jednome mjestu poput zida’ (Jošua 3:8, 13). Brat Roberson rekao je misionarima: “Ponekad ćete i vi na svom životnom putu naići na ‘rijeku Jordan’, odnosno naći se pred poteškoćama i izazovima koji vas mogu lišiti Božjeg blagoslova ako se ne uhvatite u koštac s njima.” Suradnja s drugim misionarima može biti jedan od tih izazova. Kako ga misionari mogu nadvladati? “Usredotočite se na svoju službu, a ne na ljude s kojima surađujete”, rekao je brat Roberson. Zatim je ohrabrio misionare sljedećim riječima: “Budete li imali dovoljno vjere da takoreći zakoračite u rijeku, Jehova će vam pomoći da je prijeđete, da nadvladate poteškoće u misionarskoj službi.”

 “Što možete učiniti da bi vaše namjere uspjele?” William Samuelson, nastavnik u Gileadu, u svom je govoru dao odgovor na to pitanje. Govor se temeljio na Mudrim izrekama 16:3, gdje stoji: “Povjeri djela svoja Jehovi, i namjere će tvoje uspjeti.” Brat Samuelson upitao je misionare: “Znače li te riječi da je dovoljno ‘povjeriti svoja djela Jehovi’ te da vi ne trebate ništa činiti?” Ne znače, jer u Mudrim izrekama 16:1 piše: “Na čovjeku je da upravlja srcem svojim.” Govornik je nadodao: “Jehova neće čudom upravljati vašim srcem. Naprotiv, vi trebate učiniti sve što je u vašoj moći kako bi vas ono vodilo pravim putem. Proučavanje, molitva i dobra suradnja s podružnicom zemlje u koju dođete pomoći će vam da čistog srca služite Jehovi, a on će učiniti svoj dio kako bi vaše namjere uspjele.”

Tijekom školovanja polaznici Gileada išli su u propovijedanje s članovima obližnjih skupština Jehovinih svjedoka. Mark Noumair, nastavnik u Gileadu, zamolio je nekoliko polaznika da ispričaju što su doživjeli dok su s ljudima razgovarali o Bogu. Ti su intervjui pokazali da je molitva jako važna ako želimo pronaći ljude koji iskreno žele upoznati Boga.

Naprimjer kad je jedan bračni par misionara bio u restoranu, jedan je zaposlenik primijetio da su se prije jela kratko pomolili. Pristupio im je i upitao ih jesu li Jehovini svjedoci. Kad su rekli da jesu, kazao im je da je on odrastao u obitelji Jehovinih svjedoka, no da u jednom razdoblju svog života nije želio živjeti po biblijskim načelima. Čak je zbog krađe završio u zatvoru. Međutim taj je mladić poželio svoj život dovesti u red i uskladiti ga s Božjim mjerilima. Rekao je misionarima da se prije nego što su oni ušli u restoran molio Bogu za pomoć. Njegova je molitva očito bila uslišena!

U govoru “Kušajte i vidite da je dobar Jehova” Rudi Hartl iz Odjela za korespondenciju u američkoj podružnici Jehovinih svjedoka intervjuirao je tri misionara koji su završili Gilead. Bili su to Wayne Wridgway iz Mozambika, Jason Reed iz Čilea i Kenji Chichii iz Nepala. Oni su otvoreno rekli s kakvim su se teškoćama suočavali kad su tek započeli s misionarskom službom. Morali su naučiti jezik, prilagoditi se novoj kulturi, a obitelj i prijatelji jako su im nedostajali. “Nastojali smo se brzo sprijateljiti s članovima nove skupštine”, rekao je brat Chichii. “To nam je pomoglo da zemlja u koju smo došli postane naš dom.”

Kad je svih 56 misionara primilo diplome, jedan od njih je u ime cijelog razreda pročitao dirljivo pismo zahvale. U tom su pismu misionari izrazili svoju zahvalnost Vodećem tijelu: “Imali smo priliku iz prve ruke vidjeti da neumorno i s puno ljubavi pomažete drugima — organizirali ste nastavu, posjećivali nas i davali nam kvalitetnu duhovnu pouku. Osjetili smo vašu iskrenu ljubav i zato ćemo se u misionarskoj službi truditi po uzoru na vas pokazivati ljubav, strpljivost, poniznost i zanimanje za druge.”