Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Zašto ljudi čine zlo?

Zašto ljudi čine zlo?

VEĆINA ljudi složit će se s tim da smo svi mi nesavršeni te da stoga griješimo i često učinimo nešto zbog čega kasnije požalimo. No je li to razlog zašto ljudi čine mnoga teška zlodjela i razne manje prijestupe koje gotovo svakodnevno možemo osobno vidjeti ili za koje saznajemo iz medija?

Premda su nesavršeni, ljudi općenito priznaju da postoje moralne granice koje se nikad ne smije prijeći te da je čovjek sposoban obuzdavati se da ne čini zlo. Većina ljudi složit će se i s tim da nije isto kad čovjek nenamjerno kaže nešto što nije istina i kad zlobno kleveće druge; kad nekog slučajno ozlijedi i kad počini ubojstvo s predumišljajem. No često se dogodi da naizgled obični ljudi koje svakodnevno viđamo u svojoj sredini počine stravične zločine. Zašto se to događa? Zašto ljudi čine zlo?

Biblija nam pruža odgovor na to pitanje. Ona objašnjava zašto ljudi ponekad učine nešto za što znaju da nije ispravno. Razmotrimo neke od glavnih razloga.

“Tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo” (PROPOVJEDNIK 7:7)

Biblija priznaje da se katkad zbog stjecaja okolnosti ljudi osjećaju primoranima učiniti nešto što inače ne bi učinili. Neki se čak okreću kriminalu smatrajući da će tako riješiti određene probleme i ispraviti nepravdu. U knjizi Urban Terrorism stoji: “U mnogim slučajevima ljudi postaju teroristi prvenstveno zato što su duboko nezadovoljni političkom, društvenom i ekonomskom situacijom koju očito ne mogu promijeniti.”

“Ljubav prema novcu korijen je svakoga zla” (1. TIMOTEJU 6:10)

Jedna stara engleska izreka kaže da svatko ima svoju cijenu, što znači da su čak i čestiti ljudi spremni prijeći granicu pristojnosti i pogaziti moralna načela ukoliko im se ponudi dovoljno novca. Neki koji se inače čine dobri i ljubazni postanu sasvim drugi ljudi kad je u pitanju novac. Tada se pretvore u neugodne i neprijateljski nastrojene osobe. Koliko se samo zločina počini iz pohlepe — ljudi su zbog nje spremni na ucjene, prijevare, otmice, pa čak i ubojstva.

“Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno čini zlo” (PROPOVJEDNIK 8:11)

Ovaj redak ističe kako su ljudi skloni misliti da mogu učiniti nešto loše i proći nekažnjeno ako ih ne vidi nitko tko bi ih mogao kazniti. Tako razmišljaju vozači koji ne poštuju ograničenja brzine u prometu, učenici i studenti koji varaju na ispitima te ljudi koji kradu novac iz državne blagajne ili čine nešto još gore. Kad se zakon ne provodi kako treba ili kad se ljudi ne boje da će biti uhvaćeni, oni koji obično poštuju zakon možda se usude učiniti nešto što inače ne bi. “To što kriminalci lako izbjegnu kaznu”, piše časopis Arguments and Facts, “očito potiče i druge ljude da čine krajnje okrutne zločine.”

“Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh” (JAKOV 1:14, 15)

Svi su ljudi skloni neispravnom razmišljanju. Svakodnevno nas se obasipa prijedlozima da učinimo nešto loše, a često i sami dođemo u iskušenje da postupimo neispravno. U biblijsko doba kršćanima je bilo rečeno: “Nije vas zadesilo drugo iskušenje osim onoga koje je uobičajeno za ljude” (1. Korinćanima 10:13). No ishod kušnje ovisi o tome što ćemo učiniti — hoćemo li brzo odbaciti neispravne misli ili ćemo se baviti njima i dopustiti da se u nama razviju nedolične želje. Navedeni reci iz Jakovljeve poslanice upozoravaju nas da će grešna želja nesumnjivo uroditi lošim djelima ukoliko joj dopustimo da, slikovito govoreći, začne.

“Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći” (MUDRE IZREKE 13:20)

Ne smijemo zaboraviti da oni s kojima se družimo mogu snažno utjecati na nas, bilo pozitivno bilo negativno. Ljudi često učine nešto što uopće nisu namjeravali — i to samo zato što su drugi vršili pritisak na njih ili zato što su, kako mnogi kažu, upali u loše društvo. Zbog svega toga snose strašne posljedice. U Bibliji se izraz “bezumni” ne odnosi na neinteligentne ljude, već na one koji se ne obaziru na mudre savjete iz Božje Riječi. Bili mi mladi ili stari, svoje prijatelje i ljude s kojima se družimo trebamo birati mudro, odnosno u skladu s uzvišenim biblijskim načelima. Ne budemo li to činili, možemo očekivati da ćemo “loše proći”.

Ovi i mnogi drugi biblijski reci jasno odgovaraju na pitanje zašto neki ljudi — koji inače žive kao i svi drugi — čine nedjela, pa čak i jezive zločine. Iako nam je lakše kad znamo što ljude navodi da čine grozna zlodjela, možemo li se nadati da će se situacija promijeniti nabolje? Možemo, jer Biblija ne objašnjava samo zašto ljudi čine zlo nego i obećava da u budućnosti više neće biti zla. Što ona točno obećava? Hoće li doista doći kraj svemu zlu koje vidimo u svijetu oko sebe? Sljedeći članak odgovara na ta pitanja.