U izvještaju iz Djela apostolskih 28:13-16 saznajemo da je brod kojim je Pavao putovao u Italiju stigao u luku Puteole (danas Pozzuoli), u Napuljskom zaljevu. Pavao je potom krenuo prema Rimu cestom koja se zvala Via Appia, odnosno Apijeva cesta.

Via Appia bila je jedna od glavnih prometnica Rimskog Carstva, a ime je dobila po Apiju Klaudiju Slijepom, rimskom državniku koji ju je počeo graditi 312. pr. n. e. Bila je široka pet do šest metara i popločana velikim pločama od kamena vulkanskog porijekla. Cesta je vodila od Rima prema jugoistoku, a njena ukupna dužina iznosila je 583 kilometra. Povezivala je Rim i Brundisium (danas Brindisi), lučki grad iz kojeg se putovalo na istok. Duž ceste nalazila su se konačišta koja su bila međusobno udaljena otprilike 25 kilometara. Ondje su putnici mogli stati kako bi kupili hranu i druge potrepštine, prespavali ili promijenili konje i kola.

Pavao je vjerojatno pješačio do Rima. Tako je prešao ukupno 212 kilometara. Cesta je prolazila i kroz Pontinske močvare, za koje je jedan rimski pisac rekao da su smrdljive i pune komaraca. Malo sjevernije od tih močvara nalazili su se Apijev trg — udaljen 65 kilometara od Rima — i Tri gostionice, odmorište udaljeno oko 50 kilometara od grada. Kršćani iz Rima čekali su Pavla na ta dva mjesta. Kad ih je ugledao, “Pavao je zahvalio Bogu i ohrabrio se” (Djela apostolska 28:15).

Lukino evanđelje izvještava da su Zahariju prijatelji upitali kako će se zvati sin koji mu se rodio. Zaharija je “zatražio pločicu i napisao: ‘Ivan mu je ime’” (Luka 1:63). Prema jednom stručnom izvoru, grčki izraz koji je ovdje preveden riječju “pločica” odnosi se na “pločice za pisanje koje su obično bile načinjene od drveta i premazane voskom”. Te su drvene pločice bile pričvršćene jedna za drugu. Površina svake pločice bila je malo udubljena i premazana finim pčelinjim voskom. Pisac je stilusom (pisaljkom) mogao pisati po toj površini. Ono što bi napisao kasnije se moglo izbrisati, a zaglađena se površina mogla ponovno koristiti za pisanje.

U knjizi Reading and Writing in the Time of Jesus piše: “Slike iz Pompeja, skulpture iz raznih dijelova Rimskog Carstva te pločice koje su pronađene na najrazličitijim mjestima, od Egipta do Hadrijanovog zida [na sjeveru Velike Britanije], svjedoče o tome da su te pločice bile u širokoj upotrebi.” Takve su pločice mogli imati mnogi ljudi — trgovci, državni službenici, a možda čak i neki od prvih kršćana.