• IME I PREZIME: HEINRICH MAAR

• DOB: 38

• ZEMLJA: KAZAHSTAN

• PRIJE: OVISNIK O MARIHUANI I DUHANU

MOJ ŽIVOT NEKADA: Rođen sam u južnom Kazahstanu, u mjestu oko 120 kilometara udaljenom od Taškenta (Uzbekistan). U tom su području ljeta suha i vruća, s temperaturama koje dosižu 45 Celzijevih stupnjeva, a zimi se temperatura spušta i do 10 stupnjeva ispod ništice. To su idealni uvjeti za uzgoj vinove loze i marihuane.

Moji roditelji bili su njemačkog porijekla. Oboje su bili protestanti, ali nisu bili aktivni članovi svoje crkve. Ipak, naučili su me moliti Očenaš. Kad sam imao 14 godina, moja mama i starija sestra neko su vrijeme proučavale Bibliju s Jehovinim svjedocima. Jednom sam načuo razgovor između mame i dvije Jehovine svjedokinje koje su s njom vodile biblijski tečaj. U njenoj staroj Bibliji pokazale su joj Božje ime Jehova. To je na mene ostavilo dubok dojam. Mama je prestala proučavati, a ja nisam poduzeo daljnje korake kako bih saznao više o Bogu. Međutim nisam zaboravio ono što sam naučio. Nakon nekog vremena u školi nam je nastavnica prepričavala svakojake lažne priče o Jehovinim svjedocima, koje je prozvala sektom. Budući da sam nekoliko puta sa svojom sestrom bio na sastancima Jehovinih svjedoka, rekao sam nastavnici da to nije istina.

Kad sam navršio 15 godina, roditelji su me poslali u ruski grad Lenjingrad (današnji Sankt Peterburg) kako bih izučio zanat. Cimerima sam ispričao ono malo što sam naučio o Jehovi. No počeo sam pušiti. Kad bih odlazio kući u Kazahstan, kupovao sam marihuanu. Iako je to bilo protuzakonito, nije ju bilo teško nabaviti. Također sam pio puno votke i vina.

Završio sam obrtničku školu i potom dvije godine služio vojni rok u sovjetskoj vojsci.  No nisam zaboravio neke pojedinosti koje sam kao tinejdžer naučio iz Biblije. Kad mi se pružila prilika, s drugim sam vojnicima razgovarao o Jehovi i branio Jehovine svjedoke kad je netko govorio laži o njima.

Nakon što sam odslužio vojni rok, preselio sam se u Njemačku. Dok sam bio u useljeničkom naselju, dobio sam knjigu koju su Jehovini svjedoci koristili za vođenje biblijskih tečajeva. Oduševljeno sam je pročitao i zaključio da je sve što u njoj piše istina. No nisam mogao nadvladati ovisnost o duhanu i marihuani. Nakon nekog vremena preselio sam se u blizinu grada Karlsruhea. Ondje sam upoznao jednog Jehovinog svjedoka koji je sa mnom počeo proučavati Bibliju.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Dugo sam vremena vjerovao da je Biblija Božja Riječ. No nakon što sam pročitao knjigu koju sam dobio, uvjerio sam se da Biblija daje odgovore na sva važna životna pitanja. Ipak, trebalo mi je dosta vremena kako bih promijenio navike. Naposljetku me biblijski savjet zapisan u 2. Korinćanima 7:1 potaknuo da čvrsto odlučim očistiti se “od svake prljavštine tijela i duha”. To je značilo da moram prestati pušiti marihuanu i duhan.

Gotovo sam odmah uspio prestati pušiti marihuanu. No trebalo mi je šest dugih mjeseci da se oslobodim ovisnosti o duhanu. Jehovin svjedok koji je sa mnom proučavao Bibliju jednog me dana upitao: “Što je smisao tvog života?” To me stvarno potaknulo da razmislim o svojoj ovisnosti. Dotad sam već nekoliko puta pokušavao prestati pušiti. Međutim u tom sam trenutku odlučio da više neću čekati da popustim iskušenju, pa onda moliti Boga za oproštenje, nego da ću se moliti prije no što posegnem za cigaretom. Godine 1993. odredio sam datum kad ću prestati pušiti. Uz Jehovinu pomoć odonda nisam zapalio nijednu cigaretu.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Otkad sam se oslobodio skupe i štetne ovisnosti o marihuani i duhanu, zdravlje mi se poboljšalo. Sada radim kao volonter u njemačkoj podružnici Jehovinih svjedoka. Jako mi je drago što sam u svom životu naučio primjenjivati mudre savjete iz Biblije. Poznavanje Biblije dalo je mom životu pravi smisao.

• IME I PREZIME: TITUS SHANGADI

• DOB: 43

• ZEMLJA: NAMIBIJA

• PRIJE: NASILNIK I ČLAN BANDE

MOJ ŽIVOT NEKADA: Odrastao sam u jednom selu u Ohangweni, regiji u sjevernoj Namibiji. Za vrijeme rata koji se ondje vodio tijekom 1980-ih stanovnici mog sela bili su fizički zlostavljani, a mnogi su bili i ubijeni. U mom se selu smatralo da će dječak postati pravi muškarac samo ako se zna tući i ako može premlatiti druge dječake. Zato sam naučio tući se.

Kad sam završio školu, preselio sam se ujaku u primorski grad Swakopmund. Ubrzo  sam se pridružio bandi buntovnih mladića. Znali smo ići u hotele i barove gdje crnci nisu bili dobrodošli, i to samo zato da započnemo tučnjavu. Nekoliko smo se puta potukli sa zaštitarima i policajcima. Svake večeri nosio sam oštar, dugi nož kako bih bio spreman napasti svakoga tko mi stane na put.

Jedne noći prilikom tučnjave s protivničkom bandom skoro sam poginuo. Jedan član te bande napao me s leđa i upravo se spremao odsjeći mi glavu kad ga je jedan mladić iz moje bande onesvijestio. Iako sam gledao smrti u oči, nisam se promijenio. I dalje sam bio nasilan. Ako bih se s nekim posvađao, bio to muškarac ili žena, ja sam uvijek zadao prvi udarac.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT: Prvi Jehovin svjedok kojeg sam upoznao bila je jedna žena koja mi je pročitala retke iz 37. psalma. Osim toga rekla mi je da su u biblijskoj knjizi Otkrivenje zapisana druga prekrasna obećanja o budućnosti. Budući da mi nije objasnila u kojem je dijelu Otkrivenja to zapisano, nabavio sam Bibliju i te iste večeri pročitao cijelo Otkrivenje. Jako mi se svidjelo obećanje koje sam pročitao u Otkrivenju 21:3, 4 da “smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti”. Kad su se Jehovine svjedokinje vratile, prihvatio sam ponuđeni biblijski tečaj.

Bilo mi je jako teško promijeniti svoj način razmišljanja i postupanja. No iz Djela apostolskih 10:34, 35 naučio sam da “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno”. Također sam se jako trudio primijeniti savjet iz poslanice Rimljanima 12:18 koji glasi: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!”

Osim što sam morao naučiti kontrolirati gnjev, morao sam se osloboditi teške ovisnosti o duhanu. Često bih se sa suzama u očima molio Jehovi za pomoć. No u početku sam očito pogrešno postupao. Naime znao sam reći da ću popušiti još jednu, “posljednju” cigaretu, a poslije bih se molio Jehovi da mi oprosti. Jehovina svjedokinja koja je sa mnom vodila biblijski tečaj pomogla mi je da shvatim koliko je važno moliti se prije nego uzmem cigaretu. Također sam trebao izbjegavati društvo pušača. Osim toga poslušao sam još jedan savjet i razgovarao s kolegama na poslu o štetnosti pušenja. To mi je zaista pomoglo jer sam prestao dobivati besplatne cigarete. Naime kolege s posla nisu mi ih više nudili.

Na koncu sam uspio prestati pušiti i promijeniti svoj način života. Nakon šest mjeseci učenja i primjenjivanja biblijskih načela ispunio sam potrebne preduvjete kako bih se mogao krstiti kao Jehovin svjedok.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO: Kad sam vidio kakva ljubav vlada među Jehovinim svjedocima, bez obzira na boju kože, uvjerio sam se da oni zaista pripadaju pravoj religiji. Još i prije nego što sam se krstio, jedan Jehovin svjedok, koji je bijelac, pozvao me na ručak u svoj dom. Osjećao sam se kao da sanjam. Nikada dotad nisam s bijelcem mirno sjedio za stolom, a kamoli s njim jeo u njegovoj kući. No tada sam osjetio da sam postao dio pravog međunarodnog bratstva.

U prošlosti su me zaštitari i policajci pokušali prisiliti da promijenim svoj način razmišljanja i postupanja, ali nisu uspjeli. Samo mi je Biblija dala snagu da promijenim svoju osobnost i postanem sretan čovjek.