JAMES je odrastao na Solomonskim Otocima, u zabačenom dijelu otoka Malaite. Od djetinjstva su ga učili da poštuje duhove. On kaže: “Nikad nisam molio duhove da naude drugima, ali smatrao sam da jedino rarafono * može čovjeka zaštititi od zla i omogućiti mu da živi sretno.”

Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, na Solomonskim Otocima vjeruje se da duhovi mogu pomoći, ali i nauditi ljudima. Ustvari, mnogi Melanezijci vole takozvane dobre duhove i ne boje ih se.

Vjerovanje da duhovi utječu na ljude dolazi do izražaja na mnogo načina. Naprimjer kad je James bio dijete, žene u selu potjerale bi djecu u kuću kad god bi čule pticu korokoro (jedna vrsta kukavice). Zašto? Zato što su vjerovale da ta ptica svojim glasanjem nagovještava da će netko stradati.

Neki seljani stavljaju poseban bijeli kamen iznad svojih ulaznih vrata. I James je to učinio, vjerujući da će ga taj kamen štititi od zlih duhova. Na poslu bi uvijek skupio sve što nije pojeo za ručak, stavio to u vrećicu i poslije bacio. Naime bojao se da će neki vrač pokupiti te ostatke te pomoću njih baciti na njega urok zbog kojeg će se razboljeti.

Čak i ako u vašem kraju takvi postupci nisu uobičajeni, možda poput Jamesa smatrate da se ipak trebate držati nekih običaja kako biste se zaštitili od zlih duhova. Možda čak smatrate da su takvi običaji presudni za vašu dobrobit.

Ako cijenite Bibliju, sigurno će vas zanimati kako ona odgovara na sljedeća pitanja: (1) Kako vam zli duhovi mogu nauditi? (2) Može li se dogoditi da zbog držanja nekih običaja potpadnete pod njihov utjecaj? (3) Kako se možete zaštititi od zlih duhova i živjeti sretno?

Biblija otkriva da zli duhovi nikako ne mogu biti duhovi umrlih ljudi. U njoj stoji: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a  mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5). Zli su duhovi, ustvari, anđeli koji su se pobunili protiv Boga, pridružili se Sotoni i zajedno s njim nastoje zavesti ljude (Otkrivenje 12:9).

Biblija jasno kaže da nam je potrebna zaštita od zlih duhova. Apostol Pavao napisao je kršćanima u Efezu sljedeće: “Ne borimo se protiv krvi i tijela, nego (...) protiv zlih duhovnih sila na nebesima.” A apostol Petar opisao je Sotonu Đavla, vladara zlih duhova, kao “ričućeg lava koji traži koga da proždre” (Efežanima 6:12; 1. Petrova 5:8).

Sotona nanosi zlo ljudima prvenstveno tako što ih zavodi, odnosno navodi da svojim postupcima izazovu Božje negodovanje. Biblija kaže da se Sotona “pretvara da je anđeo svjetla” (2. Korinćanima 11:14). Pretvara se da štiti ljude, a zapravo im želi zlo. On ne želi da ljudi saznaju istinu o njemu i istinu o Bogu (2. Korinćanima 4:4). Zašto zavodi ljude?

On žudi za tim da ga drugi obožavaju. Želi da ga ljudi svjesno ili nesvjesno štuju kao Boga. Kad je Božji Sin Isus bio na Zemlji, Sotona je želio da Isus “padne i pokloni mu se”, odnosno iskaže mu štovanje. Isus mu je rekao: “Odlazi, Sotono! Jer pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi’” (Matej 4:9, 10). Isus nije htio učiniti ništa čime bi udovoljio Sotoninoj želji i iskazao mu štovanje.

Jehova je moćniji od svih duhovnih stvorenja i neće dopustiti da se njegovim slugama nanese trajna šteta (Psalam 83:18; Rimljanima 16:20). No ako želimo ugađati Bogu kao što je činio Isus, ne smijemo se držati nikakvih običaja kojima bismo pokazali da štujemo Sotonu i njegove demone te da smo pod njihovim utjecajem. Zato trebamo utvrditi kojim se običajima iskazuje štovanje zlim duhovima. Kako to možemo učiniti?

Jehova Bog upozorio je svoj narod, stare Izraelce, da ne oponašaju neke običaje okolnih naroda. Rekao im je: “Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke.” A o onima koji su se držali tih običaja Biblija kaže: “Tko god takvo što čini odvratan je Jehovi” (5. Mojsijeva 18:10-12).

Dakle kad razmišljate o običajima raširenima u vašem kraju, postavite si sljedeća pitanja: Potiče li određeni običaj ljude da vjeruju u znamenje kojim se pretkazuje neki događaj? Pripisuje li predmetima natprirodne zaštitne moći? Uključuje li bacanje uroka ili zaštitu od njih? Obuhvaća li postupke koji pokazuju da je osoba podložna nekom duhovnom stvorenju, a ne Jehovi i njegovom zastupniku Isusu? (Rimljanima 14:11; Filipljanima 2:9, 10).

Prijeko je potrebno odbaciti sve takve običaje. Zašto? Apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem napisao: “Ne možete jesti sa ‘stola Jehovina’ i sa stola demonskoga.” Upozorio je da će oni koji pokušavaju ugoditi i Bogu i demonima “izazvati ljubomoru Jehovinu” (1. Korinćanima 10:20-22). Jehova Bog zahtijeva i zaslužuje da budemo odani isključivo njemu (2. Mojsijeva 20:4, 5).

Razmislite i o sljedećem pitanju: Podupire li se određenim običajem gledište da nismo odgovorni za svoje postupke? Naprimjer preljub i predbračni spolni odnosi u mnogim se sredinama smatraju neispravnima, a i Biblija ih osuđuje (1. Korinćanima  6:9, 10). No na nekim otocima Tihog oceana ne smatra se neispravnim ako djevojka ima spolne odnose zato što je, po njezinim riječima, na nju bačen urok. *

Međutim Biblija uči da smo odgovorni za svoje postupke (Rimljanima 14:12; Galaćanima 6:7). Naprimjer prva žena Eva tvrdila je da ju je Sotona naveo da bude neposlušna Bogu. Rekla je: “Zmija me prevarila, pa sam jela.” No Jehova je Evu smatrao odgovornom za ono što je učinila (1. Mojsijeva 3:13, 16, 19). I nas smatra odgovornima za ono što činimo (Hebrejima 4:13).

Ako želite ugoditi Bogu i živjeti po biblijskim načelima, trebate poduzeti odlučne korake. Iskreni pojedinci koji su u prvom stoljeću živjeli u Efezu dobar su primjer u tome. Da bi se oslobodili utjecaja zlih duhova, sakupili su sve svoje spiritističke knjige i “spalili ih pred svima” (Djela apostolska 19:19).

Prije nego što su spalili knjige, ti su ljudi “dolazili i javno priznavali svoje grijehe, opisujući što su činili” (Djela apostolska 19:18). Budući da im je ono što je Pavao učio o Kristu doprlo do srca, nisu samo spalili knjige nego su i promijenili svoje stavove prema običajima kojih su se držali.

Istina, mnogima nije jednostavno odbaciti običaje. James, kojeg smo spomenuli ranije, sam se uvjerio u to. Počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Jako mu se sviđalo ono što je naučio, no još se uvijek držao rarafona. Odlučio je preispitati svoj stav prema tim običajima. Iako je vjerovao Jehovinim obećanjima, još je uvijek smatrao da se treba držati običaja kako bi bio zaštićen od zla.

Što je Jamesu pomoglo da promijeni svoje gledište? On kaže: “Molio sam se Jehovi da me štiti i pomogne mi uzdati se u njega. Osim toga prestao sam se držati svojih običaja.” Je li zbog toga doživio nekakvo zlo? James kaže: “Nije mi se dogodilo ništa loše. Naprotiv, naučio sam uzdati se u Jehovu. Uvidio sam da je on pravi prijatelj.” James već sedam godina služi kao punovremeni propovjednik i pomaže drugima da saznaju što Biblija uči.

Zašto i vi ne biste postupili poput Jamesa? “Koristeći svoj razum”, ispitajte običaje kojih se drže ljudi u vašem kraju i utvrdite jesu li u skladu s “Božjom voljom” (Rimljanima 12:1, 2). Budite dovoljno hrabri da prekinete s praznovjernim običajima. Ako postupite tako, možete biti sigurni da će vas Jehova zaštititi (2. Korinćanima 6:16-18). I vi ćete se poput Jamesa uvjeriti u istinitost biblijskog obećanja: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu” (Mudre izreke 18:10).