Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Znate li?

Znate li?

Je li Poncije Pilat imao razloga bojati se cara?

Želeći prisiliti rimskog upravitelja Poncija Pilata da Isusa osudi na smrt, vođe židovskog naroda rekli su mu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru!” (Ivan 19:12). Pritom su mislili na rimskog cara Tiberija. Je li Pilat imao razloga bojati se tog cara?

Kakva je osoba bio Tiberije? Niz godina prije Isusovog suđenja već je bio na glasu kao “čovjek kojemu je bilo stalo samo do užitaka, a kako je vrijeme prolazilo prepuštao im se na sve izopačenije načine”, piše u djelu The New Encyclopaedia Britannica. Postao je paranoičan, pa je dao mučiti i ubiti čak i one za koje je samo pomislio da će ga izdati. U spomenutom djelu također stoji: “Ako je za vjerovati povjesničarima koji su živjeli otprilike kad i Tiberije, njegove omiljene vrste zabave bile su brutalne i razvratne. I najblaži njegov opis govori da je ubijao bez imalo milosti i gotovo nasumce.”

Stoga je lako moguće da je zbog takvog Tiberijevog karaktera Pilat pokleknuo pod pritiskom židovskih vođa i naredio Isusovo pogubljenje (Ivan 19:13-16).

Zašto je Isus oprao noge svojim apostolima?

U starom Izraelu obični su ljudi uglavnom hodali bosi. Ako su i nosili neku obuću, bile su to sandale, koje nisu imale ništa osim potplata i remenja kojim su bile pričvršćene za stopalo ili gležanj. Budući da su putevi i polja bili prašnjavi i blatnjavi, ljudima bi se noge lako zaprljale.

Stoga je bio običaj skidati sandale pri ulasku u kuću. Gostoljubivost je nalagala da se gostima operu noge. To je radio sam domaćin ili sluga. Biblija na mnogim mjestima govori o tom običaju. Naprimjer Abraham je posjetiteljima koji su došli u njegov šator rekao: “Dopustite da se donese malo vode da vam se operu noge, a onda se odmorite pod stablom! I dajte da donesem malo kruha da se okrijepite” (1. Mojsijeva 18:4, 5; 24:32; 1. Samuelova 25:41; Luka 7:37, 38, 44).

Imamo li na umu sve to, bit će nam jasnije zašto je Isus oprao noge svojim učenicima na posljednjoj Pashi koju su proveli zajedno. Tom prilikom nije bilo domaćina ni sluge koji bi gostima oprao noge, a očigledno se nijedan učenik nije ponudio da to učini. Stoga je Isus dao svojim apostolima pouku iz ljubavi i poniznosti kad je uzeo posudu s vodom i ručnik kako bi im oprao i obrisao noge (Ivan 13:5-17).