ŠTO bismo da nema kiše? Istina, previše kiše može dovesti do katastrofalnih poplava. Osim toga ljudi koji žive u hladnim i vlažnim podnebljima ne raduju se uvijek kiši (Ezra 10:9). No što je s milijunima onih koji žive u sušnim krajevima, gdje veći dio godine vladaju vrućine? Kada njima kiše konačno dođu, donesu im pravo osvježenje!

Takva je klima vladala i u područjima koja se spominju u Bibliji, kao što je unutrašnjost Male Azije, gdje je apostol Pavao propovijedao kao misionar. On je stanovnicima Likaonije rekao: “[Bog] vas nije ostavio bez svjedočanstva o sebi: činio je dobro, davao vam kišu s neba i vremena plodonosna i punio srca vaša jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17). Zapazite da je Pavao najprije spomenuo kišu, što je i logično, jer bez nje ništa ne bi moglo rasti niti bi moglo biti ‘plodonosnih vremena’.

Kiša se često spominje u Bibliji. Hebrejske i grčke riječi za kišu pojavljuju se u Bibliji preko stotinu puta. Biste li željeli saznati nešto više o kiši — tom izvanrednom Božjem daru? To će vam pomoći i da se još više uvjerite u to da je Biblija znanstveno točna.

Isus Krist spomenuo je nešto važno bez čega kiše ne bi ni bilo. Rekao je da naš nebeski Otac “daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Jeste li zapazili da je Isus najprije spomenuo sunce pa tek onda kišu? To je i logično jer sunce biljkama omogućuje rast, a ujedno i pokreće kružni tok vode na Zemlji. Pod utjecajem Sunčeve topline svake godine oko 400 000 kubičnih kilometara morske vode ispari u zrak i pretvori se u slatkovodnu paru. A budući da je Jehova Bog stvorio Sunce, u Bibliji se slikovito kaže da on ‘crpi vodu’ i tako daje kišu.

Biblija sljedećim riječima opisuje kružni tok vode: “Bog (...) u visinu crpi kapi vode, te se one cijede odozgo kao kiša i magla njegova, i tada oblaci kaplju, liju po ljudima obilno” (Job 36:26-28). U proteklih nekoliko tisuća godina otkako su ove znanstveno točne riječi bile napisane ljudi su imali dovoljno vremena da pokušaju razumjeti procese kružnog toka vode. U udžbeniku Water Science and Engineering iz 2003. stoji: “Još uvijek ne znamo točno kako se formiraju kišne kapi.”

Međutim znanstvenici znaju da kišne kapi nastaju od mikroskopskih čestica koje postaju jezgre sićušnih kapljica u oblacima. Svaka ta kapljica mora se povećati najmanje milijun puta da bi postala jedna kap kiše. To je složen proces koji može potrajati i nekoliko sati. Znanstveni priručnik Hydrology in Practice navodi: “Postoji nekoliko mogućih objašnjenja o tome kako kapljice u oblacima rastu dok ne postanu kapi kiše, a pojedinosti tih teorija i dalje su predmet znanstvenih istraživanja.”

Onaj koji je pokrenuo prirodne procese koji stvaraju kišu postavio je svom sluzi Jobu  nekoliko pitanja koja su nesumnjivo navela Joba da uvidi koliko je čovjek neznatan. Bog ga je upitao: “Ima li kiša oca? Tko je rodio kapi rose? Tko je mudrost u oblake stavio (...)? Tko može mudrošću svojom oblake prebrojiti ili ćupove nebeske prevrnuti” (Job 38:28, 36, 37). Danas, otprilike 3 500 godina kasnije, znanstvenici još uvijek pokušavaju naći odgovore na ta teška pitanja.

Grčki filozofi naučavali su da rijeke svoju vodu ne dobivaju od kiše, nego od morske vode koja ispod zemlje na neki način dospijeva do vrhova planina i tamo postaje slatka izvorska voda. U jednom biblijskom priručniku kaže se da je i Salamun imao takvo gledište. On je pod nadahnućem napisao: “Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne prepuni. Na mjesto odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno teku” (Propovjednik 1:7). Je li Salamun doista mislio da se morska voda nekim podzemnim putem odvodi na planine i ondje postaje izvor rijeka? Da bismo odgovorili na to pitanje, pogledajmo kakvo su gledište o kruženju vode imali Salamunovi sunarodnjaci. Jesu li oni imali pogrešne predodžbe o tome?

Nekoliko desetljeća nakon Salamunove vladavine Božji prorok Ilija pokazao je da zna iz kojeg smjera dolaze kišni oblaci. U Izraelu je u to vrijeme više od tri godine vladala velika suša (Jakov 5:17). Bila je to kazna koju je Jehova Bog nanio Izraelcima jer su odbacili njega i počeli štovati Baala, kanaanskog boga kiše. No Ilija je uspio potaknuti Izraelce da se pokaju, nakon čega je odlučio pomoliti se za dolazak kiše. Dok se molio, rekao je svom sluzi da “pogleda prema moru”. Kad mu je sluga rekao da se “oblak malen kao dlan ljudski diže s mora”, Ilija je znao da mu je Bog uslišio molitvu. Ubrzo se “nebo zamračilo od oblaka i vjetra i spustio se jak pljusak” (1. Kraljevima 18:43-45). Dakle Ilija je očito znao kako voda  kruži u prirodi, da se oblaci formiraju iznad mora, a potom ih vjetrovi koji pušu u Obećanoj zemlji nose prema istoku. To je i danas način na koji u tom području nastaje kiša.

Oko sto godina nakon što se Ilija molio za kišu jedan ponizan pastir koji se zvao Amos naglasio je jednu važnu pojedinost o kružnom toku vode. Bog je preko Amosa prorekao osudu Izraelcima jer su tlačili siromahe  i štovali lažne bogove. Amos ih je poticao da “traže Jehovu i žive” ukoliko ne žele da ih Bog istrijebi. Zatim je objasnio da se samo Jehovu smije štovati jer je on Stvoritelj, onaj koji “doziva vode morske da ih izlije na površinu zemlje” (Amos 5:6, 8). Amos je kasnije još jednom spomenuo tu zadivljujuću činjenicu o smjeru kruženja vode (Amos 9:6). Time je pokazao da je more glavni izvor vode koja kao kiša pada na zemlju.

Tu je činjenicu 1687. znanstveno dokazao Edmond Halley. No prošlo je još dosta vremena prije nego što su Halleyevi dokazi bili prihvaćeni. “Predodžba da pod zemljom postoji neki kružni tok kojim morska voda dolazi na vrhove planina i tamo izvire na površinu održala se sve do početka 18. stoljeća”, navodi Encyclopædia Britannica Online. Danas je općepoznato kako se odvija kruženje vode. Ista enciklopedija objašnjava: “Voda iz mora isparava, potom se kondenzira u atmosferi, pada na zemlju u obliku oborina i na koncu se putem rijeka vraća u more.” Dakle očito je da Salamunov opis kruženja vode, zapisan u Propovjedniku 1:7, govori o istom tom procesu koji obuhvaća stvaranje oblaka i padanje kiše.

To što su razni pisci Biblije spomenuli točne informacije o kružnom toku vode jedan je od brojnih dokaza koji jasno pokazuju da je Biblija napisana pod nadahnućem onoga koji je stvorio ljude, Jehove Boga (2. Timoteju 3:16). Istina, čovjek je svojim lošim gospodarenjem, po svemu sudeći, narušio klimatsku ravnotežu na Zemlji, zbog čega u nekim dijelovima svijeta nastaju velike poplave, a u drugima vlada suša. Međutim Jehova Bog, koji je pokrenuo kružni tok vode, još je davno obećao da će u pravom trenutku poduzeti odlučne korake i “uništiti one koji zemlju uništavaju” (Otkrivenje 11:18).

No kako biste već sada mogli pokazati Bogu da ste mu zahvalni za kišu i ostale darove koje dobivamo od njega? Mogli biste proučavati njegovu Riječ, Bibliju, i u svom životu primjenjivati ono što iz nje učite. Na taj će vam se način pružiti prilika da živite u Božjem novom svijetu, u kojem ćete u svim Božjim darovima moći zauvijek uživati. Doista, kiša kao i “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” dolazi od Jehove Boga (Jakov 1:17).