JESTE li znali da je Isusova majka Marija sve to doživjela? Međutim još je važnije što unatoč svim tim problemima nije klonula. Što možemo naučiti od nje?

Ljudi u cijelom svijetu znaju za Mariju. To nije neobično, jer ona je odigrala jedinstvenu ulogu u ispunjavanju Božjeg nauma. Osim toga milijuni ljudi štuju Mariju. Naprimjer Katolička je crkva štuje i smatra uzorom u vjeri, nadi i milosrđu. Mnogi ljudi misle da je ona posrednica između Boga i ljudi.

Kakvo je vaše gledište o Isusovoj majci? Što je još važnije, kako Bog gleda na nju?

Marija je bila Elijeva kći i pripadala je izraelskom plemenu Judi. Biblija je prvi put spominje u povezanosti s jednim neobičnim događajem. Naime Mariju je posjetio anđeo i rekao joj: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova je s tobom!” Ona se isprva uplašila i “stala razmišljati što bi taj pozdrav mogao značiti”. Anđeo joj je zatim rekao da je izabrana za uistinu izvanredan, ali i izuzetno odgovoran zadatak — trebala je začeti, roditi i odgojiti Božjeg Sina (Luka 1:26-33).

Zamislite koliku je odgovornost dobila ta mlada, neudata žena! Kako je reagirala na anđelove riječi? Možda se brinula hoće li joj itko povjerovati kad bude pričala što je doživjela. Možda se pitala hoće li zbog te trudnoće izgubiti svog zaručnika Josipa ili biti izvrgnuta javnoj sramoti (5. Mojsijeva 22:20-24). Usprkos svemu, bez oklijevanja je prihvatila taj zahtjevan zadatak.

Marija je imala snažnu vjeru u Jehovu Boga. Zbog toga se spremno podložila njegovoj volji. Bila je uvjerena da će se on brinuti za nju. Zato je rekla: “Evo robinje Jehovine! Neka mi bude po riječi tvojoj!” Marija je bila spremna na sve teškoće koje su je čekale jer je shvatila da joj je ukazana posebna čast i da će svojom poslušnošću proslaviti Boga na izuzetan način (Luka 1:38).

Kad je rekla Josipu da je trudna, on je odlučio prekinuti zaruke. To je vjerojatno bilo jako teško razdoblje za njih oboje. Biblija ne navodi koliko je ono potrajalo. No sigurno su osjetili veliko olakšanje  kad se Josipu ukazao Jehovin anđeo. Taj je Božji glasnik objasnio Josipu kako je došlo do Marijine trudnoće te ga uputio da je uzme za ženu (Matej 1:19-24).

U današnje se vrijeme mnoge buduće majke mjesecima pripremaju za rođenje djeteta. Ni Marija vjerojatno nije bila izuzetak. Na kraju krajeva, nosila je svoje prvo dijete. No neočekivani događaji poremetili su njezine planove. Car August naredio je da se provede popis stanovništva i zato su svi morali otići u mjesto iz kojega su potjecali. Stoga su Josip i Marija krenuli u Betlehem. Marija je taj put od oko 150 kilometara vjerojatno prevalila jašući na magarcu, a bila je u devetom mjesecu trudnoće! Kad su stigli u Betlehem, morali su pronaći mjesto na kojem bi mogla roditi u miru i daleko od očiju drugih. No budući da je grad bio pun ljudi, morali su prenoćiti u staji. Mariji je sigurno bilo teško što mora roditi na takvom mjestu. Vjerojatno je bila zbunjena i uplašena.

U tim teškim trenucima svog života Marija se sigurno usrdno molila Jehovi, povjerila mu svoje brige i strahove te izrazila pouzdanje da će se on brinuti za nju i njezino dijete. Nešto kasnije u staju su došli pastiri jer su željeli vidjeti dijete. Ispričali su što im se dogodilo i rekli da su anđeli to dijete nazvali “Spasitelj — Krist, Gospodin”. Biblija dalje kaže: “Marija je čuvala sve te riječi u srcu svojemu i razmišljala o njima.” Duboko razmišljanje o tim riječima davalo joj je snagu (Luka 2:11, 16-19).

A kako je s nama? I nama će život vjerojatno donijeti bolne trenutke. Pored toga Biblija kaže da “vrijeme nevolje i nepredviđeni  događaji” mogu snaći svakoga od nas te da zato možemo iskusiti razne nevolje i probleme (Propovjednik 9:11). Hoćemo li tada postati ogorčeni i kriviti Boga za ono što nam se događa? Zar ne bi bilo bolje ugledati se na Mariju, koja se u teškim trenucima približila Jehovi Bogu? To možemo i mi ako proučavamo njegovu Riječ, Bibliju, i zatim razmišljamo o onome što smo naučili. Budemo li tako postupali, ostat ćemo vjerni unatoč kušnjama.

Marija je iskusila i druge teškoće — bila je siromašna i morala je pobjeći iz svoje domovine. Jeste li se vi ikada našli u takvim problemima? Jedan izvor navodi da otprilike polovina svjetskog stanovništva, odnosno gotovo tri milijarde ljudi, živi s oko 40 eura mjesečno, a milijuni drugih jedva spajaju kraj s krajem iako žive u takozvanim bogatim državama. Kako je s vama? Jeste li zbog svakodnevne brige da svojoj obitelji priskrbite ono osnovno — hranu, odjeću i krov nad glavom — premoreni ili ponekad čak shrvani?

Biblija pokazuje da su Josip i Marija bili siromašni. Kako to znamo? Evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan nisu napisali mnogo podataka o Josipu i Mariji. Ipak, iz evanđelja saznajemo da su 40 dana nakon što je Marija rodila Isusa njih dvoje otišli u hram da bi prinijeli žrtvu propisanu Mojsijevim zakonom — “dvije grlice ili dva mlada goluba” * (Luka 2:22-24). Takvu žrtvu smjeli su prinijeti samo oni koji zbog siromaštva nisu mogli prinijeti muško janje. Dakle Josipu i Mariji očito nije bilo lako priskrbiti ono osnovno za život. Unatoč tome njihova je obitelj bila sretna. Nema sumnje da su im duhovne stvari bile najvažnije (5. Mojsijeva 6:6, 7).

Nedugo nakon Isusovog rođenja Marijin se život još jednom potpuno promijenio. Jedan anđeo rekao je Josipu da sa svojom obitelji pobjegne u Egipat (Matej 2:13-15). Tako je Marija po drugi put morala otići iz svog doma, ali ovoga je puta trebala pobjeći u drugu zemlju. U Egiptu je postojala velika židovska zajednica, pa su Marija i Josip možda živjeli među svojim sunarodnjacima. Međutim živjeti u stranoj zemlji može biti teško i zbunjujuće, čak i ako se čovjek nalazi među sunarodnjacima. Jeste li vi i vaša obitelj poput milijuna drugih napustili svoju domovinu, možda zbog dobrobiti svoje djece ili da biste sačuvali život? Ako ste se našli u takvoj situaciji, možete dobro razumjeti neke teškoće koje je Marija vjerojatno doživljavala u Egiptu.

Izuzmu li se izvještaji o Isusovom rođenju i djetinjstvu, o Mariji se u evanđeljima ne govori mnogo. Međutim znamo da su Marija i Josip imali još najmanje šestero djece. Možda vam to zvuči neobično. No obratite pažnju na ono što stoji u evanđeljima.

Josip je izuzetno cijenio to što je Mariji bila ukazana posebna čast da rodi Božjeg Sina. Zato s njom nije imao spolne odnose sve dok se nije rodio Isus. U Evanđelju po Mateju 1:25 stoji da Josip “nije imao odnose s njom dok nije rodila sina”. Riječ “dok” koja se nalazi u ovom retku ukazuje na to da su nakon Isusovog rođenja Josip i Marija imali spolne odnose. Evanđelja kažu da je Marija imala s Josipom sinove i kćeri. Isusova polubraća zvala su se Jakov, Josip, Šimun i Juda.  Marija je rodila i najmanje dvije kćeri (Matej 13:55, 56). No ta su djeca bila začeta spolnim odnosom između Josipa i Marije. *

Marija je izuzetno cijenila svoj odnos s Bogom. Iako u odredbama Mojsijevog zakona nije stajalo da žene moraju prisustvovati Pashi, Marija je imala običaj ići s Josipom u Jeruzalem na proslavu tog blagdana, koji se održavao jednom godišnje (Luka 2:41). To je značilo da su svake godine u oba smjera proputovali gotovo 300 kilometara, što nije bilo nimalo lako jer im se obitelj povećavala. No cijela se obitelj nesumnjivo radovala tim putovanjima.

U današnje vrijeme mnoge žene oponašaju Marijin dobar primjer. Rade marljivo i nesebično kako bi ispunile ono što Biblija traži od njih. Te odane supruge i dobre majke često trebaju biti jako strpljive, ustrajne i ponizne. Razmišljanje o Marijinoj osobnosti i načinu postupanja pomaže im da služenje Bogu smatraju važnijim od vlastite udobnosti i užitaka. Poput Marije, i one znaju da će njihova obitelj biti jača i složnija ako zajedno s mužem i djecom služe Bogu.

Jednom su se prilikom Marija i Josip vraćali s blagdana u Jeruzalemu. Tada su vjerojatno već imali nekoliko djece. U jednom su trenutku shvatili da 12-godišnji Isus nije s njima. Možete li zamisliti koliko je Marija bila uznemirena dok je tri dana zabrinuto tražila svoje dijete? Kad su ona i Josip našli Isusa u hramu, on im je rekao: “Zar niste znali  da moram biti u domu Oca svojega?” Biblija ponovno kaže da je Marija “brižno čuvala sve ove riječi u srcu svojemu”. Te su riječi još jedan dokaz da je Marija izuzetno cijenila duhovne vrijednosti. Duboko je razmišljala o svemu što je bilo povezano s Isusom. Mnogo godina kasnije sigurno se živo sjećala tog i drugih događaja iz Isusovog djetinjstva, a vjerojatno ih je i prepričavala evanđelistima (Luka 2:41-52).

Što je bilo s Isusovim poočimom Josipom? Pisci evanđelja posljednji ga put spominju navodeći prethodno opisan događaj iz Isusovog djetinjstva. Nakon toga se Josip više ne spominje u evanđeljima. Neki kažu kako to pokazuje da je Josip umro neko vrijeme prije nego što je Isus započeo svoju službu. * Bilo kako bilo, na temelju jednog događaja s kraja Isusovog života može se zaključiti da je Marija tada bila udovica. Tik pred svoju smrt Isus je brigu o svojoj majci povjerio apostolu Ivanu (Ivan 19:26, 27). To vjerojatno ne bi napravio da je Josip bio živ.

Marija i Josip zajedno su proživjeli toliko toga! Posjetili su ih anđeli, pobjegli su od tiranina, nekoliko se puta selili i podigli veliku obitelj. Sigurno su mnoge večeri proveli zajedno i razgovarali o Isusu, razmišljali o njegovoj budućnosti i pitali se jesu li ga dobro odgojili i pripremili za sve što ga čeka. A onda je Marija ostala sama.

Jeste li vi izgubili bračnog druga? Da li još uvijek, možda i nakon mnogo godina, osjećate bol i prazninu koju takav gubitak uzrokuje? Marija je nesumnjivo pronašla utjehu u vjeri i nadi u uskrsnuće * (Ivan 5:28, 29). No to nije riješilo njezine probleme. Poput mnogih samohranih majki u naše vrijeme, i ona je svoju djecu odgojila bez pomoći supruga.

 Razumno je zaključiti da se nakon Josipove smrti prvenstveno Isus brinuo za materijalne potrebe svoje obitelji. Kako su njegova braća odrastala, tako su vjerojatno preuzimala dio obiteljskih odgovornosti. Kad je Isus “imao oko trideset godina”, otišao je od kuće i započeo svoju službu (Luka 3:23). Većina roditelja osjeća i ponos i tugu kad dijete odraste i ode od kuće. U djecu su uložili toliko vremena, snage i ljubavi da nakon njihovog odlaska ostaje velika praznina. Jesu li vaš sin ili kći otišli od kuće i započeli samostalno živjeti? Jeste li ponosni na njih? No poželite li ponekad da su vam bliže? Ako vam se javljaju takvi pomiješani osjećaji, možete zamisliti kako se Marija osjećala kad je Isus otišao od kuće.

Marija je doživjela i jednu kušnju koju sasvim sigurno nije očekivala. Kad je Isus počeo propovijedati, slijedilo ga je mnogo ljudi, ali ne i njegova braća. “Naime, braća njegova nisu vjerovala u njega”, kaže Biblija (Ivan 7:5). Marija im je bez sumnje ispričala ono što joj je rekao anđeo — da je Isus “Sin Božji” (Luka 1:35). No Jakov, Josip, Šimun i Juda nisu tako gledali na Isusa. On je za njih bio samo njihov stariji brat. Dakle Marijina se obitelj nije slagala u vjerskim gledištima.

Je li Marija bila obeshrabrena zbog toga? Je li se prestala truditi oko svoje djece i pomagati im da promijene mišljenje o Isusu? Nipošto! Kad je Isus jednom prilikom propovijedao u Galileji, otišao je u jednu kuću jesti, a mnoštvo se ljudi sakupilo izvan kuće želeći čuti njegove riječi. Tko ga je tom prilikom tražio? Njegova majka i braća. Dakle kad je Isus propovijedao u blizini svog mjesta, Marija ga je slijedila i očito vodila svoju drugu djecu sa sobom, možda u nadi da će ona promijeniti svoje gledište o Isusu (Matej 12:46, 47).

I vi možda nastojite slijediti Isusa, ali članovi vaše obitelji ne žele poći tim putem. Nemojte se obeshrabriti i nemojte odustati! Mnogi su ljudi, poput Marije, godinama strpljivo poticali članove svoje obitelji da upoznaju Boga i tek su onda na njima vidjeli neke veće promjene. Bog cijeni ljude koji pokazuju takvu ustrajnost, bez obzira na to kako drugi reagiraju na biblijsku istinu (1. Petrova 3:1, 2).

Marijina posljednja kušnja o kojoj Biblija izvještava nesumnjivo je bila i najbolnija. Promatrala je kako njezin voljeni sin umire u mukama nakon što ga je odbacio njegov vlastiti narod. Smrt djeteta vjerojatno je najteži gubitak i najbolniji događaj u životu, neovisno o tome umre li dijete dok je još malo ili kad odraste. Marija se osjećala baš onako kako je bilo prorečeno desetljećima ranije — kao da joj je mač probo dušu! (Luka 2:34, 35).

Je li Marija dopustila da je bol zbog ove posljednje kušnje shrva ili da oslabi njezinu vjeru u Jehovu? Nipošto! Sljedeći biblijski izvještaj u kojem se spominje Marija otkriva nam da se zajedno s drugim Isusovim učenicima ‘ustrajno molila’. No još je netko bio s njom. Bili su to njezini drugi sinovi, koji su dotad povjerovali u svog starijeg brata. To je Mariji sigurno bila velika utjeha * (Djela apostolska 1:14).

Marija je imala ispunjen i smislen život jer je vjerno služila Bogu te bila dobra žena, supruga i majka. Osjetila je mnogo Božjih blagoslova. Svladala je mnoge kušnje i probleme. Dobro je da oponašamo njezinu vjeru i ustrajnost kad se suočimo s neočekivanim teškoćama ili kad imamo obiteljskih problema (Hebrejima 10:36).

No što se može reći o štovanju Marije? Kaže li Biblija da je treba obožavati zbog jedinstvene uloge koju je odigrala?