TARŠIŠKI brodovi donijeli su kralju Salamunu veliko bogatstvo. Narod koji ih je gradio utjecao je na razvoj grčkog i rimskog pisma. Taj je narod osnovao i grad kasnije nazvan Biblos, po kojem je dobila ime najutjecajnija knjiga koja je ikad objavljena.

Tko je gradio taršiške brodove i plovio na njima? Kako su ti brodovi dobili ime? Kako događaji povezani s tim ljudima i njihovim brodovima svjedoče o točnosti Biblije?

Plovila koja su nazvana taršiški brodovi gradili su Feničani. Otprilike tisuću godina prije Krista već su bili vješti pomorci. Njihova zemlja nalazila se na uskom obalnom pojasu koji uglavnom obuhvaća područje današnjeg  Libanona. Sjeverno, istočno i južno od njih živjeli su drugi narodi, a zapadno od njihove zemlje prostiralo se veliko Sredozemno more. Želeći se obogatiti, Feničani su plovili tim morem i trgovali s ljudima koji su živjeli na njegovim obalama.

Fenički pomorci s vremenom su stvorili moćnu trgovačku flotu. Kako su stjecali sve veće bogatstvo i usavršavali graditeljske vještine, počeli su graditi i veće brodove pogodne za duge plovidbe. Nakon što su došli do Cipra, Sardinije i Baleara, nastavili su ploviti prema zapadu uz sjevernu obalu Afrike sve dok nisu stigli do Španjolske. (Vidi kartu na 27. stranici.)

Fenički brodograditelji gradili su velike brodove dugačke tridesetak metara. Pretpostavlja se da su nazvani “brodovi taršiški” jer su mogli preploviti 4 000 kilometara od Fenicije do južne Španjolske, gdje se vjerojatno nalazio Taršiš. *

Feničani možda i nisu željeli zavladati svijetom, nego samo steći bogatstvo trgujući s njime. To su i uspjeli osnivajući trgovačke kolonije. No zahvaljujući trgovini na koncu su postali gospodari Sredozemlja.

U nastojanju da steknu što veće bogatstvo fenički istraživači zaplovili su i Atlantskim oceanom. Plovili su uz južnu obalu Španjolske sve dok nisu došli do područja nazvanog Tartes. Oko 1100. pr. n. e. osnovali su grad kojem su dali ime Gadir. Taj lučki grad, koji se danas nalazi u Španjolskoj i naziva se Cádiz, postao je jedan od prvih velikih gradova zapadne Europe.

Feničani su trgovali solju, vinom, sušenom ribom, cedrovinom, borovinom, metalnim predmetima, staklom, vezenim ukrasima, finim lanom i tkaninom obojanom čuvenim tirskim purpurom. A kakve su dragocjenosti Španjolci mogli ponuditi Feničanima?

Na jugu Španjolske otkrivena su najbogatija nalazišta srebra i drugih plemenitih kovina na  Sredozemlju. O tome svjedoči i prorok Ezekijel kad govori o trgovini između Tira, glavne feničke luke, i Taršiša, koji se najvjerojatnije nalazio na području današnje Španjolske. Tako u Ezekijelu 27:12 prorok kaže Tiru: “Taršiš i ti trgovali ste međusobno mnoštvom raznovrsnoga blaga. Srebro, željezo, kositar i olovo njegovo dobivao si za robu svoju.”

Feničani su otkrili gotovo neiscrpne zalihe tih kovina blizu rijeke Guadalquivira, nedaleko od Cádiza. Na tom području, na kojem se danas nalazi Río Tinto, još uvijek postoje rudnici bogati tim kovinama. Iz njih se već 3 000 godina dobivaju vrlo kvalitetne plemenite kovine.

Nakon što su učvrstili trgovačke veze sa Španjolskom, Feničani su osigurali monopol na trgovinu španjolskim srebrom. Tako su ogromne količine srebra počele pristizati u Feniciju, pa čak i u susjedni Izrael. Izraelski kralj Salamun udružio se s feničkim kraljem Hiramom te su zajedno stvorili trgovačku flotu. Stekli su toliko bogatstvo da se u Salamunovim danima srebro “smatralo bezvrijednim” (1. Kraljevima 10:21). *

Iako su Feničani postali vješti trgovci, znali su biti okrutni. Navodno bi ponekad namamili ljude na svoje brodove praveći se da im žele pokazati svoju robu, a na koncu bi ih zarobili. S vremenom su čak izdali Izraelce, s kojima su prije surađivali u trgovini, i prodali ih u roblje. Zato je fenički grad Tir čekalo uništenje, kao što su to prorekli hebrejski proroci. Njihova proročanstva na koncu je ispunio Aleksandar Veliki 332. pr. n. e. (Joel 3:6; Amos 1:9, 10). Uništenje toga grada označilo je kraj zlatnog doba Fenicije.

Kao i svi iskusni poslovni ljudi, fenički trgovci su pri sklapanju poslova sastavljali pismene ugovore. Koristili su pismo vrlo slično drevnom hebrejskom. Drugi su narodi uvidjeli prednosti feničkog pisma. Uz neke manje promjene to je pismo postalo temelj grčkog alfabeta, a na temelju njega je nastala latinica, koja je i danas jedno od najraširenijih pisama.

Osim toga, važni fenički grad Biblos bio je središte trgovine papirusom, pretečom današnjeg papira. Pisanje na papirusu doprinijelo je nastanku knjige. Ustvari, naziv najraširenije knjige na svijetu, Biblije, potječe od imena Biblos. Doista se može reći da povijesni izvještaj o Feničanima i njihovim brodovima jača pouzdanje u to da je Biblija istinita i vjerodostojna.