DOJENČE koje sisa u majčinu naručju prizor je istinske nježnosti i ljubavi. “Kad sam svoju bebu prvi put uzela na ruke”, kaže Petra, “preplavio me osjećaj ljubavi i odgovornosti za to maleno stvorenje.”

Iako je općepoznato da je majčinska ljubav važna, stručnjaci potvrđuju da ona snažno utječe na razvoj djeteta. U jednom dokumentu koji je u svom programu za duševno zdravlje objavila Svjetska zdravstvena organizacija stoji: “Istraživanja pokazuju da su mala djeca koju su majke napustile ili koja su odvojena od svojih majki, nesretna i potištena, ponekad čak i u paničnom strahu.” U istom dokumentu navode se i podaci iz jednog istraživanja koji pokazuju da su djeca kojima se odmalena pokazuje ljubav i pažnja u puno boljem položaju da razviju znatno viši kvocijent inteligencije od djece koju se zanemaruje.

O važnosti majčinske ljubavi Alan Schore, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu sveučilišta UCLA u Sjedinjenim Državama, kaže: “Prvi odnos koji dijete razvije — onaj sa svojom majkom — služi kao model jer trajno oblikuje sposobnosti pojedinca da stvara sve kasnije emocionalne veze.”

 Nažalost, neke majke uslijed depresije, drugih bolesti ili pritisaka zanemaruju svoju djecu, čak “zaborave dojenče svoje” (Izaija 49:15). No takve su situacije ipak rijetke. Ustvari, majkama je ljubav prema svojoj djeci izgleda urođena. Istraživanja su pokazala da je tijekom porođaja ženama povišena razina hormona oksitocina, koji potiče trudove i kasnije pomaže tijelu da stvara mlijeko. Vjeruje se da isti taj hormon, a imaju ga i muškarci i žene, igra ulogu u pokazivanju ljubavi prema drugima i da nas potiče na nesebičnost.

Zagovornici teorije evolucije tvrde da je nesebična ljubav, poput one koja vlada između majke i njezina djeteta, nastala slučajno i da se održala prirodnim odabirom jer koristi vrsti. Naprimjer, časopis Mothering Magazine koji izlazi na internetu tvrdi: “Limbički sustav, sjedište emocija, prvi je dio mozga koji je evoluirao iz mozga naših predaka, gmazova. Taj dio mozga omogućuje stvaranje čvrste veze između majke i djeteta.”

Dakle, stručnjaci su otkrili da limbički sustav ima važnu ulogu u stvaranju emocija. Međutim, zvuči li vam razumno da se majčinska ljubav razvila slučajno iz mozga gmazova?

Razmotrimo jedno drugačije gledište. U Bibliji stoji da su ljudi stvoreni na Božju sliku, odnosno tako da mogu pokazivati osobine koje krase Boga (1. Mojsijeva 1:27). Ljubav je Božja najistaknutija osobina. Apostol Ivan je napisao: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga.” Zašto? “Jer Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Zapazite da taj redak ne kaže da Bog pokazuje ljubav. On kaže da Bog jest ljubav. On je Izvor ljubavi.

Biblija ovako opisuje ljubav: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, ne gleda svoju korist, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada ne prestaje” (1. Korinćanima 13:4-8). Zvuči li vam razumno tvrdnja da je ljubav — najplemenitija osobina — nastala pukim slučajem?

Zar niste poželjeli, dok ste čitali opis ljubavi u prethodnom odlomku, da vam netko pokaže baš takvu ljubav? Sasvim je prirodno osjećati takvu želju. Zašto? Jer smo “potomstvo Božje” (Djela apostolska 17:29). Drugim riječima, mi smo stvoreni tako da primamo i izražavamo takvu ljubav. A možemo biti sigurni da nas Bog jako voli (Ivan 3:16; 1. Petrova 5:6, 7). Biblijski redak koji je citiran u uvodu ovog članka pokazuje da nas Bog voli snažnije nego što majka voli svoje dijete i da će ta ljubav trajati vječno!

No možda se pitate kako to da mudar, moćan Bog pun ljubavi ne ukloni sve patnje. Kako to da dopušta da djeca umiru, da ljudi zlostavljaju jedni druge i da je Zemlja uništena pohlepom i nerazumnim korištenjem njezinih bogatstava? To su logična pitanja koja zaslužuju pravi odgovor.

Unatoč onome što agnostici tvrde, moguće je pronaći zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja. Milijuni ljudi u stotinama zemalja pronašli su odgovore na ta pitanja proučavajući Bibliju s Jehovinim svjedocima. Izdavači ovog časopisa pozivaju i vas da im se pridružite. Dok o Bogu budete saznavali još više proučavajući njegovu Riječ i promatrajući sve što je on stvorio, uvidjet ćete da nije rezerviran i nedokučiv. Ustvari, vjerojatno ćete se uvjeriti kako Bog “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27).