POSTOJI li itko tko nikad nije bio razočaran? Čak je i naš nebeski Otac, Jehova Bog, doživio bolna razočaranja. Primjerice, izbavio je Izraelce iz egipatskog ropstva i bogato ih blagoslivljao. Pa ipak, Biblija kaže: “Uvijek su iznova iskušavali Boga i bol nanosili Svecu Izraelovu” (Psalam 78:41). No Jehova je bio i ostao “sretan Bog” (1. Timoteju 1:11).

Postoji puno razloga za razočaranje. No što moramo činiti da zbog raznih razočaranja ne postanemo nesretni? Kako bismo, poučeni primjerom Jehove Boga, trebali reagirati na razočaranja?

“Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga”, kaže Božja Riječ (Propovjednik 9:11). Iznenadni zločin, nesreća ili bolest mogu nam nanijeti veliku bol — i razočaranje. Biblija također kaže: “Od predugog očekivanja razboli se srce” (Mudre izreke 13:12). Željno iščekivanje nečega dobrog može nas ispuniti radošću, ali ako se ono uskoro ne obistini, možemo postati utučeni i malodušni. Predočimo to onim što je doživio Marko *, koji je jako volio misionarsku službu. Nakon što je mnogo godina bio misionar, sa svojom se suprugom morao vratiti kući. “Prvi put u životu bio sam posve izgubljen”, kaže on. “Više nisam imao nikakvih ciljeva. Više mi nije bilo stalo ni do čega.” Bol koja prati razočaranje može trajati jako dugo, kao što je to bilo i kod Klare. Ona priča: “U sedmom mjesecu trudnoće imala sam spontani pobačaj. To se dogodilo prije puno godina, ali i dan-danas kad vidim nekog mladića kako drži govor na podiju pomislim: ‘Danas bi toliko godina imao i moj sin.’”

Bolno može biti i kad nas razočara neka osoba, naprimjer kad nas napusti osoba s kojom smo hodali, kad dođe do raspada braka, kad dijete postane buntovno, kad nas izda  netko s kime smo bili bliski ili kad se prijatelj pokaže nezahvalnim. Budući da živimo među nesavršenim ljudima i u teškim vremenima, mogućnosti za razočaranja su beskrajne.

Razočaranje možemo osjetiti i zbog vlastitih propusta. Naprimjer, ako ne uspijemo položiti ispit, pronaći posao ili osvojiti nečije srce, možda ćemo se osjećati bezvrijedno. Možda ćemo se razočarati i kad neka nama draga osoba prestane ići kršćanskim putem. Marija kaže: “Izgledalo je da moja kćerka dobro napreduje. Smatrala sam da joj i sama pružam dobar primjer. No kad je okrenula leđa Jehovi Bogu i našim obiteljskim vrijednostima, imala sam osjećaj da sam potpuno zakazala. Nikakve druge pozitivne stvari u životu nisu mi to mogle nadoknaditi. Bila sam shrvana.”

Kako možemo prebroditi takva razočaranja? Da bismo dobili odgovor, pogledajmo kako je Jehova postupao kad je doživio razočaranje.

Jehova Bog s ljubavlju se brinuo za sve potrebe prvog ljudskog para, no oni su ipak bili nezahvalni i pobunili su se protiv njega (1. Mojsijeva, 2. i 3. poglavlje). Njihov sin Kajin potom je počeo gajiti loše stavove. Zanemario je Jehovino upozorenje i ubio je vlastitog brata (1. Mojsijeva 4:1-8). Možete li si predočiti silno razočaranje koje je Jehova tom prilikom osjećao?

No zašto to razočaranje nije Bogu oduzelo radost? Zato što je već ranije bio naumio Zemlju napuniti savršenim ljudima i nastavio je ostvarivati taj naum (Ivan 5:17). Zato je i omogućio otkupnu žrtvu i uspostavio svoje Kraljevstvo (Matej 6:9, 10; Rimljanima 5:18, 19). Jehova Bog nije se usredotočio na problem, nego na rješenje.

Božja Riječ potiče nas da se usredotočimo na ono što možemo učiniti, a ne na ono što se moglo ili trebalo učiniti, a nije se učinilo. Ona kaže: “Što je god istinito, što je god plemenito, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, što je god pohvalno, što je god čestito i što je god hvalevrijedno, o tome razmišljajte” (Filipljanima 4:8).

Neke nam stvari mogu iz temelja izmijeniti život. Naprimjer, možda iznenada ostanemo bez posla, bez bračnog druga ili bez službe koju smo vršili u skupštini. Možemo izgubiti zdravlje, dom ili prijatelje. Kako možemo prebroditi takve promjene?

Nekima je od velike pomoći bilo to što su odredili svoje životne prioritete. Marko, kojega smo spomenuli ranije, kaže: “Kad smo moja supruga i ja shvatili da više nikad nećemo moći živjeti životom kakvim smo živjeli dotad, to nas je slomilo. Na koncu smo si postavili dva prioriteta: brinut ćemo se za majku i ako bude ikako moguće ostat ćemo u punovremenoj službi. Kad smo zatim trebali donijeti kakvu odluku, uvijek smo razmišljali kako će se ona odraziti na te naše prioritete. Na taj smo način pojednostavili stvari.”

Mnogi su od nas skloni preuveličavati negativnu stranu situacije kad dožive razočaranje. Naprimjer, možda naša nastojanja da dobro odgojimo svoje dijete, da steknemo odgovarajuće kvalifikacije za neki posao ili da propovijedamo dobru vijest u drugoj zemlji neće uroditi željenim plodom. Možda razmišljamo: ‘Potpuno sam zakazao.’ Pa ipak, razočaravajući početak čovjekove povijesti  nije bio dokaz da je Bog zakazao. Isto tako, ako i mi u početku doživimo razočaranje usprkos svojim dobrim nastojanjima, to ne znači da smo potpuno zakazali (5. Mojsijeva 32:4, 5).

Kad nas drugi ljudi razočaraju, lako je postati gnjevan i ogorčen. No Jehova ne postupa tako. Kralj David je razočarao Jehovu kad je počinio preljub s tuđom ženom i zatim dao ubiti njenog muža. No Jehova je vidio iskrenost Davidovog pokajanja, pa se i dalje služio Davidom u ostvarenju svojih nauma. Slično tome, dobri kralj Jošafat pogriješio je time što je sklopio savez s Božjim neprijateljima. Jehovin je prorok rekao: “Zato se Jehova razgnjevio na tebe. Ipak, našlo se i dobra na tebi” (2. Ljetopisa 19:2, 3). Jehova je znao da ta jedna pogreška ne znači da ga je Jošafat posve izdao. Isto tako, ni mi nećemo izgubiti prijatelje ako ne reagiramo preburno kad oni pogriješe. Prijatelji koji nas razočaraju vjerojatno i usprkos tome imaju lijepe osobine (Kološanima 3:13).

Na razočaranja možemo gledati kao na nešto što ne možemo izbjeći na svom putu do uspjeha. Možda sami sebe razočaramo kad počinimo grijeh. No možemo se oporaviti ako  poduzmemo potrebne i odlučne korake i nastavimo napredovati na kršćanskom putu. Nakon što je kralj David sam sebe bolno razočarao, Jehovi je rekao: “Kosti su mi se osušile od neprestana jecanja. (...) Grijeh sam ti svoj napokon priznao (...) i ti si oprostio krivnju grijeha mojih” (Psalam 32:3-5). Ako uvidimo da nismo učinili nešto što Bog očekuje od nas, moramo ga moliti za oproštenje i promijeniti svoj način postupanja te se ubuduće savjesnije držati Jehovinih savjeta (1. Ivanova 2:1, 2).

Nema sumnje, svi ćemo mi i ubuduće doživljavati razočaranja. Kako se na njih možemo pripremiti? Zanimljivo je ono što je rekao Bruno, stariji kršćanin koji je doživio razočaranje koje mu je posve izmijenilo život. On je rekao: “Kad sam doživio razočaranje, najviše mi je pomoglo to što sam nastavio činiti sve ono što sam i prije činio kako bih jačao svoju duhovnost. Dotad sam već naučio zašto Bog dopušta da ovaj okrutni poredak i dalje postoji. Godinama sam razvijao blizak odnos s Jehovom. Presretan sam što sam to činio. Tješila me spoznaja da je on uz mene i da mi pomaže da izdržim depresije koje sam proživljavao.”

Dok razmišljamo o budućnosti, budimo sigurni u jedno: Premda možemo sami sebe razočarati ili nas mogu razočarati drugi ljudi, Bog nas nikad neće razočarati. Zapravo, Bog je rekao da njegovo ime, Jehova, znači “postat ću što god poželim postati” (2. Mojsijeva 3:14). To nam jamči da će on postati sve što je potrebno kako bi ispunio svoja obećanja. On je obećao da će putem svog Kraljevstva osigurati da se njegova volja vrši “kako na nebu tako i na zemlji”. Zato je apostol Pavao napisao: “Uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, (...) ni bilo što drugo što je stvoreno ne može rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu” (Matej 6:10; Rimljanima 8:38, 39).

Budimo sigurni da će Bog ispuniti obećanje koje je dao preko proroka Izaije: “Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti niti će se u srcu javljati” (Izaija 65:17). Kako li je divno znati da ide vrijeme kad će sva sjećanja na razočaranja biti izbrisana!