Gradnja na slavu Jehovi
“Ne mogu vjerovati svojim očima. Nisam vjerovala da ćemo imati tako lijepu dvoranu u kojoj ćemo se sastajati i slaviti Jehovu. Nema tih novaca kojima se može kupiti ovakva sreća!” (MARIA, MEKSIKO)
JEHOVINI SVJEDOCI vole se okupljati na sastancima na kojima uče o Božjoj Riječi, Bibliji (Psalam 27:4; Hebrejima 10:23-25). A osobito vole okupljati se u objektima koji predstavljaju dostojno mjesto za održavanje vjerskih sastanaka. Posljednjih godina diljem svijeta sagradili su tisuće novih dvorana za svoje sastanke.
Zašto su morali biti sagrađeni svi ti objekti? Tko izvodi radove? I kako ta gradnja utječe na one koji su u nju uključeni? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, upoznajmo se s onim što se zbiva u Meksiku i Belizeu.
Potrebne su još tisuće novih dvorana!
U prošlosti su se Jehovini svjedoci u Meksiku sastajali ondje gdje im je to bilo moguće — u dvorištima, u domovima suvjernika, u skladištima, garažama ili unajmljenim dvoranama. Ti su revni Svjedoci sve to vrijeme razmišljali kako bi bilo lijepo sagraditi vlastite dvorane za sastanke.
Do 1994. broj Svjedoka u Meksiku narastao je na 388 000. Istraživanje provedeno te godine pokazalo je da je bilo potrebno sagraditi 3 300 novih dvorana da bi svi oni imali vlastiti objekt za sastanke. To je doista ogroman posao!
Mjesne skupštine i dotad su same gradile svoje dvorane ako su to bile u stanju. No tijekom narednih pet godina postalo je jasno da bi za držanje koraka sa sve većim potrebama trebalo sagraditi još mnogo više dvorana — i to metodom brze gradnje. Kako se udovoljilo toj potrebi?
Putujući timovi obučenih volontera
Godine 1999. uveden je novi građevinski program. Diljem Meksika počeli su se osnivati timovi za gradnju dvorana. Širom zemlje u taj su se opsežni program počeli uključivati brojni volonteri Jehovini svjedoci — od kojih su mnogi imali potrebna stručna građevinska znanja. Danas u Meksiku djeluje 35 spomenutih timova, a jedan je osnovan i u Belizeu.
Tim za gradnju dvorana sastoji se od otprilike 8 volontera, i muškaraca i žena, koji rade puno radno vrijeme bez plaće. Ti volonteri jako vole svoj posao i često se u zemlji sele iz jednog mjesta u drugo da bi ondje
predvodili u gradnji dvorana. Svi volonteri rade osam sati dnevno od ponedjeljka do petka, a rade i svaku drugu subotu. Dan im započinje u 7 sati razmatranjem nekog biblijskog citata, nakon čega doručkuju. Svi s voljom obavljaju sve potrebne poslove. Žene, primjerice, rade zajedno s muškarcima na poslovima kao što su žbukanje, postavljanje keramičkih pločica i ličenje.Mjesne skupštine pomažu tim putujućim volonterima time što im osiguravaju smještaj, peru odjeću i pripremaju obroke. Osim što ti volonteri s domaćim Svjedocima surađuju na gradnji dvorane, svi oni zajednički pohađaju kršćanske sastanke i skupa idu u službu propovijedanja od vrata do vrata.
Blagoslovi koje doživljavaju volonteri
Što sami ti volonteri misle o poslu koji rade? “Istina je da radimo i na vrućini i na hladnoći, da jedemo hranu na koju nismo navikli, da se često selimo, da živimo daleko od obitelji i da smo često uskraćeni za brojne pogodnosti udobnog načina života”, kaže Daniel, koji volontira već preko tri godine. “No te su poteškoće beznačajne u usporedbi s blagoslovima koje primamo”, kaže on.
Spomenimo neke od tih blagoslova. Brojni volonteri stječu nova stručna građevinska znanja. No Carlos, koji je nadglednik povećeg tima, ukazuje na ono što smatra još većim blagoslovom. “Nas 20 postalo je prava obitelj”, kaže on. “Zajedno jedemo, zajedno radimo, zajedno proučavamo Bibliju, zajedno se molimo. Među nama su se razvila bliska prijateljstva.”
Članovi timova razvijaju bliska prijateljstva i s članovima mjesnih skupština s kojima surađuju. José je prošao više od 100 gradilišta. On kaže: “Predivno je vidjeti suze radosnice i široke osmijehe domaćih Svjedoka kad im se ostvari san o posjedovanju nove dvorane.” On dodaje: “Veseli nas spoznaja da smo svojim skromnim udjelom na gradnji još jednog mjesta za slavljenje Boga doprinijeli jačanju njihove vjere.”
Zadivljujući rezultati
Te dvorane nisu raskošno niti upadljivo uređene. Umjesto toga, građene su po jednostavnim projektima, što omogućuje da se grade brzo i uz minimalne troškove. Gdje god je to moguće, koriste se materijali i metode gradnje koji se i inače koriste u tom podneblju. Na taj se način nova dvorana može sagraditi za samo mjesec i pol.
Do 2007. godine sve su skupštine u Belizeu dobile novu dvoranu — njih 17. U Meksiku je samo od 1999. izgrađeno čak 1 400 dvorana!
Matej 9:37). Broj Svjedoka u Meksiku porastao je na preko 600 000, a svi se oni triput tjedno sastaju da bi učili o Božjoj Riječi. Stoga je potrebno još gotovo 2 000 novih dvorana. Kad bi sav taj volonterski građevinski posao ovisio jedino o ljudskim naporima, taj bi cilj bilo nemoguće dostići. No kao što pokazuju rezultati, uz pomoć koju pruža Jehova Bog, “sve je moguće” (Matej 19:26).
Premda se već puno toga postiglo, posla još ima puno ([Slika na stranici 23]
Dvorana u Tlaxcali (Meksiko)