VELIKI skupovi na kojima se okupljaju pripadnici Jehovinog naroda uvijek su bili prava duhovna gozba. Božji sluge koji u tim prilikama dolaze za “Jehovin stol” obično su još sretniji ako mogu zajedno jesti doslovnu hranu.

U rujnu 1919. Istraživači Biblije održali su osmodnevni kongres u Cedar Pointu (Ohio, SAD). Delegati su trebali biti smješteni u hotelima te su ondje trebali dobiti i hranu, ali stiglo ih je nekoliko tisuća više nego što se očekivalo. Kad su konobari i konobarice u jednom hotelu vidjeli toliko mnoštvo ljudi, odbili su raditi. Sav očajan, voditelj kuhinje upitao je braću mogu li neki mladi delegati priskočiti u pomoć, što su mnogi od njih spremno učinili. Među njima je bila i Sadie Green. Ona je rekla: “Tad sam prvi put u životu radila kao konobarica, ali bilo nam je jako lijepo.”

Tijekom narednih godina ogromno mnoštvo radosnih volontera služilo je svojoj braći i sestrama u kongresnim kuhinjama. Suradnja sa suvjernicima ujedno je potaknula mnoge mlade da si postave duhovne ciljeve. Naprimjer, Gladys Bolton radila je u kuhinji tijekom kongresa koji se održao 1937. godine. “Upoznala sam braću i sestre iz raznih dijelova zemlje”, kazala je, “i čula sam kako izlaze na kraj sa svojim problemima. Tad sam prvi put pomislila da bih jednog dana i ja mogla postati pionir.”

Naša sestra Beulah Covey rekla je: “Braća i sestre koji rade u kuhinji toliko su predani svom poslu da sve ide kao podmazano.” Ipak, ta vrsta službe nosila je sa sobom i neke izazove. Naprimjer, kad se 1969. trebao održati kongres na stadionu Dodger u Los Angelesu, brat Angelo Manera saznao je da je imenovan za nadglednika kuhinje tek kad je kratko prije kongresa došao na stadion! On je kazao: “To mi je bio jedan od najstresnijih trenutaka u životu!” U sklopu priprema za taj kongres trebalo je iskopati jarak dugačak 400 metara kako bi se mogla položiti plinska cijev za kuhinju!

Za kongres koji se 1982. održao u Sijera Leoneu marljiva su braća trebala raščistiti mjesto na otvorenom kako bi ondje mogla sagraditi kuhinju služeći se građevnim materijalom koji im se našao pri ruci. Kad se 1951. u njemačkom gradu Frankfurtu trebao održati kongres, snalažljiva braća unajmila su parnu lokomotivu pomoću koje su kuhala hranu u 40 kotlova. Braća i sestre koji su posluživali  hranu dijelili su 30 000 obroka po satu. Da bi se olakšao posao braći i sestrama što su prali posuđe, kojih je bilo 576, objavitelji koji su prisustvovali kongresu ponijeli su svoje vilice i noževe. U mijanmarskom gradu Yangonu kuhari su iz obzira prema delegatima iz drugih zemalja stavljali u jelo manje feferona nego što je u toj zemlji uobičajeno.

Dok je 1950. na kongresu u Sjedinjenim Američkim Državama pod jakim suncem čekala u dugačkom redu za hranu, sestra Annie Poggensee doživjela je nešto vrlo lijepo. Ona je rekla: “Potpuno me zaokupio dirljiv razgovor dviju sestara koje su brodom došle iz Europe.” Pričale su jedna drugoj kako im je Jehova pomogao da dođu na kongres. “Nitko na tom kongresu nije bio sretniji od njih dvije”, kazala je Annie. “Ni najmanje im nije smetalo što su trebale dugo čekati i što ih je pržilo sunce.”

Na mnogim kongresima pod ogromnim šatorima u kojima je bila kuhinja nalazili su se stolovi za kojima se stajalo, što je braću poticalo da brzo pojedu jelo i ustupe mjesto drugima. Kako bi se inače za vrijeme pauze moglo nahraniti na tisuće ljudi? Kad je to vidio, jedan čovjek koji nije Jehovin svjedok kazao je: “Koja čudna vjera. Oni jedu stojećki!”

Predstavnici vojske i državnih vlasti zadivili su se kad su vidjeli koliko su braća učinkovita i dobro organizirana u podjeli hrane. Nakon što su bili u inspekciji kuhinje na stadionu Yankee u New Yorku, predstavnici američke vojske poručili su bojniku Faulkneru iz Britanskog ministarstva rata da to učini i u svojoj zemlji. Stoga su on i njegova supruga 1955. otišli na kongres “Pobjedonosno Kraljevstvo” koji se održavao u engleskom gradu Twickenhamu. Bojnik je rekao kako se jasno vidi da u kuhinji vlada ljubav.

Marljiva braća i sestre desetljećima su na kongresima s ljubavlju pripremala zdrave i jeftine obroke za svoje suvjernike. No to je bio ogroman posao, pa su mnogi volonteri morali puno raditi i obično bi propustili dio kongresnog programa ili čak cijeli program. Krajem 1970-ih priprema i podjela hrane za vrijeme kongresa u mnogim je zemljama bila pojednostavljena. Od 1995. godine, u skladu s uputama Zajednice, braća koja prisustvuju kongresima sama donose svoju hranu. To je volonterima koji su prije pripremali i posluživali hranu omogućilo da uživaju u kongresnom programu i druženju sa svojim suvjernicima. *

Jehova iznimno cijeni one koji su naporno radili kako bi služili svojoj braći i sestrama u vjeri! Neki se možda s nostalgijom prisjećaju tih radosnih dana kad su za vrijeme kongresa radili u kuhinji. Premda su ta vremena sada iza nas, jedno je sigurno: na našim kongresima još uvijek vlada ljubav (Ivan 13:34, 35).