1, 2. (a) Ispričaj iskustvo koje pokazuje zbog čega je važno postavljati promišljena pitanja. (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Zašto se ne trebamo plašiti razgovora o zahtjevnim temama?

PRIJE nekoliko godina jedna naša sestra razgovarala je o Bibliji sa svojim suprugom, koji nije Jehovin svjedok. On je nekad bio član jedne kršćanske crkve, ali nije bio veliki vjernik. U toku razgovora rekao joj je kako vjeruje da je Bog Trojstvo. No sestra je stekla dojam da on zapravo ne razumije učenje o Trojstvu, pa ga je taktično upitala: “Vjeruješ li da je Bog Bog, da je Isus Bog i da je sveti duh Bog, ali da to ipak nisu tri Boga, nego samo jedan Bog?” On joj je iznenađeno odgovorio: “Ne, u to ne vjerujem!” Nakon toga uslijedio je zanimljiv razgovor o tome tko je zapravo Bog.

² Iskustvo koje smo naveli pokazuje koliko je važno taktično postavljati promišljena pitanja. Ono ističe i jednu važnu činjenicu: Ne trebamo se plašiti razgovora o zahtjevnim temama, kao što su Trojstvo, pakao ili postojanje Stvoritelja. Budemo li se oslanjali na Jehovu i prihvaćali pouke koje nam on daje, bit ćemo u stanju dati ljudima jasne i logične odgovore na njihova pitanja i tako će dobra vijest možda doprijeti do njihovog srca (Kol. 4:6). U ovom članku bit će riječi o tome što možemo učiniti kako  bismo djelotvornije svjedočili ljudima. Vidjet ćemo kako možemo (1) pitanjima potaknuti ljude da kažu što misle, (2) pomoći im da shvate smisao i primjenu biblijskih redaka te (3) koristiti usporedbe da bismo im objasnili ono što želimo reći.

3, 4. Zašto je važno postavljati pitanja koja će nam pomoći da utvrdimo što vjeruje osoba s kojom razgovaramo? Navedi primjer.

³ Pitanja nam mogu pomoći da utvrdimo što vjeruje osoba s kojom razgovaramo. Zašto je to važno znati? “Tko odgovara prije nego što sasluša, to mu je ludost i sramota”, stoji u Mudrim izrekama 18:13. Prije nego što ljudima krenemo objašnjavati što Biblija govori o nekoj temi, bilo bi dobro da utvrdimo što oni zapravo vjeruju. U suprotnom bi nam se moglo dogoditi da potrošimo puno vremena na osporavanje nekog učenja ili gledišta koje oni ionako ne zastupaju! (1. Kor. 9:26).

⁴ Naprimjer, zamislimo da s nekim razgovaramo o paklu. Ne vjeruju svi ljudi da je pakao stvarno mjesto na kojem grešnici trpe vječne muke. Neki smatraju da je pakao zapravo stanje u kojem su grešnici svjesni svoje odijeljenosti od Boga. Stoga bismo osobi s kojom razgovaramo mogli reći: “Budući da ljudi imaju različite predodžbe o paklu, mogu li vas upitati kakvo je vaše gledište o toj temi?” Kad nam ona odgovori na to pitanje, lakše ćemo joj pomoći da shvati što o tome kaže Biblija.

5. Kako nam pitanja mogu pomoći da saznamo zašto netko ima određeno gledište?

⁵ Taktično postavljenim pitanjima možemo utvrditi i zašto osoba ima određeno gledište. Uzmimo za primjer da nam netko u službi propovijedanja kaže kako ne vjeruje u Boga. Što učiniti u takvoj situaciji? Mogli bismo brzopleto zaključiti da su na tu osobu utjecala neka svjetovna gledišta, primjerice teorija evolucije (Psal. 10:4). Međutim, neki su ljudi izgubili vjeru u Boga zato što su vidjeli kako mnogi ljudi pate ili zato što su sami u životu puno propatili. Možda ne vjeruju da postoji Stvoritelj koji je pun ljubavi jer smatraju da on nikako ne bi dopustio da ljudi pate. Stoga, ako nam netko kaže da ne vjeruje u Boga, mogli bismo ga upitati: “Jeste li uvijek imali takvo mišljenje?” Ako osoba kaže da nije, možemo je upitati postoji li neki konkretan razlog zbog kojeg je prestala vjerovati u Boga. Kad utvrdimo što je pravi razlog zbog kojeg sumnja u postojanje Boga, znat ćemo kako joj najbolje možemo pružiti duhovnu pomoć. (Pročitaj Mudre izreke 20:5.)

6. Što bismo trebali učiniti nakon što osobi postavimo pitanje?

⁶ Nakon što osobi postavimo pitanje, trebamo pažljivo saslušati njezin odgovor i pokazati joj da razumijemo kako se osjeća. Naprimjer, mogli bismo saznati da je doživjela neku tragediju te da zbog toga sumnja u postojanje Boga. Prije nego što takvoj osobi počnemo objašnjavati zašto možemo vjerovati da Bog postoji, bilo bi dobro pokazati razumijevanje prema njoj i dati joj do znanja kako nije pogrešno pitati se zašto ljudi pate (Hab. 1:2, 3). Budemo li strpljivi i suosjećajni, možda je uspijemo potaknuti da poželi saznati nešto više o Bogu. *

7. Što trebamo činiti da bismo djelotvorno svjedočili ljudima?

⁷ Razmotrimo kako osobi kojoj svjedočimo možemo objasniti smisao i primjenu nekog biblijskog retka. Kao što znamo, u službi propovijedanja prvenstveno se služimo Biblijom. Ona svakome od nas omogućava da bude “posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Tim. 3:16, 17).  Da bismo djelotvorno svjedočili ljudima, ne smijemo im naprosto čitati mnoštvo biblijskih redaka, već im pomoću logičnih argumenata trebamo objasniti smisao i primjenu onih redaka koje smo im pročitali. (Pročitaj Djela apostolska 17:2, 3.) U nastavku ćemo razmotriti tri zamišljene situacije, što će nam pomoći da primijenimo taj savjet.

8, 9. (a) Kako bismo na temelju Biblije mogli nekome objasniti da Isus nije jednak Bogu? (b) Koje bismo još biblijske retke mogli upotrijebiti kako bismo ljudima objasnili da Isus nije jednak Bogu?

⁸ Prva situacija: U službi propovijedanja osoba nam kaže kako smatra da je Isus jednak Bogu. Koje bismo retke mogli upotrijebiti u razgovoru s njom? Mogli bismo je zamoliti da pročita Ivana 6:38, gdje su citirane Isusove riječi: “Nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” Nakon što pročita taj redak, mogli bismo je upitati: “Ako je Isus Bog, tko ga je s neba poslao na Zemlju? Nije li taj koji ga je poslao veći od Isusa? Naime, onaj koji šalje nekoga na višem je položaju od onoga kojeg je poslao.”

⁹ Na sličan bismo način mogli razmotriti redak iz Filipljanima 2:9. Ondje je apostol Pavao opisao što je Bog učinio nakon Isusove smrti i uskrsnuća. U tom retku stoji da je Bog Isusa “uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena”. Da bismo osobi pomogli razumjeti smisao tog retka, mogli bismo je upitati: “Ako je Isus bio jednak Bogu prije nego što je umro, a Bog ga je kasnije uzvisio, nije li onda Isus postao veći od Boga? No može li itko biti veći od Boga?” Ako osoba cijeni Božju Riječ i ako ima iskreno srce, takvi je argumenti mogu potaknuti da istraži nešto više o toj temi (Djela 17:11).

10. (a) Kako bismo na temelju Biblije mogli nekome objasniti da pakao ne postoji? (b) Koje bismo još biblijske retke mogli upotrijebiti kako bismo ljudima objasnili da pakao ne postoji?

¹⁰ Druga situacija: Neki vrlo pobožan čovjek ne može prihvatiti pomisao da zli nakon smrti ne odlaze u pakao kako bi se ondje vječno mučili. On možda vjeruje u pakao zato što smatra pravednim da zli budu kažnjeni za svoja nedjela. Što bismo mogli reći takvoj osobi? Najprije bismo joj mogli objasniti da zli neće proći nekažnjeno (2. Sol. 1:9). Zatim bismo je mogli zamoliti da pročita riječi iz 1. Mojsijeve 2:16, 17, koje pokazuju da je kazna za grijeh smrt. Mogli bismo joj objasniti da se zbog Adamovog grijeha svi ljudi rađaju kao grešnici (Rim. 5:12). No zatim bismo mogli istaknuti da Bog nije rekao Adamu da bi kazna za grijeh mogla biti mučenje u paklu. Osobu bismo mogli upitati: “Ako je Bog mislio Adama i Evu kazniti vječnim mukama, nije li ih trebao upozoriti na to?” Zatim bismo joj mogli pročitati 1. Mojsijevu 3:19. Ondje je opisano  koju je kaznu Bog izrekao Adamu i Evi nakon što su sagriješili. No Bog nije rekao Adamu da će biti poslan u pakao, nego da će se vratiti u prah. Mogli bismo upitati osobu: “Ako je Adam trebao otići u pakao, nije li onda Bog lagao kad mu je rekao da će se vratiti u prah?” Ukoliko je osoba otvorena uma, to bi je pitanje moglo potaknuti da se malo više pozabavi tom temom.

11. (a) Kako bismo osobi koja vjeruje da svi dobri ljudi idu na nebo mogli objasniti što o tome kaže Biblija? (b) Koje bismo još biblijske retke mogli upotrijebiti kako bismo nekome objasnili da ne idu svi dobri ljudi na nebo?

¹¹ Treća situacija: U službi propovijedanja osoba nam kaže kako vjeruje da svi dobri ljudi idu na nebo. Zbog takvog vjerovanja osoba bi mogla pogrešno shvatiti neke biblijske retke. Uzmimo za primjer da s njom želimo razmotriti Otkrivenje 21:4. (Pročitaj.) Kad pročita taj redak, osoba bi mogla zaključiti da se blagoslovi navedeni u njemu odnose na život na nebu. Što kazati toj osobi? Koje argumente upotrijebiti? Umjesto da tražimo neke druge retke kojima bismo potkrijepili ono što želimo reći, možemo se usredotočiti na jednu pojedinost koja je zapisana upravo u tom retku. Naime, u njemu piše da “smrti više neće biti”. Mogli bismo reći osobi: “Ako kažemo da nečega ‘više neće biti’, to bi značilo da to sada postoji. Slažete li se s time?” Osoba će vjerojatno potvrdno odgovoriti na naše pitanje. Zatim bismo mogli istaknuti da na nebu nikad nije bilo smrti. Smrti ima samo ovdje na Zemlji. Stoga je logično zaključiti da se blagoslovi navedeni u Otkrivenju 21:4 odnose na život na Zemlji (Psal. 37:29).

12. Zašto je Isus koristio usporedbe?

¹² Kad je propovijedao ljudima, Isus je osim pitanja koristio i usporedbe. (Pročitaj Mateja 13:34, 35.) Usporedbama se služio kako bi ljude koji su ga slušali naveo da pokažu što im je doista u srcu (Mat. 13:10-15). Usporedbe je pričao i zato da bi ljudima bilo zanimljivije slušati što govori te da bi bolje zapamtili njegova učenja. Kako mi možemo koristiti usporedbe dok ljude poučavamo o Bogu?

13. Koju bismo usporedbu mogli upotrijebiti kako bismo objasnili da je Bog veći od Isusa?

¹³ Općenito govoreći, najbolje je koristiti jednostavne usporedbe. Naprimjer, ako nekome želimo objasniti da je Bog veći od Isusa, mogli bismo to učiniti na sljedeći način: Najprije bismo mogli reći da je Bog Isusa nazivao svojim Sinom te da je Isus Boga nazivao svojim Ocem (Luka 3:21, 22; Ivan 14:28). Zatim bismo osobu mogli upitati: “Kad biste mi htjeli objasniti da su neke dvije osobe potpuno iste, biste li za njih rekli da su poput oca i sina ili biste ih usporedili s dva brata blizanca?” Osoba će vjerojatno reći da bi ih usporedila s blizancima. Tada bismo mogli istaknuti da je takva usporedba sasvim logična. Zatim bismo je mogli upitati: “Ako bismo i vi i ja bez puno razmišljanja upotrijebili takvu usporedbu, ne bi li se te usporedbe sjetio i Isus, kojeg Biblija naziva Velikim Učiteljem? Međutim, Isus je Boga nazivao svojim Ocem, čime je ukazao na to da je Bog stariji od njega i da ima veću vlast.”

14. Koja usporedba pokazuje koliko je nelogično vjerovati da Bog šalje ljude u pakao kako bi ih Đavo ondje mučio?

¹⁴ Razmotrimo još jedan primjer. Mnogi ljudi vjeruju kako je Bog zadužio Sotonu da muči ljude u paklu. Ako svjedočimo nekom roditelju, mogli bismo upotrijebiti neku usporedbu da bismo mu objasnili koliko je nelogično vjerovati da Bog šalje ljude u pakao kako bi ih Đavo ondje mučio. Naprimjer, mogli bismo reći: “Zamislite da vaše dijete postane jako neposlušno i počne činiti razne loše stvari. Što biste učinili?” Roditelj će vjerojatno kazati kako bi mu  pokušao pomoći da se popravi te kako bi vjerojatno više puta razgovarao s njim i poticao ga da prestane činiti ono što je loše (Izr. 22:15). Potom bismo mogli upitati roditelja što bi učinio ako bi dijete uporno odbijalo sva njegova nastojanja da mu pomogne. Većina roditelja rekla bi da im na koncu ne bi preostalo ništa drugo nego da kazne dijete. Zatim bismo mogli upitati: “Što biste učinili kad biste saznali da je neki zli čovjek naveo vaše dijete da učini sve te loše stvari?” Roditelj će nesumnjivo reći da bi se jako naljutio na tog čovjeka. Da bismo roditelju pomogli shvatiti bit usporedbe, mogli bismo ga upitati: “Kad biste znali da je taj zli čovjek naveo vaše dijete da čini zlo, biste li njega zamolili da ga kazni?” Naravno, roditelj će odgovoriti da to nikako ne bi učinio. Dakle, sasvim je jasno da Bog nipošto ne bi zadužio Sotonu da kažnjava ljude koje je upravo on naveo da čine zlo!

15, 16. (a) Zašto ne trebamo očekivati da će svi kojima propovijedamo povoljno reagirati na dobru vijest? (b) Trebamo li biti posebno nadareni da bismo mogli djelotvorno svjedočiti? Objasni. (Vidi i okvir “ Rubrika koja nam pomaže odgovarati na pitanja koja nam ljudi postavljaju”.)

¹⁵ Moramo imati na umu da neće svi kojima propovijedamo povoljno reagirati na dobru vijest o Kraljevstvu (Mat. 10:11-14). Na takvu ćemo reakciju naići čak i ako osobi postavimo pravo pitanje, logično joj objasnimo smisao biblijskih redaka i ispričamo neku izvrsnu usporedbu. Uostalom, ni Isusa mnogi nisu htjeli slušati iako je on bio najveći učitelj koji je ikad živio na Zemlji! (Ivan 6:66; 7:45-48).

¹⁶ S druge strane, čak i ako mislimo da nismo posebno nadareni za propovijedanje, ipak možemo djelotvorno svjedočiti. (Pročitaj Djela apostolska 4:13.) Božja Riječ jamči nam da će svi koji ispravno gledaju na vječni život prihvatiti dobru vijest (Djela 13:48). Stoga se trudimo razviti i sačuvati uravnoteženo gledište o sebi i ljudima kojima prenosimo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Svim srcem primjenjujmo sve savjete koje nam Jehova daje i budimo uvjereni da će to koristiti i nama i onima koji nas slušaju (1. Tim. 4:16). Jehova nam može pomoći da naučimo “svakome odgovoriti kako treba”. U sljedećem članku saznat ćemo kako nam postupanje u skladu s Isusovim zlatnim pravilom može pomoći da još bolje izvršavamo svoju službu.