BIBLIJA jasno kaže da muž treba ljubiti “svoju ženu kao samoga sebe”. A ženama zapovijeda: “Žena neka duboko poštuje svojega muža.” Oboje trebaju ispuniti svoju ulogu kako bi bili “jedno tijelo” (Efež. 5:33; 1. Mojs. 2:23, 24). Što su duže zajedno postaju sve privrženiji i sve se više vole. Kad dva stabla rastu jedno pored drugog, njihovo se korijenje s vremenom ispreplete. Tako se i između muža i žene koji su u sretnom braku stvara snažna i neraskidiva veza.

No što ako muž ili žena umru? Tada se njihova veza, koja je za života bila neraskidiva, raskine i prestane postojati. Udovica ili udovac često se moraju boriti s pomiješanim osjećajima — dubokom tugom, usamljenošću, a možda čak i ljutnjom ili osjećajem krivnje. Pogledajmo što je u vezi s tim rekla Danijela. * Ona je poznavala mnoge osobe koje su izgubile bračnog partnera. No kad joj je nakon 58 godina braka umro muž, rekla je: “Prije nisam shvaćala kako je izgubiti bračnog druga. Čovjek to ne može razumjeti dok to sam ne doživi.”

Neki stručnjaci smatraju da ništa ne uzrokuje toliki stres kao smrt voljenog bračnog partnera. Mnogi udovci i udovice slažu se s time. Među njima je i Mila, kojoj je umro muž prije mnogo godina. Osvrćući se na svoj život otkako je udovica, ona kaže: “Osjećam se kao bogalj.”  Tim je riječima opisala emocionalno stanje u kojem se nalazi nakon što je izgubila muža s kojim je bila u braku 25 godina.

Susan je mislila da udovice koje godinama oplakuju svog muža pretjerano tuguju. No nakon 38 godina braka i sama je ostala udovica. Iako je otada prošlo više od 20 godina, ona kaže: “Svaki dan mislim na njega.” Često zaplače jer joj muž strašno nedostaje.

Biblija potvrđuje da smrt bračnog partnera uzrokuje veliku i dugotrajnu bol. Kad je umrla Sara, Abraham je ušao “u šator da tuguje za Sarom i da je oplače” (1. Mojs. 23:1, 2). Iako je Abraham vjerovao u uskrsnuće, osjećao je veliku tugu kad je umrla njegova voljena žena (Hebr. 11:17-19). I Jakov je mislio na svoju dragu ženu Rahelu dugo vremena nakon što je ona umrla. Svojim je sinovima s puno ljubavi govorio o njoj (1. Mojs. 44:27; 48:7).

Što možemo naučiti iz tih biblijskih primjera? Mnogi udovci i udovice još godinama nakon smrti bračnog partnera osjećaju veliku bol. Njihove suze i tugu ne smijemo smatrati znakom slabosti, nego razumljivom reakcijom na veliki gubitak koji su doživjeli. Možda ćemo im dugo vremena trebati pokazivati suosjećanje i pružati podršku.

Kad netko ostane bez bračnog partnera, on ne može jednostavno nastaviti živjeti kao da nikad nije bio u braku. Nakon mnogo godina braka muž obično zna kako utješiti svoju ženu i oraspoložiti je kad je tužna ili uznemirena. Ako muž umre, žena ostaje bez osobe koja joj je pokazivala ljubav i davala utjehu. Slično tome, žena s vremenom nauči kako se treba ophoditi s mužem da on bude sretan i siguran u sebe. Ništa mu ne može zamijeniti njen nježan dodir, umirujuće riječi i pažnju koju poklanja njegovim potrebama i onome što ga zanima. Ako mu žena umre, on osjeća veliku prazninu. Stoga neke ožalošćene osobe gledaju na budućnost sa zebnjom i zabrinutošću. Koja im biblijska načela mogu pomoći da steknu sigurnost i unutarnji mir?

“Ne budite, dakle, zabrinuti za sutrašnji dan, jer će sutrašnji dan imati svoje brige. Dosta je svakom danu zla njegova” (Mat. 6:34). Iako se te Isusove riječi prvenstveno odnose na zbrinjavanje naših materijalnih potreba, one su mnogima pomogle da se nose s ogromnom boli koju osjećaju zbog smrti voljene osobe. Nekoliko mjeseci nakon što je Charlesu umrla žena, napisao je: “Monique mi još uvijek jako nedostaje, a ponekad mi se čini da mi je svaki dan sve teže bez nje. Pa ipak, shvaćam da je normalno što se tako osjećam i da će vrijeme donekle ublažiti moju bol.”

Da, Charles je morao čekati da vrijeme zaliječi njegove rane. Što mu je pomoglo da lakše podnese svoju bol? Rekao je: “Uz Jehovinu pomoć živio sam dan po dan.” Charlesa nije svladala tuga. Njegova bol nije nestala preko noći,  ali nije ga ni shrvala. Ako si i ti izgubio bračnog partnera, nastoj se nositi sa svojim gubitkom dan po dan. Nikad ne znaš kakav će ti blagoslov ili ohrabrenje donijeti sutrašnji dan.

Smrt nije bila dio Jehovinog prvobitnog nauma. Naprotiv, ona spada u “djela Đavlova” (1. Ivan. 3:8; Rim. 6:23). Sotona korist smrt i strah od smrti kako bi mnoge ljude držao u ropstvu i lišio ih nade (Hebr. 2:14, 15). On uživa kad netko izgubi svaku nadu da će biti istinski sretan i zadovoljan, pa čak i u Božjem novom svijetu. Prema tome, tuga koju netko osjeća kad mu umre bračni partner zapravo je posljedica Adamovog grijeha i Sotoninih spletki (Rim. 5:12). Jehova će nadoknaditi svu štetu koju je Sotona prouzročio i uništiti njegovo okrutno oružje — smrt. Ljudi će biti oslobođeni straha od smrti koji Sotona danas širi, a među njima će biti mnogi koji su izgubili bračnog druga, kao što se možda i tebi dogodilo.

Kad umrli uskrsnu na Zemlji, nesumnjivo će doći do mnogih promjena u međuljudskim odnosima. Naprimjer, uskrsnuli roditelji, bake i djedovi te drugi preci napredovat će do savršenstva zajedno sa svojom djecom i unucima. Bit će iskorijenjene sve posljedice starosti. Hoće li mlađe generacije morati na sasvim drugačiji način početi gledati na svoje pretke? Sigurno se slažemo da će takve promjene pozitivno utjecati na ljudsku obitelj.

 Možda nam se nameću brojna pitanja u vezi s uskrsnulima. Naprimjer, možda se pitamo što će biti s onima kojima su umrla dva bračna partnera ili čak više njih? Saduceji su upitali Isusa što će biti sa ženom kojoj je umrlo više muževa (Luka 20:27-33). U kakvom će odnosu biti svi oni nakon uskrsnuća? To ne znamo i nema smisla nagađati o takvim pitanjima ili se previše zamarati stvarima o kojima nemamo dovoljno informacija. Sada je najvažnije da imamo povjerenje u Boga. U jedno možemo biti sigurni: sve što će Jehova učiniti bit će jako dobro i zato se ne trebamo pribojavati budućnosti, nego je možemo radosno iščekivati.

Učenje da će se naši voljeni umrli vratiti u život jedno je od najjasnijih učenja iz Božje Riječi. Biblijski izvještaji o uskrsnućima koja su se dogodila u prošlosti jamče nam da će “svi koji su u grobovima čuti glas [Isusov] i izaći” (Ivan 5:28, 29). Ljudi koji će tada živjeti bit će presretni kad budu vidjeli uskrsnule. A koliko li će se tek radovati oni koji će biti oslobođeni okova smrti!

Kad mrtvi uskrsnu, na Zemlji će vladati radost kao nikada prije. Milijarde umrlih ponovno će živjeti (Mar. 5:39-42; Otkr. 20:13). Razmišljanje o tom čudu koje će se dogoditi u budućnosti trebalo bi pružiti utjehu svima kojima je smrt oduzela voljenu osobu.

Hoće li itko imati razloga biti tužan kad počne uskrsavanje? Biblija pokazuje da neće. U Izaiji 25:8 za Jehovu se kaže: “Uništit će smrt zauvijek.” To znači da više neće biti ni njenih bolnih posljedica jer u istom proročanstvu stoji: “Obrisat će Svevišnji Gospodin Jehova suze sa svakoga lica.” Ako si tužan jer je tvoj bračni partner umro, uskrsnuće će ti sigurno dati razloga za radost.

Nitko od ljudi ne razumije u potpunosti što će sve Bog učiniti u novom svijetu. U vezi s tim Jehova kaže: “Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putevi viši od vaših puteva i moje  misli od vaših misli” (Iza. 55:9). Isusovo obećanje o uskrsnuću omogućava nam da pokažemo svoje pouzdanje u Jehovu, baš kao što je to učinio i Abraham. Sada je najvažnije da svi radimo ono što Bog traži od nas kako bi nas on smatrao “dostojnima živjeti u onom poretku” zajedno s uskrsnulima (Luka 20:35).

Nemoj biti zabrinut, već razmišljaj o nadi koju imaš. S ljudske točke gledišta budućnost izgleda sumorno. No Jehova nam daje nadu u bolji život. Ne znamo točno kako će on zadovoljiti sve naše potrebe i želje, ali ne trebamo sumnjati da će to doista učiniti. Apostol Pavao je napisao: “Nada koja se vidi nije nada, jer kad čovjek nešto vidi, da li se tome nada? A ako se nadamo onome što ne vidimo, ustrajno to očekujemo” (Rim. 8:24, 25). Ako se čvrsto nadaš da će Bog ispuniti svoja obećanja, lakše ćeš podnijeti smrt bračnog partnera. Ne budeš li posustao, doživjet ćeš divnu budućnost i dobiti od Jehove “što ti srce želi”. On će nasititi “sve živo po želji njihovoj” (Psal. 37:4; 145:16; Luka 21:19).

Kratko prije Isusove smrti apostoli su postali jako uznemireni. Stoga ih je Isus utješio riječima: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” Još im je rekao: “Neću vas ostaviti kao siročad. Doći ću k vama” (Ivan 14:1-4, 18, 27). Te riječi već stoljećima pružaju Isusovim pomazanim sljedbenicima razlog za nadu i potiču ih da ustrajno služe Bogu. One pružaju utjehu i onima koji jedva čekaju da njihovi voljeni uskrsnu. Jehova i njegov Sin neće ih zaboraviti. U to možeš biti posve siguran!