Sirijski kralj progonio je Božjeg proroka Elizeja i saznao je da se on nalazi u utvrđenom gradu Dotanu, koji je bio smješten u brdima. Kralj je onamo poslao konje, bojna kola i vojsku. U svanuće je Dotan bio opkoljen (2. Kralj. 6:13, 14).

Kad je Elizejev sluga ujutro ustao i izašao van, ugledao je vojsku koja je došla uhvatiti Elizeja. “Jao, gospodaru! Što ćemo učiniti?” povikao je. “Ne boj se”, rekao je Elizej, “jer naših ima više nego njihovih!” Tada se prorok pomolio: “Jehova, molim te, otvori mu oči da vidi!” Izvještaj dalje kaže: “I Jehova je otvorio oči sluzi, i gle, vidio je brda oko Elizeja puna vatrenih konja i kola” (2. Kralj. 6:15-17). Što možemo naučiti iz ovog i drugih događaja iz Elizejevog života?

Elizej je ostao smiren kad je vidio da su Sirijci opkolili grad jer se uzdao u Jehovu i vidio njegovu zaštitničku moć. Mi ne očekujemo od Jehove da čini čuda, ali znamo da on štiti svoj narod. I mi smo na neki način okruženi vatrenim konjima i kolima. Ako ih vidimo očima vjere i uvijek se oslanjamo na Boga, živjet ćemo “bez straha” i osjetiti Jehovin blagoslov (Psal. 4:8). Razmotrimo sada što možemo naučiti iz drugih događaja iz Elizejevog života.

Jednom prilikom dok je Elizej orao polje, k njemu je došao prorok Ilija i bacio na njega svoj proročki ogrtač. Elizej je znao što to znači. Napravio je gozbu, pozdravio se s ocem i majkom te otišao od kuće kako bi služio Iliji (1. Kralj. 19:16, 19-21). Elizej se spremno odazvao na poziv koji je dobio. Budući da se potpuno posvetio svojoj službi, Jehova ga je dobro koristio, pa je Elizej na koncu služio kao prorok umjesto Ilije.

Služio je Iliji otprilike šest godina. Tijekom tog vremena on je “polijevao vodom ruke Ilijine”  (2. Kralj. 3:11). U to je doba bilo uobičajeno da ljudi jedu rukama, bez vilica, noževa i drugog pribora za jelo. Nakon jela sluga je polijevao vodom ruke svog gospodara da bi ih on oprao. Dakle, barem neki Elizejevi zadaci spadali su u manje cijenjene poslove. Pa ipak, njemu je bila čast služiti Iliji.

Slično tome, danas mnogi kršćani služe u raznim vidovima punovremene službe. Na to ih potiče vjera i želja da svu svoju snagu koriste u službi Jehovi. Ponekad to znači da trebaju napustiti svoj dom i raditi poslove koje mnogi smatraju manje vrijednima, naprimjer u Betelu, na gradnji naših objekata i slično. Nijedan kršćanin ne bi trebao takvu službu smatrati beznačajnom ili ponižavajućom jer je ona za Jehovu jako vrijedna (Hebr. 6:10).

“Prije nego što je Jehova uzeo Iliju u olujnom vjetru na nebo”, poslao ga je iz Gilgala u Betel. Prorok Ilija rekao je svom pratiocu da ne ide s njim, ali Elizej je odgovorio: “Neću te ostaviti!” Tijekom putovanja Ilija je još dva puta bezuspješno pokušavao nagovoriti Elizeja da ga ostavi (2. Kralj. 2:1-6). Baš kao što je Ruta ostala uz Naomi, tako je i Elizej ostao uz Iliju (Ruta 1:8, 16, 17). Zašto? Nesumnjivo zato što je cijenio mogućnost da služi Iliji i bio je svjestan toga da mu je tu čast dao Bog.

Elizej nam je dao dobar primjer. Ako dobijemo neko zaduženje u Božjoj organizaciji, jako ćemo ga cijeniti budemo li uvijek imali na umu da zapravo služimo Jehovi. Nema veće časti od toga! (Psal. 65:4; 84:10).

Dok su putovali, Ilija je rekao Elizeju: “Reci što želiš da ti učinim prije nego što budem uzet od tebe!” Elizej je učinio isto što i Salamun godinama prije toga — zatražio je nešto vrlo vrijedno u duhovnom pogledu. Rekao je Iliji: “Molim te, neka mi pripadne dvostruki dio duha tvojega!” (1. Kralj. 3:5, 9; 2. Kralj. 2:9). Prema Mojsijevom zakonu prvorođeni sin trebao je dobiti dvostruki dio nasljedstva (5. Mojs. 21:15-17). Dakle, Elizej je ustvari tražio da naslijedi Iliju kao Božji prorok. Osim toga, Elizej je očito htio biti hrabar poput Ilije, koji je revnovao za Jehovu (1. Kralj. 19:13, 14).

Kako je Ilija reagirao na molbu svog sluge? “Mnogo tražiš”, rekao je prorok. “Ako me budeš vidio kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, ako li ne, neće ti biti” (2. Kralj. 2:10). Ilijin odgovor očigledno je ukazivao na dvije važne stvari. Kao prvo, jedino je Bog mogao odlučiti hoće li Elizej dobiti ono što je tražio. Kao drugo, da bi to dobio, Elizej je morao ostati s Ilijom što god da se dogodilo.

Kako je Bog gledao na Elizejevu molbu da dobije dvostruki dio Ilijinog duha? Izvještaj kaže: “Dok su tako išli i razgovarali, gle, vatrena bojna kola s vatrenim konjima stala su između njih i Ilija je u olujnom vjetru uzašao na nebo. A Elizej je to gledao.” * To je bio Jehovin odgovor na Elizejevu molbu. Elizej je vidio Iliju kako uzlazi na nebo, dobio je dvostruki dio Ilijinog duha i naslijedio ga kao Božji prorok (2. Kralj. 2:11-14).

Elizej je uzeo proročki ogrtač koji je spao s Ilije i odjenuo ga. Taj ogrtač pokazao je da je Elizej postao Božji prorok. Nešto kasnije učinio je čudo i razdijelio vode Jordana i tako pružio još jedan dokaz da je postavljen za proroka.

Na njega je sigurno snažno djelovalo to što je vidio Iliju kako u olujnom vjetru uzlazi na nebo. Uostalom, čovjek ne vidi svaki dan vatrena bojna kola i vatrene konje! Elizeju je to bio dokaz da je Jehova uslišio njegovu molbu. Kad Bog odgovara na naše molitve, mi ne vidimo vatrena bojna kola i vatrene konje. Unatoč tome, mi možemo jasno uočiti da Bog koristi svoju veliku moć kako bi izvršio svoju volju. Kad vidimo kako Jehova blagoslivlja zemaljski dio svoje  organizacije, mi zapravo “vidimo” njegovu nebesku kočiju u pokretu (Ezek. 10:9-13).

Elizej je doživio mnogo toga što ga je uvjerilo u Jehovinu ogromnu moć. Ustvari, uz pomoć Božjeg duha taj je prorok učinio 16 čuda — dvaput više nego Ilija. * Elizej je po drugi puta vidio vatrene konje i bojna kola kad su Sirijci opkolili Dotan, kao što je opisano u uvodu ovog članka.

Iako su ga u Dotanu opkolili neprijatelji, Elizej je ostao smiren. Zašto? Zato što je imao jaku vjeru u Jehovu. I mi trebamo takvu vjeru. Stoga se trebamo moliti za Božji sveti duh koji će nam pomoći da pokazujemo vjeru i druge plodove duha (Luka 11:13; Gal. 5:22, 23).

Ono što se dogodilo u Dotanu uvjerilo je Elizeja da se može uzdati u Jehovu i njegovu nevidljivu vojsku koja ga je štitila. Uvidio je da je Bog razmjestio mnoštvo anđela oko grada i onih koji su ga opkolili. Bog je oslijepio neprijatelje i tako čudom spasio Elizeja i njegovog slugu (2. Kralj. 6:17-23). Elizej je u tim teškim trenucima, ali i u drugim situacijama, pokazao vjeru i potpuno se uzdao u Jehovu.

Uzdajmo se u Jehovu Boga poput Elizeja! (Izr. 3:5, 6). Tada će nam se Bog smilovati i “blagosloviti nas” (Psal. 67:1). Istina, mi nismo doslovno okruženi vatrenim kolima i konjima. Međutim, tijekom predstojeće “velike nevolje” Jehova će štititi svoj narod diljem svijeta (Mat. 24:21; Otkr. 7:9, 14). A do tada, nemojmo zaboraviti da je Bog “naše utočište”! (Psal. 62:8).