1. Koje su vijesti o kršćanima u Korintu obradovale Pavla?

GODINE 55. apostol Pavao nalazio se u lučkom gradu Troadi, ali neprestano je razmišljao o Korintu. Naime, nešto ranije saznao je da se braća u Korintu svađaju i to ga je jako boljelo. Budući da ih je jako volio, poslao im je pismo u kojem ih je očinski ukorio (1. Kor. 1:11; 4:15). Osim toga, poslao im je svog suradnika Tita, koji je kasnije trebao doći k njemu u Troadu i izvijestiti ga o svemu. I tako je Pavao u Troadi čekao Tita jer je silno želio čuti kako su Korinćani. Nažalost, Tit nije došao, pa je Pavao otplovio u Makedoniju. Bio je jako sretan kad se ondje susreo s Titom, koji mu je rekao da su braća u Korintu prihvatila savjete iz njegovog pisma i da ga jako žele vidjeti. Kad je Pavao čuo te dobre vijesti, “još [se] više obradovao” (2. Kor. 2:12, 13; 7:5-9).

2. (a) Što je Pavao napisao Korinćanima o vjeri i radosti? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

² Ubrzo nakon toga Pavao je Korinćanima napisao i drugo pismo. Rekao im je: “Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere, nego smo vaši suradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vjere” (2. Kor. 1:24). Što je Pavao time htio reći? Kako njegove riječi trebaju utjecati na današnje starješine?

3. (a) Što je Pavao mislio kad je napisao: “Vi ste postojani zbog svoje vjere”? (b) Kako današnji starješine oponašaju Pavla?

³ Pavao je spomenuo dvije važne stvari koje treba imati svaki pravi kršćanin — vjeru i radost. Prisjetimo se da je o vjeri napisao: “Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere, (...) jer vi ste postojani  zbog svoje vjere.” Tim je riječima priznao da su braća u Korintu nepokolebljivi kršćani zbog svoje vjere u Boga, a ne zbog njega ili nekog drugog čovjeka. Zbog toga nije trebao upravljati vjerom svoje braće niti je to želio činiti. Bio je siguran u to da su oni vjerni kršćani koji žele ispravno postupati (2. Kor. 2:3). Po uzoru na Pavla, današnji su starješine uvjereni u to da njihova braća imaju vjeru i da iz ispravnih poticaja služe Bogu (2. Sol. 3:4). Oni ne stvaraju kruta pravila u skupštini, nego se drže biblijskih načela i uputa Jehovine organizacije. Uostalom, ni oni nisu gospodari vjere svoje braće (1. Petr. 5:2, 3).

4. (a) Što je Pavao mislio riječima: “[Mi] smo vaši suradnici da biste bili radosni”? (b) Kako današnji starješine oponašaju Pavla?

⁴ Pavao je osim toga rekao: “[Mi] smo vaši suradnici da biste bili radosni.” Kad je to rekao, mislio je na sebe i na svoje bliske suradnike. Po čemu to možemo zaključiti? Pavao je u istoj poslanici podsjetio Korinćane na dvojicu svojih bliskih suradnika kad je rekao: “Isus, kojega smo vam mi propovijedali — ja i Silvan i Timotej — nije bio ‘da’, a istovremeno ‘ne’” (2. Kor. 1:19). Štoviše, uvijek kad bi u svojim poslanicama koristio izraz “suradnici”, Pavao je mislio na kršćane koji su s njim revno propovijedali dobru vijest, kao što su bili Apolon, Akvila, Priska, Timotej, Tit i drugi (Rim. 16:3, 21; 1. Kor. 3:6-9; 2. Kor. 8:23). Dakle, kad je rekao: “[Mi] smo vaši suradnici da biste bili radosni”, Pavao je uvjeravao Korinćane da on i njegovi suradnici žele učiniti sve što mogu kako bi članovi tamošnje skupštine bili radosni. Današnji starješine žele to isto. Oni žele učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli svojoj braći da služe “Jehovi s veseljem” (Psal. 100:2; Filip. 1:25).

5. Koje je pitanje bilo postavljeno nekoj braći i o čemu bismo trebali razmisliti?

⁵ Nedavno je jedna skupina revne braće i sestara iz različitih krajeva svijeta bila zamoljena da odgovori na pitanje: “Kako ti je neki starješina svojim riječima i postupcima pomogao da budeš radostan?” U nastavku ćemo vidjeti što su neki od njih odgovorili na to pitanje. Dok budemo razmatrali njihove komentare, razmisli o tome što bi ti odgovorio. Osim toga, razmislimo o tome što bi svatko od nas mogao učiniti da u našoj skupštini vlada radost. *

6, 7. (a) Kako starješine mogu oponašati Isusa, Pavla i druge Božje sluge? (b) Zašto su braća sretna kad im starješine zapamte ime?

⁶ Mnoga naša braća i sestre kažu da su sretni kad se starješine zanimaju za njih. Starješine mogu iz primjera Davida, Elihua i samog Isusa naučiti koji je jedan od osnovnih načina na koji mogu pokazati zanimanje za svoju braću. (Pročitaj 2. Samuelovu 9:6; Joba 33:1; Luku 19:5.) Svi ti Jehovini sluge oslovljavali su druge njihovim imenom i tako su pokazali da im je iskreno stalo do njih. I Pavao je smatrao važnim zapamtiti i koristiti imena svojih suvjernika. Na kraju jedne od svojih poslanica poimence je pozdravio 25 braće i sestara. Među njima je bila i kršćanka Persida, za koju je  Pavao rekao: “Pozdravite Persidu, ljubljenu sestru našu” (Rim. 16:3-15).

⁷ Neki starješine teško pamte imena. No time što se iskreno trude u tome daju do znanja svojoj braći da su im jako važna (2. Mojs. 33:17). Braća će biti posebno radosna ako ih starješine prozivaju po imenu na razmatranju Stražarske kule ili tijekom neke druge programske točke u kojoj sudjeluju prisutni. (Usporedi Ivana 10:3.)

8. Kako je Pavao oponašao Jehovu i Isusa?

⁸ Pavao je pokazivao zanimanje za druge tako što ih je iskreno pohvalio. To je još jedan način na koji starješine mogu razveseliti suvjernike. U svom pismu Korinćanima Pavao je napisao: “Veoma se ponosim vama” (2. Kor. 7:4). Takva pohvala sigurno je obradovala braću u Korintu. Pavao je pohvalio i druge skupštine (Rim. 1:8; Filip. 1:3-5; 1. Sol. 1:8). Nakon što je u svojoj poslanici upućenoj skupštini u Rimu spomenuo Persidu, Pavao je rekao: “Mnogo [se] trudila u Gospodinu” (Rim. 16:12). Ta je vjerna sestra sigurno bila presretna kad je čula takvu pohvalu! Dajući pohvale, Pavao je oponašao Jehovu i Isusa. (Pročitaj Marka 1:9-11; Ivana 1:47; Otkr. 2:2, 13, 19.)

9. Zašto su svi u skupštini radosniji kad dobiju ili daju pohvalu?

⁹ I današnji starješine shvaćaju koliko je važno reći braći i sestrama da ih cijene (Izr. 3:27; 15:23). Kad neki starješina pohvali svog suvjernika, time kao da mu kaže: “Vidim koliko se trudiš. Jako mi je stalo do tebe.” Braći i sestrama doista je potrebno da ih starješine pohvale i ohrabre. Jedna sestra koja ima preko 50 godina rekla je nešto s čime bi se mnogi složili: “Na poslu rijetko kad dobijem pohvalu. Tamo vlada hladna atmosfera i svi se međusobno natječu. I zato, kad me starješina pohvali zbog nečega što sam učinila za skupštinu, to me jako ohrabri i daje mi snage. Tada imam osjećaj da me moj nebeski Otac voli.” Jedan brat koji je samohrani otac dvoje djece osjeća se slično. Nedavno ga je jedan starješina iskreno pohvalio. Kako je to utjecalo na njega? On kaže: “Riječi tog starješine stvarno su me ojačale!” Iskrena pohvala starješine hrabri braću i raduje ih, a to im pak daje snage da nastave hoditi putem koji vodi u život i da se ne umaraju (Iza. 40:31).

10, 11. (a) Kako starješine mogu oponašati Nehemiju? (b) Što će pomoći starješini da ohrabri braću na pastirskom posjetu?

¹⁰ Postoji još jedan važan način na koji starješine mogu pokazati osobno zanimanje za suvjernike i doprinijeti tome da u skupštini vlada radost. Oni trebaju primjećivati kome je u skupštini potrebno ohrabrenje i pomagati mu. (Pročitaj Djela apostolska 20:28.) Tako oponašaju duhovne pastire iz starog doba. Naprimjer, prisjetimo se što je učinio vjerni nadglednik Nehemija kad je primijetio da su neka njegova židovska braća duhovno oslabila. Biblijski izvještaj kaže da je odmah reagirao i ohrabrio ih (Neh. 4:14). I današnji starješine čine to isto. Oni odmah reagiraju kako bi pomogli suvjernicima da ojačaju svoju vjeru. Da bi ohrabrili svoju braću i sestre, posjećuju ih u njihovim domovima ako to okolnosti dopuštaju. Na tim pastirskim posjetima žele im dati “kakav  duhovni dar” (Rim. 1:11). Kako to mogu postići?

¹¹ Prije nego što ode u pastirski posjet, starješina treba razmišljati o osobi koju namjerava posjetiti. S kojim se problemima ta osoba bori? Koje bi je misli mogle ohrabriti? Koji bi se biblijski redak mogao primijeniti na njenu situaciju? Spominje li se u Bibliji neka osoba koja se možda nalazila u sličnim okolnostima? Bude li starješina razmišljao o svemu tome prije nego što posjeti brata ili sestru, sigurno će prilikom posjeta reći nešto čime će ih ohrabriti umjesto da s njima razgovara o svakodnevnim, običnim stvarima. Pritom će dopustiti svojoj braći da kažu što ih tišti i pažljivo će ih slušati (Jak. 1:19). Jedna je sestra rekla: “Jako je utješno vidjeti da te starješina pažljivo sluša” (Luka 8:18).

12. Tko sve treba ohrabrenje i zašto?

¹² Kome trebaju pastirski posjeti? Pavao je poticao starješine da paze “na sve stado”. Da, svi članovi skupštine trebaju ohrabrenje, uključujući i objavitelje i pionire koji već godinama vjerno služe Jehovi. Zašto oni trebaju podršku duhovnih pastira? Zato što su i takvi duhovno jaki pojedinci ponekad iscrpljeni zbog pritisaka ovog zlog svijeta. Jedan događaj iz života kralja Davida pokazuje zašto čak i jaki Božji sluge ponekad trebaju pomoć svojih suradnika.

13. (a) Kada je Išbi-Benob odlučio napasti Davida? (b) Zašto je Abišaj uspio spasiti Davida?

¹³ Kratko nakon što je mladi David bio pomazan za kralja, našao se oči u oči s divom Golijatom, koji je bio Refaimac. Hrabri David ubio je tog diva (1. Sam. 17:4, 48-51; 1. Ljet. 20:5, 8). Godinama kasnije David se tijekom bitke s Filistejcima ponovno našao oči u oči s jednim divom. Taj se div zvao Išbi-Benob i također je bio Refaimac  (2. Sam. 21:16). Međutim, tom prilikom div je gotovo ubio Davida. Zašto? Ne zato što je Davidu nestalo hrabrosti, nego zato što mu je nestalo snage. U izvještaju stoji: “David se umorio.” Kad je Išbi-Benob primijetio da je David klonuo, htio ga je ubiti. No prije nego što je div bacio koplje na njega, “Abišaj, sin Serujin, priskočio je Davidu u pomoć, udario Filistejca i ubio ga” (2. Sam. 21:15-17). Spasio ga je u zadnji čas! David je sigurno bio jako zahvalan što je Abišaj budno pazio na njega i što mu je pritekao u pomoć čim je vidio da mu je život u opasnosti. Što učimo iz tog izvještaja?

14. (a) Kako možemo svladati ogromne probleme? (b) Kako starješine mogu pomoći suvjernicima da ponovno dobiju snagu i osjete radost? Navedi primjer.

¹⁴ Jehovin narod širom svijeta vrši svoju službu usprkos problemima koje mu zadaju Sotona i njegovi sluge. Neki od nas morali su se boriti s ogromnim kušnjama, ali uspjeli su svladali te simbolične Golijate uzdajući se u potpunosti u Jehovu. Međutim, zbog stalne borbe s pritiscima koje na nas vrši ovaj svijet, ponekad smo iscrpljeni i obeshrabreni. Kad izgubimo snagu, postajemo ranjivi i prijeti nam opasnost da nas svladaju problemi kojima bismo se u normalnim okolnostima uspješno othrvali. Ako nam u takvim trenucima neki starješina priskoči u pomoć, možemo ponovno dobiti snagu i osjetiti radost. To su iskusila mnoga naša braća. Naprimjer, jedna pionirka koja ima preko 60 godina kaže: “Prije nekog vremena nisam se dobro osjećala i propovijedanje mi je bilo zamorno. Jedan je starješina primijetio da sam klonula, pa je porazgovarao sa mnom. Vodili smo ohrabrujuć razgovor na temelju jednog biblijskog odlomka. Primijenila sam njegove savjete i to mi je koristilo.” Zatim je dodala: “Divno je što je taj starješina primijetio da se sa mnom nešto događa i što mi je pomogao!” Doista je ohrabrujuće znati da starješine s ljubavlju paze na nas i da su nam spremni priskočiti u pomoć, baš kao što je Abišaj bio spreman pomoći Davidu!

15, 16. (a) Zašto su braća jako voljela Pavla? (b) Zašto mi volimo svoje brižne starješine?

¹⁵ Duhovni pastiri naporno rade. Starješine ponekad noću ne mogu spavati od brige i mole se za Božje stado ili čak ustaju iz kreveta kako bi pomogli svojim suvjernicima (2. Kor. 11:27, 28). Usprkos tome, starješine obavljaju svoje dužnosti odgovorno i radosno, baš kao i Pavao. On je napisao Korinćanima: “Ja ću vrlo rado sve potrošiti i samoga sebe istrošiti za duše vaše” (2. Kor. 12:15). Pavao je toliko ljubio svoju braću da se potpuno istrošio jačajući ih. (Pročitaj 2. Korinćanima 2:4; Filip. 2:17; 1. Sol. 2:8.) Stoga nimalo ne čudi što su ga braća jako voljela (Djela 20:31-38).

¹⁶ I mi volimo starješine koji se brinu za nas i zahvaljujemo Jehovi u svojim molitvama što nam ih je dao. Radosni smo kad se zanimaju za nas. Njihovi nas pastirski posjeti hrabre i jačaju. Osim toga, zahvalni smo što su spremni priskočiti nam u pomoć kad nas svladaju pritisci koje na nas vrši ovaj svijet. Takvi brižni starješine doista su pravi suradnici koji nam pomažu da budemo radosni.