“ČEMU sve ovo služi?” upitao je George Naish pokazujući na gomilu trupaca dugačku 18 metara, naslaganu u jednom skladištu u Saskatoonu, u kanadskoj provinciji Saskatchewanu. Rekli su mu da se to drvo koristilo za gradnju signalnih tornjeva u Prvom svjetskom ratu. Brat Naish kasnije je rekao: “Palo mi je na pamet da bi se ti trupci mogli iskoristiti za gradnju radiotornjeva. Tako smo došli na ideju da osnujemo teokratsku radiopostaju.” Samo godinu dana kasnije, 1924, radiopostaja CHUC počela je s emitiranjem. Bila je to jedna od prvih postaja u Kanadi koja je emitirala vjerski program.

Kanada je velika otprilike kao Europa, pa je na tako velikom području bilo idealno svjedočiti putem radija. “Zahvaljujući našim emisijama biblijska istina doprla je do mnogih ljudi do kojih nismo mogli doći osobno”, rekla je Florence Johnson, koja je radila na radiopostaji u Saskatoonu. “U to je vrijeme radio bio pravi novitet, pa su ljudi oduševljeno slušali sve što se emitiralo.” Do 1926. Istraživači Biblije (kako su se Jehovini svjedoci tada zvali) već su imali vlastite radiopostaje u četiri kanadska grada. *

Što se moglo čuti na nekima od tih postaja? Braća i sestre iz mjesne skupštine koji su lijepo pjevali obično bi otpjevali nekoliko pjesama uz instrumentalnu pratnju, a ponekad čak i uz pratnju malih orkestara. Naravno, braća su usto držala propovijedi i vodila biblijske razgovore. I Amy Jones je sudjelovala u tim razgovorima. Rekla je: “U službi propovijedanja znalo mi se dogoditi da mi, nakon što se predstavim, stanar kaže: ‘E, da, čuo sam vas na radiju.’”

Istraživači Biblije u Halifaxu (Nova Scotia) koristili su jedan novi format emisije — razgovor uživo sa slušateljima koji su mogli nazvati postaju i postavljati biblijska pitanja. “Slušatelji su izvrsno reagirali na takvu vrstu emisije”,  napisao je jedan brat. “Telefonske linije bile su zatrpane pozivima.”

No kao i u vrijeme apostola Pavla, ljudi su različito reagirali na biblijsku poruku (Djela 17:1-5). Nekima se jako svidjela dobra vijest. Naprimjer, kad je Hector Marshall na radiju čuo da Istraživači Biblije spominju Studije o Svetom pismu, naručio je šest svezaka. Kasnije je napisao: “Mislio sam da će mi knjige dobro doći dok budem držao vjeronauk.” Međutim, nakon što je pročitao prvi svezak odlučio je napustiti svoju crkvu. Postao je revan propovjednik i vjerno je služio Jehovi sve do svoje smrti 1998. Dan nakon što je na istoku Nove Scotie bio emitiran govor “Kraljevstvo Božje — nada svijeta”, pukovnik John MacDonald rekao je jednom bratu: “Stanovnici otoka Cape Bretona jučer su čuli poruku koja je nešto najbolje što se ikada čulo u ovom dijelu svijeta.”

S druge strane, svećenici su bili ljuti. U Halifaxu su neki katolici prijetili da će dignuti u zrak postaju koja je emitirala emisije Istraživača Biblije. Vlasti su pod utjecajem vjerskih vođa 1928. nenadano objavile da neće produljiti dozvole za emitiranje radiopostajama koje su u vlasništvu Istraživača Biblije. Zbog toga su braća i sestre počeli raspačavati letak Tko posjeduje eter?, u kojem su prosvjedovali protiv te nepravedne odluke. Usprkos tome, vlasti nisu željele produljiti dozvole Istraživačima Biblije.

Je li to obeshrabrilo malu grupu Jehovinih slugu u Kanadi? “Isprva je stvarno izgledalo kao da su neprijatelji izvojevali veliku pobjedu”, priznala je Isabel Wainwright. “No znala sam da je Jehova to mogao spriječiti da je smatrao potrebnim. Dakle, očito smo se trebali prilagoditi drugom načinu objavljivanja dobre vijesti o Kraljevstvu koji je javnost još više zapažala.” Istraživači Biblije više se nisu oslanjali na svjedočenje putem radioemisija, nego su se usredotočili na to da osobno posjećuju ljude u njihovom domu. No radio je u svoje vrijeme sigurno odigrao važnu ulogu u objavljivanju najbolje poruke koju su ljudi ikad čuli. (Iz našeg arhiva u Kanadi.)