ZAMISLI da se ujutro probudiš i poželiš da je dan završio prije nego što je uopće započeo. Pred tobom je još jedan dan u kojem se moraš nositi s fizičkom i duševnom boli. Možda se osjećaš poput Joba, koji je rekao: “Smrt mi je od patnja mojih draža” (Job 7:15, Jeruzalemska Biblija). Što ako takve okolnosti potraju, možda čak godinama?

Nešto slično dogodilo se i Mefibošetu, sinu Davidovog prijatelja Jonatana. Kad je Mefibošet imao pet godina, “pao je i ostao hrom” (2. Sam. 4:4). Kasnije je bio lažno optužen da je izdao kralja Davida, a potom je i izgubio imanje. Tjeskoba koju je zbog svega toga osjećao sigurno mu je još više otežala situaciju u kojoj se nalazio zbog svog tjelesnog nedostatka. Usprkos tome, nije dopustio da mu bolest, kleveta i razočaranja oduzmu radost, i stoga nam je pružio divan primjer (2. Sam. 9:6-10; 16:1-4; 19:24-30).

Spomenimo i primjer apostola Pavla. Jednom prilikom napisao je da ima “trn u tijelu” koji mora podnositi (2. Kor. 12:7). Taj “trn” možda je bila neka dugotrajna bolest, a možda se radilo o ljudima koji su osporavali njegovu apostolsku službu. O čemu god da je bila riječ, njegov je problem potrajao i uzrokovao fizičku ili duševnu patnju s kojom se morao nositi (2. Kor. 12:9, 10).

I u naše vrijeme mnogi Božji sluge pate zbog iscrpljujućih kroničnih bolesti ili psihičkih i emocionalnih problema. Kad je Magdalena imala 18 godina, saznala je da boluje od sustavnog eritemskog lupusa, bolesti kod koje imunološki sustav napada vlastite organe. “Jako sam se prestrašila”, kaže ona. “S vremenom mi se zdravlje pogoršalo i počeli su me mučiti problemi s probavom i štitnjačom te su mi se pojavili čirevi u ustima.” Izabela se pak mora boriti sa zdravstvenim problemima koji nisu toliko uočljivi. Ona kaže: “Još od djetinjstva bolujem od depresije. Zbog toga imam napade panike, probleme s disanjem i grčeve u trbuhu. Često sam posve iscrpljena.”

Bolest i nemoć mogu ti drastično promijeniti život. Kad se to dogodi, korisno je u miru i iskreno razmotriti svoje životne okolnosti. Nije lako pomiriti se sa svojim ograničenjima. Magdalena kaže: “Moja se bolest sve više pogoršava. Često sam toliko iscrpljena da ne mogu ni ustati iz kreveta. Budući da je nemoguće predvidjeti tijek moje bolesti, teško mi je bilo što planirati unaprijed. Najteže mi pada što više ne mogu služiti Jehovi kao prije.”

 Zbigniew kaže: “Kako godine prolaze, reumatoidni artritis oduzima mi sve više snage i uništava zglob za zglobom. Kad imam jaku upalu, nisam u stanju obaviti ni najjednostavnije poslove. Zbog toga sam potišten.”

Prije nekoliko godina Barbari je dijagnosticiran tumor na mozgu. “Moje tijelo doživljava nagle promjene”, kaže ona. “Bezvoljna sam, često imam glavobolje i probleme s koncentracijom. Zbog ograničenja koja sada imam, morala sam reorganizirati svoj život.”

Sve spomenute osobe predano služe Jehovi. Njima je najvažnije vršiti Božju volju. Oni se potpuno uzdaju u Boga i osjećaju njegovu podršku (Izr. 3:5, 6).

Ne bismo smjeli misliti da su nevolje koje netko doživljava znak Božjeg neodobravanja (Tuž. 3:33). Razmisli što je sve Job morao pretrpjeti iako je bio “čestit i pravedan” (Job 1:8). Bog nikome na nanosi zlo kako bi ga iskušao (Jak. 1:13). Sve bolesti, pa tako i one kronične i psihičke, tužno su nasljeđe koje su nam ostavili naši praroditelji Adam i Eva (Rim. 5:12).

Međutim, Jehova i Isus nikad neće ostaviti pravedne osobe koje trebaju pomoć (Psal. 34:15). Naročito u teškim trenucima u životu postajemo svjesni toga da je Bog naše ‘utočište i tvrđava’ (Psal. 91:2). Što nam onda može pomoći da ostanemo radosni dok se suočavamo s problemima koje ne možemo tako lako riješiti?

Molitva: Po uzoru na vjerne Božje sluge iz starog doba, i ti možeš u molitvi baciti svoje brige na našeg nebeskog Oca (Psal. 55:22). Tada ćeš osjetiti “mir Božji koji nadilazi svaku misao”. Taj unutarnji mir ‘čuvat će tvoje srce i um’ (Filip. 4:6, 7). Magdalena se oslanja na Boga u molitvi i to joj pomaže da se nosi sa svojom teškom bolešću. Ona kaže: “Kad Jehovi kažem što mi leži na srcu, osjećam olakšanje i vraća mi se  radost. Sada doista znam što znači oslanjati se na Boga iz dana u dan” (2. Kor. 1:3, 4).

Jehova uslišava tvoje molitve i daje ti snagu putem svog svetog duha, svoje Riječi te braće i sestara u vjeri. Ne možeš očekivati da će Bog čudom izliječiti tvoju bolest. No možeš biti uvjeren da će ti dati potrebnu mudrost i snagu da se možeš nositi sa svakom poteškoćom (Izr. 2:7). On će te ojačati i dati ti “iznimnu snagu” (2. Kor. 4:7).

Obitelj: Ljubav i suosjećanje koji vladaju u tvom domu mogu ti pomoći da se lakše nosiš sa svojom bolešću. No imaj na umu da je i tvojim voljenima teško. Možda se osjećaju bespomoćno kao i ti. Ipak, oni su uvijek uz tebe, pa i u teškim trenucima. Zajednička molitva pomoći će ti da sačuvaš unutarnji mir (Izr. 14:30).

Za svoju kćer i druge mlade sestre u skupštini Barbara kaže: “One mi pomažu u službi. Njihova me revnost hrabri i raduje.” Zbigniewu mnogo znači podrška njegove supruge. “Ona obavlja većinu kućanskih poslova. Osim toga, pomaže mi da se odjenem i često mi nosi torbu kad idemo na sastanke i u službu propovijedanja.”

Suvjernici: Kad smo s našim suvjernicima, dobivamo ohrabrenje i utjehu. No što ako zbog bolesti ne možeš ići na sastanke? Magdalena kaže: “Braća u skupštini pobrinula su se da dobivam audiosnimke sastanaka, pa tako mogu imati koristi od programa. Braća i sestre često me nazovu i pitaju mogu li mi još kako pomoći. Pišu mi i ohrabrujuća pisma. To što znam da misle na mene i brinu se za moje potrebe pomaže mi da lakše podnosim svoju bolest.”

Izabela, koja se bori s depresijom, kaže: “U skupštini imam mnogo ‘očeva’ i ‘majki’ koji su me spremni saslušati i nastoje me razumjeti. Skupština je moja obitelj — kad sam s braćom i sestrama, osjećam mir i radost.”

Oni koji se bore s raznim problemima ne bi se trebali “osamljivati”. Umjesto toga, trebali bi se družiti s braćom i sestrama u vjeri  (Izr. 18:1). Tako i sami mogu drugima pružati veliko ohrabrenje. Možda isprva oklijevaš reći svojoj braći i sestrama kako ti mogu pomoći. No tvoji će suvjernici jako cijeniti ako im to otvoreno kažeš. Tako ćeš im pružiti priliku da ti pokažu “nelicemjernu bratsku ljubav” (1. Petr. 1:22). Zašto im ne bi rekao da ti je potreban prijevoz na sastanak, da bi rado išao s njima u službu propovijedanja ili da ti je potreban razgovor? Naravno, ne bismo smjeli biti prezahtjevni, već bismo trebali biti zahvalni za njihovu pomoć.

Pozitivno razmišljaj: Obično o nama samima ovisi hoćemo li ostati radosni dok se borimo s kroničnom bolešću. Sumorno raspoloženje i malodušnost mogu čovjeka navesti da negativno razmišlja. U Bibliji stoji: “Duh podržava čovjeka u bolesti njegovoj, a slomljen duh tko će podnijeti?” (Izr. 18:14).

Magdalena kaže: “Jako se trudim ne razmišljati samo o svojim problemima. Nastojim uživati u danima kad se bolje osjećam. Jako me hrabre životne priče osoba koje su ostale vjerne Bogu usprkos kroničnoj bolesti.” Izabeli daje snagu to što zna da je Jehova voli i cijeni. Ona kaže: “Znam da Jehova cijeni moj trud u službi i imam za što živjeti. Osim toga, nadam se divnoj budućnosti.”

Zbigniew kaže: “Moja me bolest uči da budem ponizan i poslušan. Uči me i da budem razborit, da donosim dobre odluke i da od srca opraštam drugima. Naučio sam kako mogu radosno služiti Jehovi, a da se ne sažalijevam. Ustvari, moje životne okolnosti potiču me da stalno duhovno napredujem.”

Imaj na umu da Jehova itekako primjećuje tvoju strpljivost. On suosjeća s tobom kad patiš i brine se za tebe. Jehova neće “zaboraviti tvoje djelo i ljubav koju si iskazao njegovu imenu” (Hebr. 6:10). Razmišljaj o obećanju koje je dao svima koji ga se boje: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebr. 13:5).

Ako si s vremena na vrijeme potišten, razmišljaj o divnoj nadi koju imaš — vječnom životu u novom svijetu. Sve je bliže vrijeme kad ćeš doživjeti blagoslove koje će Božje Kraljevstvo donijeti na Zemlju.