TE ISUSOVE riječi dobro opisuju situaciju u Bugarskoj. U toj lijepoj balkanskoj zemlji koja ima preko sedam milijuna stanovnika postoji velika potreba za većim brojem propovjednika koji bi prenosili ljudima dobru vijest. Ondje ima oko 1 700 objavitelja, no oni ne mogu sami obraditi cijelo to područje. Stoga je Vodeće tijelo odobrilo da se Jehovinim svjedocima iz nekoliko europskih zemalja koji govore bugarski uputi poziv da dođu u Bugarsku i uključe se u propovjedničku akciju koja je bila organizirana u ljeto 2009. Ta je akcija trajala sedam tjedana, a završila je oblasnim kongresom “Bdijte!”, koji je održan u Sofiji od 14. do 16. kolovoza 2009.

Braća iz podružnice u Sofiji pitala su se koliko će se objavitelja iz Francuske, Grčke, Italije, Njemačke, Poljske i Španjolske odazvati na poziv. To bi značilo doputovati u Bugarsku o vlastitom trošku i provesti godišnji odmor u službi propovijedanja. Braća su bila presretna kad su vidjela da broj prijavljenih iz tjedna u tjedan sve više raste. Na kraju se popeo na 292! Budući da se tako puno braće odazvalo pozivu, bilo ih je moguće poslati u tri bugarska grada: Kazanlak, Sandanski i Silistru. Pokrajinski nadglednici u Bugarskoj pozvali su domaće pionire i objavitelje da se i oni uključe u akciju. Tako je na koncu 382 braće i sestara revno propovijedalo na područjima na kojima su ljudi rijetko imali prilike čuti dobru vijest.

Braća iz obližnjih skupština unaprijed su organizirala smještaj. Unajmila su stanove i rezervirala sobe u jeftinim hotelima. Neumorno su radila kako bi pomogla objaviteljima koji su došli iz inozemstva da se smjeste, a potom su se zdušno brinula za njihove potrebe. U sva tri grada braća su unajmila prostorije u kojima su se trebali održavati sastanci. Dogovoreno je da braća koja su došla iz inozemstva vode skupštinske sastanke. Bilo je lijepo vidjeti da u mjestima u kojima uopće nema Jehovinih svjedoka čak pedesetak objavitelja dolazi na sastanke kako bi slavilo Jehovu.

Oni koji su došli iz drugih zemalja kako bi sudjelovali u akciji pokazali su iznimnu revnost. U Bugarskoj tijekom ljetnih mjeseci temperatura zna doseći gotovo 40 Celzijevih stupnjeva. No ništa nije moglo zaustaviti tu revnu braću i sestre. Stanovnici Silistre, grada na obali Dunava u kojem živi preko 50 000 ljudi, dobili su temeljito svjedočanstvo u prva tri tjedna akcije. Stoga su braća nastavila propovijedati i u okolnim mjestima te su tako stigla i do Tutrakana, koji se nalazi 55 kilometara zapadno od Silistre. Službu bi obično započeli oko 9.30 ujutro. Nakon pauze za ručak često bi nastavili sa službom do sedam sati uvečer, a katkada i dulje. Slično je bilo u Kazanlaku i Sandanskom — braća su bila jako revna, pa su nastavila propovijedati i u obližnjim selima i gradovima.

U sedam tjedana, koliko je trajala akcija, stanovnicima nekih bugarskih gradova dano je izvanredno svjedočanstvo. Kao što je bilo rečeno apostolima u 1. stoljeću, i stanovnici tih gradova mogli su reći Jehovinim svjedocima: ‘Napunili ste naš grad svojim učenjem’ (Djela 5:28). Objavitelji koji su sudjelovali u akciji podijelili su oko 50 000 časopisa i započeli 482 biblijska tečaja. Posebno nas raduje to što je u Silistri 1. rujna 2009. osnovana skupština te što u Kazanlaku i Sandanskome postoje grupe objavitelja. Divno je vidjeti kako osobe koje su u toj akciji prvi put čule dobru vijest lijepo duhovno napreduju.

U prvom tjednu akcije jedna specijalna pionirka iz Španjolske koja govori bugarski svjedočila je Karini, ženi iz Silistre koja je prodavala novine na ulici. Karina je pokazala interes te je došla na sastanak. Odmah je prihvatila biblijski tečaj. Budući da je njen muž ateist, zamolila je da se tečaj održava u parku. Tečaju su prisustvovale i njene dvije kćeri. Starija kći, Daniela, pokazala je veliko zanimanje za biblijsku istinu. Za samo tjedan dana pročitala je knjigu Što Biblija uči i odmah je primijenila ono što Biblija kaže o korištenju slika i kipova pri štovanju Boga. Potom je počela govoriti o istini svojim prijateljima. Samo tri tjedna nakon što je prvi put bila na skupštinskom sastanku rekla je sestri koja proučava s njom: “Osjećam se kao da sam jedna od vas. Što trebam učiniti da bih i ja mogla započeti s propovijedanjem?” Daniela, njena majka i mlađa sestra i dalje dobro napreduju.

Među onima koji su došli propovijedati u Kazanlak bio je i Orlin, brat iz Bugarske koji živi u Italiji. Kad se jedan dan nakon službe propovijedanja vraćao do mjesta gdje je stanovao, na putu je svjedočio dvojici mladića koji su sjedili na klupi u parku. Dao im je knjigu Što Biblija uči te se dogovorio s njima da ih sutradan ponovno posjeti. Tom je prilikom Orlin sa Svetomirom započeo biblijski tečaj, koji su nastavili već idući dan. U samo devet dana proučavali su osam puta. Svetomir mu je rekao: “Dva dana prije nego što ste mi prišli molio sam Boga da mi pomogne da ga upoznam. Obećao sam da ću mu služiti čitav život ako me usliši.” Nakon što se Orlin vratio u Italiju, domaća braća nastavila su proučavati sa Svetomirom i on prihvaća istinu svim srcem.

Kako se osjećaju oni koji su bili spremni o vlastitom trošku otputovati u drugu zemlju i  ondje provesti godišnji odmor propovijedajući dobru vijest? Jedan starješina koji služi u Španjolskoj napisao je: “Akcija je zbližila braću u Španjolskoj koja propovijedaju na bugarskom jeziku. Snažno je utjecala na sve one koji su sudjelovali u njoj.” Jedan bračni par iz Italije napisao je: “Bio je to najljepši mjesec u našem životu!” Potom su dodali: “Ta nam je akcija promijenila život! Sada smo drugi ljudi.” Ti su supružnici počeli ozbiljno razmišljati o tome da se presele u Bugarsku kako bi služili na području gdje postoji veća potreba za propovjednicima. Bogate blagoslove doživjela je i Carina, neudata sestra iz Španjolske koja služi kao stalni pionir. Ona je propovijedala u Silistri. Nakon završetka akcije dala je otkaz na poslu te se preselila iz Španjolske u Bugarsku kako bi surađivala s novoosnovanom skupštinom u Silistri. Uštedjela je dovoljno novca da u Bugarskoj živi godinu dana. U vezi sa svojom odlukom Carina kaže: “Presretna sam što mi je Jehova omogućio da služim u Bugarskoj i nadam se da ću još dugo moći ostati ovdje. Već vodim biblijske tečajeve s pet osoba, od kojih tri dolaze na sastanke.”

Jedna sestra iz Italije željela se uključiti u akciju, no kako je kratko prije toga počela raditi na novom poslu, nije mogla dobiti slobodne dane. Međutim nije se dala pokolebati. Zatražila je mjesec dana neplaćenog dopusta i bila je spremna dati otkaz ako joj molba bude odbijena. Jako se iznenadila kad joj je šef rekao: “U redu, možete ići, ali pod jednim uvjetom — morate mi poslati razglednicu iz Bugarske.” Ta je sestra bila uvjerena da je Jehova uslišio njene molitve.

Stanislava, mlada sestra iz bugarskog grada Varne koja je imala dobro plaćen posao s punim radnim vremenom, uzela je slobodne dane kako bi mogla sudjelovati u akciji u Silistri. Kad je vidjela koliko su sretni mnogi pioniri koji su došli izdaleka da bi propovijedali dobru vijest u njenoj zemlji, to ju je dirnulo do suza. Počela je razmišljati o svom životu i o tome kako je besmisleno biti toliko zaokupljen poslom. Kad se nakon dva tjedna vratila kući, dala je otkaz i započela sa stalnom pionirskom službom. Sada je istinski sretna jer se ‘sjeća svog Stvoritelja u mladosti svojoj’ (Prop. 12:1).

Kakav je samo blagoslov biti zaokupljen službom Jehovi — propovijedati dobru vijest i poučavati ljude istini! U životu ne možemo učiniti ništa bolje nego posvetiti svoje vrijeme i snagu tom važnom djelu. Možeš li i ti nešto učiniti kako bi u još većoj mjeri sudjelovao u tom djelu kojim se spašavaju ljudski životi? U tvojoj zemlji možda postoje područja u kojima treba više objavitelja. Možeš li se preseliti onamo? Mogao bi razmisliti i o tome da naučiš neki strani jezik kako bi propovijedao ljudima u svojoj zemlji koji žeđaju za biblijskom istinom. Bez obzira na to što možeš učiniti kako bi još bolje i revnije izvršavao svoju službu, budi uvjeren da će Jehova bogato blagosloviti tvoj trud (Izr. 10:22).