1, 2. Koja ćemo pitanja razmatrati u ovom članku?

DANAS milijuni ljudi jasno razumiju biblijski temelj na kojem počiva nada u vječni život u raju na Zemlji (Otkr. 7:9, 17). Na početku ljudske povijesti Bog je otkrio da nije stvorio čovjeka da bi živio određeni broj godina i onda umro, nego da bi živio vječno (1. Mojs. 1:26-28).

² Izraelci su vjerovali da će ljudski rod ponovno dobiti savršenstvo koje je Adam izgubio. U grčkim knjigama Biblije objašnjeno je na koji će način Bog omogućiti ljudima da vječno žive u raju na Zemlji. Zašto je onda ta nada koja je pružena čovječanstvu trebala biti ponovno otkrivena? Kako je bila otkrivena i kako je obznanjena milijunima ljudi?

3. Zašto ne čudi to što je čovjekova nada u vječni život na Zemlji bila skrivena?

³ Isus je prorekao da će lažni proroci iskriviti njegova učenja i zavesti većinu ljudi (Mat. 24:11). Apostol Petar upozorio je kršćane: “Među vama će biti lažnih učitelja” (2. Petr. 2:1). Apostol Pavao pisao je o “vremenu kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima” (2. Tim. 4:3, 4). Sotona je htio da ljudi budu zavedeni, pa se poslužio otpadničkim kršćanstvom kako bi sakrio divne istine o Božjem naumu s čovjekom i Zemljom. (Pročitaj 2. Korinćanima 4:3, 4.)

4. Koju su nadu odbacili otpadnički vjerski vođe?

⁴ Biblija objašnjava da je na nebu već uspostavljeno Božje Kraljevstvo, koje će satrti i uništiti sve ljudske vlasti (Dan. 2:44). Tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine Sotona će biti zatvoren u bezdanu, mrtvi će uskrsnuti i svi ljudi koji će živjeti na Zemlji postat će savršeni (Otkr. 20:1-3, 6, 12; 21:1-4). No vjerski vođe otpadničkog kršćanstva prihvatili su drugačija učenja. Naprimjer Origen Aleksandrijski, crkveni otac iz 3. stoljeća, osudio je one koji su vjerovali da će Milenij, odnosno Kristova Tisućugodišnja Vladavina, donijeti zemaljske blagoslove. Jedna katolička enciklopedija kaže da je katolički teolog Augustin Hiponski (354-430. n. e.) “zastupao mišljenje da neće biti Milenija” (The Catholic Encyclopedia). *

5, 6. Zašto su se Origen i Augustin protivili milenarizmu?

⁵ Zašto su se Origen i Augustin protivili milenarizmu, odnosno vjerovanju u Kristovu Tisućugodišnju Vladavinu? Origen je bio učenik Klementa Aleksandrijskog, koji je predodžbu o besmrtnoj duši preuzeo iz grčke predaje. Pod snažnim utjecajem Platonovih gledišta o duši Origen je “ugradio u kršćanski nauk cjelokupnu predodžbu o duši, koju je preuzeo od Platona”, kaže teolog Werner Jaeger. Tako je Origen blagoslove Tisućugodišnje Vladavine takoreći prenio sa Zemlje u duhovni svijet.

 ⁶ Prije nego što se u dobi od 33 godine obratio na kršćanstvo, Augustin je bio neoplatonist — sljedbenik jednog novog pravca u platonističkoj filozofiji koji je u 3. stoljeću utemeljio filozof Plotin. No i nakon što se obratio na kršćanstvo Augustin je zadržao neoplatonistička gledišta. Jedna enciklopedija o tome kaže: “On je najviše zaslužan za to što su se novozavjetna učenja u najpotpunijem smislu stopila s platonskom tradicijom grčke filozofije” (The New Encyclopædia Britannica). Katolička enciklopedija piše da je Augustin iznio “alegorijsko tumačenje” Tisućugodišnje Vladavine iz 20. poglavlja Otkrivenja (The Catholic Encyclopedia). Ta enciklopedija dalje kaže: “To su tumačenje (...) kasnije prihvatili zapadnjački teolozi, i tako milenarizam u svom izvornom obliku više nije imao podršku.”

7. Koje je lažno učenje potkopalo čovjekovu nadu u vječni život na Zemlji i kako je došlo do toga?

⁷ Nadu čovječanstva u vječni život na Zemlji potkopala je jedna predodžba koja je prevladavala u starom Babilonu te se odatle proširila po čitavom svijetu. To je predodžba da čovjek ima besmrtnu dušu ili duh koji samo privremeno prebiva u fizičkom tijelu. Kad su crkve kršćanstva prihvatile tu ideju, teolozi su počeli iskrivljavati Bibliju kako bi stvorili dojam da reci koji govore o nebeskoj nadi zapravo uče kako svi dobri ljudi idu na nebo. Prema tom gledištu čovjekov život na Zemlji trebao bi biti tek usputna stanica — svojevrsna kušnja čiji je cilj pokazati zaslužuje li on život na nebu. Nešto slično dogodilo se i s izvornim židovskim vjerovanjem u vječni život na Zemlji. Židovi su s vremenom prihvatili grčko gledište o besmrtnosti duše i odbacili svoju prvobitnu nadu u život na Zemlji. To je vjerovanje čista suprotnost onome što Biblija kaže o čovjeku! Ona uči da čovjek nije duh, nego materijalno biće. Zato je Jehova i rekao prvom čovjeku: ‘Ti si prah’ (1. Mojs. 3:19). Čovjekov vječni dom nije nebo, nego Zemlja. (Pročitaj Psalam 104:5; 115:16.)

8. Što su neki učeni ljudi 17. stoljeća rekli o čovjekovoj nadi u vječni život?

⁸ Premda je većina religija koje sebe nazivaju kršćanskima odbacila nadu u vječni život na Zemlji, Sotona nije uvijek uspijevao sakriti istinu. U prošlosti je bilo pojedinaca koji su pomno istraživali Bibliju i kojima je zasjala svjetlost istine kad su razumjeli neke pojedinosti o tome kako će Bog vratiti ljudima savršenstvo (Psal. 97:11; Mat. 7:13, 14; 13:37-39). U 17. stoljeću počelo se intenzivno raditi na prevođenju i tiskanju Biblije i tako je ona postala dostupna većem broju ljudi. Godine 1651. jedan je učenjak napisao: Ako su po Adamu svi “izgubili raj i vječni život na Zemlji”, onda će po Kristu “svi ljudi dobiti mogućnost da žive na Zemlji, jer inače ta usporedba ne bi imala smisla”. (Pročitaj 1. Korinćanima 15:21, 22.) Engleski  pjesnik John Milton (1608-1674) napisao je ep Izgubljeni raj i njegov nastavak Nanovo stečeni raj. Milton je u svojim djelima govorio o nagradi koju će ljudi vjerni Bogu dobiti u zemaljskom raju. Premda je velik dio svog života posvetio istraživanju Biblije, Milton je uvidio da se biblijska istina neće moći u potpunosti razumjeti sve do vremena Kristove prisutnosti.

9, 10. (a) Što je Isaac Newton pisao o nadi čovječanstva? (b) Zašto je Newton mislio da je vrijeme Kristove prisutnosti još daleko?

⁹ Čuveni matematičar Isaac Newton (1642-1727) također je pokazivao veliko zanimanje za Bibliju. On je razumio da će sveti uskrsnuti u nebeski život i da će na nevidljiv način vladati s Kristom (Otkr. 5:9, 10). A o podanicima Kraljevstva napisao je: “Nakon sudnjeg dana Zemlja će i dalje biti nastanjena ljudima, i to ne samo narednih 1 000 godina nego zauvijek.”

¹⁰ Newton je smatrao da je Kristova prisutnost još stoljećima daleko. “Jedan od razloga zbog kojih je Newton smatrao da Kraljevstvo Božje leži u tako dalekoj budućnosti bio je snažan pesimizam koji ga je obuzeo zbog teškog trinitarskog otpadništva koje je vidio oko sebe”, rekao je povjesničar Stephen Snobelen. Dobra vijest još uvijek je bila skrivena. Osim toga Newton nije znao ni za jedan kršćanski pokret koji bi mogao propovijedati dobru vijest. On je napisao: “Ta Danijelova i Ivanova * proročanstva neće se razumjeti sve do vremena kraja.” Newton je objasnio: “Tada će ‘mnogi pretraživati’, rekao je Danijel, ‘i znanje će se umnožiti’ jer evanđelje se mora propovijedati svim narodima prije nego dođe velika nevolja i kraj svijeta. Mnoštvo s palminim granama koje je sačinjeno od ljudi iz svih naroda i dolazi iz te velike nevolje neće moći postati tako veliko da se ne bude moglo izbrojiti ako se prije toga ne bude propovijedalo evanđelje” (Dan. 12:4; Mat. 24:14; Otkr. 7:9, 10).

11. Zašto je u Miltonovo i Newtonovo vrijeme čovjekova nada u vječni život ostala skrivena od većine ljudi?

¹¹ U Miltonovo i Newtonovo vrijeme bilo je opasno iznositi gledišta koja se protive službenom crkvenom nauku. Stoga je većina njihovih zapisa o onome što su otkrili istražujući Bibliju objavljena tek nakon njihove smrti. U 16. stoljeću reformacija nije ispravila učenje o besmrtnosti duše, a glavne protestantske crkve nastavile su naučavati Augustinovo gledište da Tisućugodišnja Vladavina pripada prošlosti, a ne budućnosti. No da li se znanje umnožilo u vrijeme kraja?

12. Kada se pravo znanje trebalo umnožiti?

¹² Danijel je o “vremenu kraja” prorekao nešto vrlo ohrabrujuće. (Pročitaj Danijela 12:3, 4, 9, 10.) “Tada će pravednici poput sunca sjati”, rekao je Isus (Mat. 13:43). Kako se pravo znanje umnožilo u vrijeme kraja? Razmotrimo neke značajne događaje koji su se odigrali u desetljećima prije 1914, kada je započelo vrijeme kraja.

13. Što je Charles Taze Russell napisao nakon što je istražio temu obnove ljudskog savršenstva?

¹³ Krajem 19. stoljeća neki istinoljubivi pojedinci počeli su istraživati Bibliju kako bi razumjeli “zdrave riječi” (2. Tim. 1:13). Jedan od njih bio je Charles Taze Russell. On je 1870. zajedno s još nekim pojedincima koji su tragali za istinom osnovao grupu za proučavanje Biblije. Oni su 1872. istražili temu obnove ljudskog savršenstva. Russell je kasnije napisao: “Dotad nismo jasno razumjeli veliku razliku između nagrade koja čeka crkvu [skupštinu pomazanih kršćana] kojoj se sada sudi i nagrade koja čeka sve ostale ljude vjerne Bogu.” Ovim drugima nagrada će biti “obnova ljudskog savršenstva  koje je u Edenu imao njihov praotac Adam”. Russell je priznao da su mu drugi pomogli u istraživanju Biblije. Tko su bili ti pojedinci?

14. (a) Kako je Henry Dunn razumio Djela apostolska 3:21? (b) Za koga je Dunn rekao da će vječno živjeti na Zemlji?

¹⁴ Jedan od njih bio je Henry Dunn. On je pisao o “obnovi svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba” (Djela 3:21). Dunn je znao da će u sklopu te obnove ljudi koji budu živjeli na Zemlji postati savršeni tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. On se ujedno bavio pitanjem na koje su mnogi tražili odgovor: Tko će vječno živjeti na Zemlji? Objasnio je da će milijuni ljudi uskrsnuti, biti poučeni o istini te dobiti priliku pokazati vjeru u Krista.

15. Što je George Storrs razumio u vezi s uskrsnućem?

¹⁵ Godine 1870. George Storrs također je došao do zaključka da će nepravednici uskrsnuti i dobiti priliku da vječno žive. Proučavajući Bibliju shvatio je i to da će svaki uskrsnuli koji ne prihvati tu priliku “na kraju umrijeti, čak i ako bude ‘grešnik od sto godina’” (Iza. 65:20). Storrs je živio u njujorškoj četvrti Brooklynu i izdavao je časopis Bible Examiner (Istraživač Biblije).

16. Po čemu su se Istraživači Biblije razlikovali od crkava kršćanstva?

¹⁶ Proučavajući Bibliju Russell je shvatio kako je došlo vrijeme da se dobra vijest objavi svim ljudima. Tako je 1879. počeo izdavati časopis Sionska stražarska kula i glasnik Kristove prisutnosti, koji se danas zove Stražarska kula — glasnik Jehovinog Kraljevstva. Prije toga vrlo je malo ljudi razumjelo istinu o nadi čovječanstva u vječni život. No kad je počela izlaziti Stražarska kula, grupe Istraživača Biblije u mnogim zemljama počele su dobivati i proučavati taj časopis u kojem se objašnjava ta nada. Istraživači Biblije razlikovali su se od većine crkava kršćanstva po svom vjerovanju da će samo mali broj ljudi otići na nebo, dok će milijuni drugih dobiti mogućnost da kao savršeni ljudi žive na Zemlji.

17. Kako se pravo znanje umnožilo?

 ¹⁷ Prorečeno “vrijeme kraja” započelo je 1914. Da li se otad umnožilo pravo znanje o nadi čovječanstva? (Dan. 12:4). Do 1913. Russellove su se propovijedi već objavljivale u 2 000 novina, koje je čitalo ukupno 15 milijuna ljudi. Do kraja 1914. preko 9 milijuna ljudi na tri kontinenta vidjelo je “Foto-dramu stvaranja” — program s filmovima i dijapozitivima u kojem se objašnjavala Kristova Tisućugodišnja Vladavina. Od 1918. do 1925. Jehovini su sluge diljem svijeta na preko 30 jezika iznosili govor “Milijuni koji sada žive neće nikada umrijeti”, u kojem se objašnjavala nada u vječni život na Zemlji. Godine 1934. Jehovini svjedoci shvatili su da se oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji trebaju krstiti. Nakon što su ispravno razumjeli tu nadu, počeli su još revnije propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. Danas su milijuni ljudi duboko zahvalni Jehovi za to što će imati priliku vječno živjeti na Zemlji.

18, 19. Kakav je život prorečen u Izaiji 65:21-25?

¹⁸ Prorok Izaija pod nadahnućem je pisao o tome kakvim će životom živjeti Božji narod na Zemlji. (Pročitaj Izaiju 65:21-25.) Neka stabla koja su postojala prije otprilike 2 700 godina, kad je Izaija napisao te riječi, živa su još i danas. Možeš li zamisliti da ti živiš tako dugo, i to snažan i zdrav?

¹⁹ Život se više neće svoditi samo na kratak put od kolijevke do groba, nego će nam nuditi nebrojene mogućnosti da gradimo, sadimo i učimo. Zamisli samo koliko ćeš prijatelja moći imati. Sva ta divna prijateljstva moći ćeš produbljivati u svu vječnost. Kakvu će samo “slavnu slobodu” tada imati na Zemlji “djeca Božja”! (Rim. 8:21).