“VJENČALI su se i živjeli sretno do kraja života.” Tim riječima završavaju mnoge priče za djecu. Romantični filmovi i romani često prenose sličnu poruku — brak je put do istinske sreće. Osim toga u većini kultura vrši se snažan pritisak na mlade da stupe u brak. “Ljudi vam nameću mišljenje da je za djevojku najvažnije udati se”, rekla je Debby kad je imala nešto više od 20 godina. “Po njima život počinje tek kad netko stupi u brak.”

Duhovno zrela osoba zna da u životu nije sve tako — ili crno ili bijelo. Premda je brak bio sasvim uobičajen među starim Izraelcima, Biblija govori o neoženjenim muškarcima i neudatim ženama koji su imali vrlo ispunjen život. U današnje vrijeme neki su kršćani samci po vlastitom izboru, a mnogi drugi zbog spleta okolnosti. Što god bio razlog zašto netko nije stupio u brak, nameće se važno pitanje: Kako kršćanin može biti istinski sretan iako nije u braku?

Ni Isus nije bio oženjen, što je posve razumljivo uzmemo li u obzir zadatak koji je trebao izvršiti. Svojim je učenicima rekao da će se i neki njegovi sljedbenici “odreći ženidbe” (Mat. 19:10-12). Njegove riječi ukazuju na to da samci mogu biti sretni ako prihvate svoj način života i razmišljaju o njegovim prednostima.

Odnose li se Isusove riječi samo na one koji su po vlastitom izboru ostali samci kako bi se mogli potpuno posvetiti služenju Bogu? (1. Kor. 7:34, 35). Ne nužno. Što reći o kršćanima koji bi željeli stupiti u brak, ali trenutno ne mogu pronaći odgovarajućeg bračnog partnera? Razmotrimo s čime se oni suočavaju. “Nedavno me, sasvim neočekivano, zaprosio jedan kolega s posla koji nije Jehovin svjedok”, kaže Ana, neudata sestra koja je prešla tridesetu. “Iako mi je to s jedne strane laskalo, zatomila sam taj osjećaj jer se želim udati samo za muškarca koji će mi pomoći da se približim Jehovi.”

Želja da se drže biblijskih načela i udaju “samo u Gospodinu” pomaže Ani i mnogim drugim sestrama da ne stupe u brak s nekim tko ne dijeli njihova vjerska uvjerenja * (1. Kor. 7:39; 2. Kor. 6:14). Budući da poštuju Božje savjete, odlučile su ostati neudate dok ne nađu odgovarajućeg bračnog partnera. Kako mogu iskoristiti prednosti samaštva i biti sretne?

Pozitivan stav uvelike nam pomaže prihvatiti životne okolnosti koje nisu onakve kakve bismo željeli da budu. “Radujem se onome što imam i ne sanjam o onome što nemam”, kaže Carmen, neudata sestra u svojim četrdesetima. Istina, ponekad smo možda usamljeni i razočarani. No spoznaja da i mnogi naši suvjernici diljem svijeta imaju slične probleme može nas potaknuti da i dalje s povjerenjem služimo Jehovi. On je pomogao mnogim samcima da svladaju razne probleme i budu sretni (1. Petr. 5:9, 10).

 Mnogi kršćani uvidjeli su da samaštvo ima i dobrih strana. “Mislim da su sretni oni koji su naučili pozitivno gledati na svoj život, neovisno o tome u kakvoj se situaciji nalaze”, kaže Ester, neudata sestra koja ima nešto više od 30 godina. “Bez obzira na to hoću li se udati, uvjerena sam da mi Jehova neće ništa uskratiti ako mi Kraljevstvo bude najvažnije u životu”, dodaje Carmen (Psal. 84:11). “Nisam baš ovako zamišljala svoj život, no ipak sam sretna, a uvjerena sam da se to neće promijeniti.”

Jiftahova kći nije namjeravala ostati neudata. No zbog očevog je zavjeta morala od mladosti služiti u svetom šatoru. Ta neočekivana dužnost nesumnjivo je promijenila njezine životne planove i nije bila u skladu s onim što je željela. Kad je shvatila da se neće udati ni imati obitelj, tugovala je dva mjeseca. Unatoč tome prihvatila je novonastale okolnosti i spremno služila u svetom šatoru do kraja života. Izraelke su je svake godine išle pohvaliti zbog njezine samopožrtvovnosti (Suci 11:36-40).

Neki koji su u Izaijino vrijeme u doslovnom smislu bili uškopljenici po svoj su prilici zbog toga bili razočarani. Biblija ne govori zbog čega su postali uškopljenici. No nisu mogli biti punopravni pripadnici izraelskog naroda, nisu se mogli ženiti ni imati djecu (5. Mojs. 23:1). Ipak, Jehova je razumio njihove osjećaje i cijenio je što su se svesrdno držali njegovog saveza. Rekao im je da će u njegovom domu ‘imati spomenik i ime vječno’. Drugim riječima, tim je vjernim ljudima bilo zajamčeno da će živjeti vječno pod Isusovom mesijanskom vlašću. Jehova ih nikad neće zaboraviti (Iza. 56:3-5).

Jeremijina je situacija bila puno drugačija. Nakon što ga je postavio za proroka, Bog mu je zapovjedio da se ne ženi zbog teškog vremena u kojem je živio i važnog zadatka koji je trebao izvršiti. Rekao mu je: “Ne uzimaj sebi ženu i nemoj imati sinove i kćeri na ovome mjestu!” (Jer. 16:1-4). Biblija ne otkriva što je Jeremija mislio o toj Jehovinoj uputi, ali kaže nam da je volio Jehovinu riječ (Jer. 15:16). Nakon strašne opsade Jeruzalema, koja je trajala godinu i pol, Jeremija je nesumnjivo shvatio koliko je bilo mudro što je poslušao Jehovinu zapovijed da se ne ženi (Tuž. 4:4, 10).

Navedene osobe nisu bile u braku, ali posvetile su svoj život služenju Jehovi i imale su njegovu podršku. Slično je i danas. Smislen posao može uvelike obogatiti naš život. Biblija je prorekla da će velika vojska žena objavljivati dobru vijest (Psal. 68:11). U toj su vojsci i tisuće neudatih sestara. Njihova služba donosi rezultate, pa su mnoge od njih dobile duhovne sinove i kćeri (Mar. 10:29, 30; 1. Sol. 2:7, 8).

“Pionirska služba daje smisao mom životu”, kaže Loli, koja 14 godina služi kao pionir. “Iako nisam udata, imam puno obaveza i jako sam zaposlena, a to mi pomaže da ne budem usamljena. Na kraju dana osjećam  zadovoljstvo jer vidim da svojom službom uistinu pomažem ljudima. To me jako raduje.”

Mnoge sestre naučile su neki strani jezik i proširile svoju službu tako što propovijedaju strancima. Ana, koju smo spomenuli ranije, propovijeda ljudima koji govore francuski. Ona kaže: “U mom gradu živi na tisuće stranaca. Naučila sam novi jezik kako bih mogla razgovarati s njima, a to mi je otvorilo nove mogućnosti za propovijedanje. Zbog toga mi je služba mnogo zanimljivija.”

Budući da samci obično imaju manje obiteljskih obaveza, neki od njih iskoristili su svoje okolnosti da bi služili ondje gdje treba više objavitelja. Jedna od njih je Lidiana, neudata sestra koja ima nešto više od 30 godina. Dosad je već služila u nekoliko zemalja u kojima je potrebno više objavitelja. Ona kaže: “Čvrsto vjerujem da je čovjeku lakše steći bliske prijatelje i osjećati se voljenim ako se više trudi u Jehovinoj službi. Stekla sam mnoge bliske prijatelje različitog porijekla, a to mi je jako obogatilo život.”

Biblija spominje propovjednika Filipa koji je imao četiri neudate kćeri koje su prorokovale (Djela 21:8, 9). One su sigurno bile revne poput svog oca. Možda su svoj dar proricanja koristile kako bi pomagale suvjernicima u Cezareji (1. Kor. 14:1, 3). I u današnje vrijeme mnoge neudate sestre hrabre sukršćane tako što redovito dolaze na sastanke i sudjeluju na njima.

Dobar je primjer i Lidija, kršćanka iz prvog stoljeća koja je živjela u Filipima, a vjerojatno je bila neudata ili udovica. Biblija pohvalno govori o njezinoj gostoljubivosti (Djela 16:14, 15, 40). Zbog svoje velikodušnosti imala je prilike družiti se s putujućim nadglednicima, naprimjer s Pavlom, Silom i Lukom. Velikodušnost i danas donosi slične blagoslove.

Osim smislenog posla koji može obogatiti naš život, svi mi trebamo ljubav i pažnju. Kako samci mogu zadovoljiti tu potrebu? Kao prvo, trebamo biti svjesni da nas Jehova ljubi, da je uvijek spreman ojačati nas i saslušati naše molitve. Kralj David ponekad je bio “osamljen i u nevolji”, ali znao je da se uvijek može obratiti Jehovi za pomoć (Psal. 25:16; 55:22). On je napisao: “Ako me otac i majka ostave, Jehova će me prihvatiti” (Psal. 27:10). Bog potiče sve svoje sluge da mu se približe i postanu njegovi prisni prijatelji (Psal. 25:14; Jak. 2:23; 4:8).

Kao drugo, među sukršćanima možemo pronaći osobe koje će nam biti poput očeva, majki, braće i sestara i čija će nam ljubav obogatiti život (Mat. 19:29; 1. Petr. 2:17). Mnoge neudate kršćanke oponašaju Dorku, koja je “stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima”, i zbog toga osjećaju veliko zadovoljstvo (Djela 9:36, 39). Loli kaže: “U kojoj god skupštini služim, nastojim pronaći prave prijatelje koji će me voljeti i biti uz mene kad sam potištena. Da bih ojačala ta prijateljstva, trudim se tim osobama pokazivati ljubav i zanimati se za njih. Dosad sam služila u osam skupština i u svakoj sam našla prave prijateljice. One često nisu mojih godina — neke od njih mogle bi mi biti bake,  a neke su još tinejdžerice.” U svakoj skupštini ima osoba koje trebaju ljubav i prijatelje. Iskreno zanimanje za takve osobe njima će puno značiti, a mi ćemo zadovoljiti svoju potrebu da volimo i budemo voljeni (Luka 6:38).

Biblija pokazuje da svi kršćani moraju nešto žrtvovati budući da živimo u teškom vremenu (1. Kor. 7:29-31). Oni koji nisu stupili u brak jer poštuju Božju zapovijed da se žene “samo u Gospodinu” sigurno zaslužuju naročito poštovanje i obzirnost (Mat. 19:12). No njihova hvalevrijedna žrtva ne znači da ne mogu biti istinski sretni.

“Doista mogu reći da sam sretna. Moja sreća ovisi o služenju Jehovi i mom odnosu s njim”, kaže Lidiana. “Poznajem sretne, ali i nesretne bračne parove. To mi pomaže da budem svjesna kako moja sreća ne ovisi o tome hoću li se udati.” Kao što je Isus istaknuo, sreća prvenstveno ovisi o davanju i služenju, a to svi kršćani mogu činiti (Ivan 13:14-17; Djela 20:35).

Spoznaja da će Jehova blagosloviti sve što smo spremni žrtvovati kako bismo vršili njegovu volju nesumnjivo je najbolji razlog za radost. Biblija nam jamči: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste iskazali njegovu imenu” (Hebr. 6:10).