IVAN — “učenik kojega je Isus naročito ljubio” — zadnji je napisao nadahnuti izvještaj o Kristovom životu i službi (Ivan 21:20). Evanđelje po Ivanu dovršeno je oko 98. n. e., a u njemu se ponavlja vrlo malo onoga što je zapisano u ostala tri evanđelja.

Apostol Ivan napisao je svoje evanđelje s točno određenim ciljem. On sam o tome je rekao: “Ovo je zapisano da biste vjerovali da je Isus doista Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Ivan 20:31). Njegovo evanđelje za nas ima veliku vrijednost (Hebr. 4:12).

Kad je ugledao Isusa, Ivan Krstitelj je s uvjerenjem rekao: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29). Dok je Isus obilazio Samariju, Galileju, Judeju i područje istočno od Jordana — propovijedajući, poučavajući i čineći čuda — ‘mnogi su došli k njemu i povjerovali u njega’ (Ivan 10:41, 42).

Jedno od najvećih čuda koja je Isus učinio bilo je uskrsnuće Lazara. Mnogi su povjerovali u Isusa kad su vidjeli čovjeka koji je oživio nakon što je četiri dana bio mrtav. Međutim, svećenički glavari i farizeji dogovorili su se da ubiju Isusa. Zato je on otišao u “kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim” (Ivan 11:53, 54).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:35, 40 — Koji je još učenik osim Andrije stajao s Ivanom Krstiteljem? Pripovjedač uvijek Ivana Krstitelja naziva “Ivan”, a kad u svom evanđelju govori o sebi, nikada ne koristi vlastito ime. Prema tome, učenik čije ime nije navedeno očigledno je pisac ovog evanđelja, Ivan.

2:20 — Koji se hram “gradio četrdeset i šest godina”? Židovi su mislili na obnavljanje Zerubabelovog hrama koje je izvršio kralj Herod dok je vladao Judejom. Prema povjesničaru Josipu Flaviju, ta je gradnja počela 18. godine Herodovog vladanja, odnosno 18/17. pr. n. e. Svetište i drugi glavni dijelovi hrama bili su sagrađeni za osam godina. Međutim, čitav hram gradio se još i nakon Pashe 30. n. e., kada su Židovi izjavili da je gradnja trajala 46 godina.

5:14 — Je li bolest posljedica činjenja grijeha? To ne mora biti slučaj. Čovjek kojeg je Isus izliječio bio je bolestan 38 godina zbog nesavršenosti koju su svi naslijedili (Ivan 5:1-9). Isus je želio reći da on sada kad mu je ukazano milosrđe mora činiti ono što će mu donijeti spasenje i da više ne smije namjerno griješiti ako ne želi da ga zadesi nešto gore od bolesti. Mogao bi počiniti neoprostiv grijeh, što zaslužuje smrt iz koje nema uskrsnuća (Mat. 12:31, 32; Luka 12:10; Hebr. 10:26, 27).

5:24, 25 — Tko “prelazi iz smrti u život”? Isus je govorio o onima koji su nekad bili duhovno mrtvi, ali kad su čuli njegove riječi, povjerovali su u njega i prestali činiti grijeh. Oni “prelaze iz smrti u život” u tom smislu što više nisu osuđeni na smrt, nego na temelju svoje vjere u Boga dobivaju nadu u vječni život (1. Petr. 4:3-6).

 5:26; 6:53 — Što znači imati “život u sebi”? Za Isusa Krista to znači da ga Bog opunomoćuje da izvrši dvije stvari — ljudima omogući da steknu dobro ime pred Jehovom i daruje nov život uskrsavajući umrle. Isusovi sljedbenici imaju “život u sebi” tako što imaju priliku dobiti vječni život. Pomazani kršćani to postižu kad uskrsnu u nebeski život. Vjerni Božji sluge sa zemaljskom nadom dobit će vječni život tek nakon što prođu završnu kušnju koja će nastupiti kad završi Kristova Tisućugodišnja Vladavina (1. Kor. 15:52, 53; Otkr. 20:5, 7-10).

6:64 — Je li Isus već kad je Judu Iskariota izabrao za apostola znao da će ga on izdati? Po svemu sudeći, nije. No jednom prilikom 32. n. e. Isus je svojim apostolima rekao: “Jedan je od vas klevetnik.” Moguće je da je tada Isus u Judi Iskariotu primijetio početak neispravnih stavova i u tom smislu je “od početka” znao da će ga on izdati (Ivan 6:66-71).

Pouke za nas:

2:4 Isus je Mariji time želio reći da kao kršteni i pomazani Božji Sin mora slušati naredbe svog nebeskog Oca. Iako je to bio tek početak njegove službe, on je dobro znao kad je čas, odnosno vrijeme, da izvrši dobiveni zadatak, koji je uključivao i njegovu žrtvenu smrt. Čak ni bliskom članu obitelji poput Marije nije smio dozvoliti da ga ometa u vršenju Božje volje. I mi bismo s jednakom odlučnošću trebali služiti Jehovi Bogu.

3:1-9 Iz primjera židovskog poglavara Nikodema učimo dvije stvari. Kao prvo, Nikodem je pokazao poniznost, razboritost, bio je svjestan svojih duhovnih potreba te je prihvatio Isusa kao učitelja kojeg je poslao Bog, premda je bio tek tesarev sin. I današnji pravi kršćani moraju biti ponizni. Kao drugo, Nikodem nije postao Isusov učenik dok je on još bio na Zemlji. Možda se bojao ljudi, možda nije želio izgubiti svoj položaj u Sudbenom vijeću ili je volio bogatstvo. Iz toga izvlačimo vrijednu pouku: Ne smijemo dozvoliti da nas takve sklonosti spriječe da ‘uzmemo svoj mučenički stup i idemo za Isusom’ (Luka 9:23).

4:23, 24 Da bi naše obožavanje bilo dopadljivo Bogu, ono mora biti u skladu s istinom koja je otkrivena u Bibliji i u skladu s vodstvom svetog duha.

6:27 Raditi za “hranu koja ostaje za život vječni” znači ulagati trud kako bismo zadovoljili svoje duhovne potrebe. Ako to činimo, bit ćemo sretni (Mat. 5:3).

6:44 Jehovi je stalo do svakoga od nas. On nas privlači svom Sinu tako što nam putem propovijedanja pruža priliku da ga upoznamo, a putem svog svetog duha pomaže nam da shvatimo i primjenjujemo biblijske istine.

 11:33-36 Pokazivanje osjećaja nije znak slabosti.

Kad se 33. n. e. približila Pasha, Isus se vratio u Betaniju. Devetog nisana došao je u Jeruzalem, jašući na magaretu. Desetog nisana ponovno je došao u hram. Isus se molio svom Ocu da proslavi svoje ime, a kao odgovor na svoju molitvu čuo je glas s neba kako govori: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!” (Ivan 12:28).

Na pashalnoj večeri Isus je svojim sljedbenicima dao posljednje savjete i molio se za njih. Nakon što je bio uhvaćen, osuđen i pribijen na stup, Isus je uskrsnuo.

Odgovori na biblijska pitanja:

14:2 — Kako je Isus “pripremio mjesto” na nebu svojim vjernim sljedbenicima? Isus je novi savez morao učiniti pravomoćnim tako što se pojavio pred Bogom i ponudio mu da njegovu prolivenu krv prihvati kao otkupninu za ljudski rod. Osim toga, Krist je morao dobiti kraljevsku vlast, nakon čega su njegovi pomazani sljedbenici počeli uskrsavati na nebo (1. Sol. 4:14-17; Hebr. 9:12, 24-28; 1. Petr. 1:19; Otkr. 11:15).

19:11 — Je li Isus mislio na Judu Iskariota kad je Pilatu govorio o onome koji ga je predao njemu? Po svemu sudeći, Isus nije mislio na Judu niti konkretno na bilo kojeg drugog pojedinca, nego na sve koji su učinili grijeh tako što su doprinijeli tome da on bude pogubljen. Bili su to Juda, “glavari svećenički i cijelo Sudbeno vijeće” te čak “narod” koji su nagovorili da traži da se oslobodi Baraba (Mat. 26:59-65; 27:1, 2, 20-22).

20:17 — Zašto je Isus rekao Mariji Magdaleni da ga prestane držati? Marija ga je očigledno držala zato što je mislila da će on uzaći na nebo i da ga nikada više neće vidjeti. Da bi je uvjerio da još neće otići, rekao joj je da ga prestane držati i da umjesto toga njegovim učenicima prenese vijest o njegovom uskrsnuću.

Pouke za nas:

12:36 Da bismo postali “sinovi svjetla”, ili svjetlonoše, moramo dobro poznavati Božju Riječ, Bibliju. Potom moramo primjenjivati ono što smo naučili tako da pomažemo ljudima da izađu iz duhovne tame i dođu na svjetlost koja dopire od Boga.

14:6 Božje odobravanje možemo dobiti jedino preko Isusa Krista. Jehovi se možemo približiti samo ako pokazujemo vjeru u Isusa i oponašamo njegov primjer (1. Petr. 2:21).

14:15, 21, 23, 24; 15:10 Poslušnost Bogu i vršenje njegove volje pomažu nam da ostanemo u njegovoj ljubavi i u ljubavi njegovog Sina (1. Ivan. 5:3).

14:26; 16:13 Jehovin sveti duh poučava nas i podsjeća na ono što smo prije naučili. Osim toga, Jehova nam putem njega otkriva istinu. Zato nam sveti duh može pomoći da povećavamo svoje znanje, mudrost, razboritost i sposobnost ispravnog prosuđivanja. Zbog toga bismo trebali ustrajati u molitvi i moliti se konkretno za taj duh (Luka 11:5-13).

21:15, 19 Isus je upitao Petra ljubi li ga više od “ovih”, misleći na ribe koje su bile pred njima. Time je naglasio da se Petar ne bi trebao posvetiti ribarenju, već biti njegov sljedbenik. Nakon što smo razmotrili sva četiri evanđelja, zasigurno smo još odlučniji ljubiti Isusa više od svega drugoga što bi nas moglo privlačiti. Slijedimo ga neprestano, i to cijelim srcem!