KAD su ušli u Obećanu zemlju, Izraelci su znali što Jehova očekuje od njih. On im je preko Mojsija zapovjedio: “Protjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništite sve njihove kamene kipove, sve lijevane likove njihove uništite i sve svete uzvišice njihove opustošite” (4. Mojs. 33:52).

Izraelci nisu smjeli sklapati saveze sa stanovnicima te zemlje ni stupati u brak s njima (5. Mojs. 7:2, 3). Božji izabrani narod dobio je sljedeće upozorenje: “Čuvaj se da ne sklopiš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš, da to ne bude zamka među vama” (2. Mojs. 34:12). Pa ipak, Izraelci nisu poslušali Boga i upali su u zamku. Kako je došlo do njihove propasti? Kako nam njihov primjer služi kao opomena? (1. Kor. 10:11).

Izraelci su od samog početka zauzimanja Obećane zemlje izvojevali pobjede nad narodima koji su tamo živjeli. Međutim, Izraelci nisu u potpunosti poslušali Božje zapovijedi. Nisu otjerali svoje neprijatelje (Suci 1:1–2:10). Umjesto toga, nastanili su se među “sedam naroda” koji su živjeli u toj zemlji i stalno su bili u doticaju s njima, pa su se na kraju i sprijateljili s njima (5. Mojs. 7:1). Kako je to djelovalo na Izraelce? U Bibliji stoji: “Uzimali su kćeri njihove sebi za žene, a svoje su kćeri davali sinovima njihovim i počeli su služiti bogovima njihovim. I sinovi Izraelovi činili su što je zlo u očima Jehovinim i zaboravili su Jehovu, Boga svojega, te su služili Baalima i obrednim deblima” (Suci 3:5-7). Druženje sa stanovnicima Obećane zemlje dovelo je do toga da su Izraelci počeli sklapati brakove s njima i štovati njihove bogove. A nakon što su stupili u brakove s pripadnicima poganskih naroda, postojala je još manja vjerojatnost da će ih otjerati iz zemlje. Obožavanje pravog Boga postalo  je iskvareno, a Izraelci su počeli služiti lažnim bogovima.

Stanovnici Obećane zemlje Izraelcima su u duhovnom pogledu predstavljali veću opasnost kad su im postali prijatelji nego kad su im bili neprijatelji. Obrati pažnju na još jedan način na koji su se Izraelci možda iskvarili u duhovnom pogledu.

Kad su ušli u Obećanu zemlju, sinovi Izraelovi prestali su živjeti nomadskim životom i mnogi su počeli obrađivati zemlju. Vjerojatno su je obrađivali na sličan način kao narodi koji su ondje živjeli prije njih. No Izraelci očito nisu usvojili samo njihov način obrađivanja zemlje. Družeći se s tim narodima, oni su također počeli usvajati njihova vjerovanja povezana s poljodjelstvom.

Kanaanci su štovali mnoge Baale — bogove koji su prema njihovom vjerovanju zemlju činili plodnom. Osim što su obrađivali zemlju i ubirali njen rod, Izraelci su s vremenom s Kanaancima počeli štovati njihove bogove smatrajući da su oni zaslužni za njihovo blagostanje. Tako su mnogi u Izraelu tvrdili da obožavaju Jehovu, a zapravo su postali pravi otpadnici.

Kad su prvi put došli u doticaj s narodima iz Obećane zemlje, Izraelci vjerojatno nisu namjeravali početi štovati Baala i sudjelovati u popratnim razvratnim običajima. No druženje s tim narodima dovelo ih je upravo do toga. Zar i na nas neće negativno utjecati druženje s onima koji su možda ljubazni s nama, ali ne podupiru naša kršćanska uvjerenja, vrijednosti i načela? Istina, možda na poslu, u školi ili čak kod kuće moramo u nekoj mjeri dolaziti u doticaj s osobama koje nisu Jehovini svjedoci. Međutim, iskustvo Izraelaca upozorava nas na to da tražiti takvo društvo znači izazivati nevolju. Biblija navodi sljedeću neminovnu istinu: “Loše društvo kvari dobre navike” (1. Kor. 15:33).

I mi se suočavamo s mnogim kušnjama koje su slične kušnjama Izraelaca. Ljudi danas idoliziraju mnogo toga — novac, osobe iz svijeta zabave, sportaše, političke sustave, neke vjerske vođe, pa čak i članove obitelji. Nešto od toga moglo bi postati glavna preokupacija i u našem životu. Blisko druženje s onima koji ne ljube Jehovu može nas odvesti u duhovnu propast.

Nedozvoljeni seks bio je sastavni dio štovanja Baala te je privukao i zaveo mnoge Izraelce. I današnji Božji sluge upadaju u sličnu zamku. Naprimjer, znatiželjnoj ili neopreznoj osobi može biti dovoljno da klikne kompjuterskim mišem u privatnosti svog doma i izgubi čistu savjest. Kako bi samo bilo žalosno kad bi neki kršćanin upao u tu zamku i počeo gledati pornografiju na internetu!

Svatko za sebe donosi odluku hoće li ili neće slušati Jehovu u vezi s odabirom društva (5. Mojs. 30:19, 20). Zato bismo se trebali pitati: ‘S kim se družim u slobodno vrijeme? Kako te osobe gledaju na Božje zakone i kakvih se principa drže? Obožavaju li Jehovu? Hoće li me poticati da budem bolji kršćanin?’

Psalmist je u pjesmi rekao: “Sretni su oni koji su čestiti na putu svojemu, oni koji žive po zakonu Jehovinu. Sretni su oni koji se drže opomena njegovih. Svim srcem oni ga traže” (Psal. 119:1, 2). Da, “sretan je svatko tko se boji Jehove, tko ide putevima njegovim” (Psal. 128:1). Kad je riječ o odabiru društva, učimo na greškama Izraelaca i budimo u svemu poslušni Jehovi (Izr. 13:20).