1. Kako nas Biblija potiče da cijenimo naše sastanke?

JEHOVA je okupio svoj narod, pomazane kršćane i njihove suradnike, da ga slave na njegovoj ‘svetoj gori’. On ih ‘razveseljuje u svom domu molitve’, svom duhovnom hramu, koji je “dom molitve za sve narode” (Izaija 56:7; Marko 11:17). Sve to što je Jehova poduzeo kako bi sakupio svoj narod pokazuje da je naše služenje njemu čisto i uzvišeno, sveto. Pokazujući cijenjenje prema našim sastancima na kojima proučavamo Bibliju i slavimo Boga, dokazujemo da dijelimo Jehovino gledište o onome što je sveto.

2. Kako znamo da je Jehova smatrao svetim mjesto koje je izabrao da se ondje vrši služba njemu u čast i kako je Isus pokazao da ima isti takav stav?

² Izraelci su mjesto koje je Jehova odabrao da se ondje vrši služba njemu u čast trebali smatrati svetim. Šator sastanka, njegova oprema i pribor trebali su se pomazati i posvetiti “da budu nešto najsvetije” (2. Mojsijeva 30:26-29). Dvije prostorije tog svetišta nazivale su se “Svetinja” i “Svetinja nad svetinjama” (Hebrejima 9:2, 3). Sveti šator kasnije je zamijenjen hramom u Jeruzalemu. Kao središte obožavanja Jehove, Jeruzalem je nazvan “sveti grad” (Nehemija 11:1; Matej 27:53). Tijekom svoje zemaljske službe sam je Isus pokazao dužno poštovanje prema hramu. Razljutilo ga je kad je vidio da ljudi nemaju nimalo poštovanja prema hramu te ga koriste za trgovinu i kao prečac da bi došli do drugog dijela Jeruzalema (Marko 11:15, 16).

3. Po čemu se vidi da su Izraelci svoje skupove trebali smatrati svetima?

³ Izraelci su se redovito okupljali kako bi slavili Jehovu i slušali čitanje njegovog Zakona. Za trajanja njihovih blagdana pojedini dani zvali su se sveti zborovi ili svečani skupovi, što ukazuje na to da se takve skupove trebalo poštovati kao svete (3. Mojsijeva 23:2, 3, 36, 37). Na jednom skupu u danima Ezre i Nehemije leviti su ‘objašnjavali zakon narodu’. Budući da je ‘sav narod plakao slušajući riječi zakona’, leviti su “utišavali sav narod, govoreći: ‘Umirite se, jer je ovaj dan svet!’” Izraelci su potom proslavili sedmodnevni Blagdan sjenica i “veselje je njihovo bilo vrlo veliko”. Osim toga, “svaki se dan naglas čitala knjiga zakona pravoga Boga, od prvoga dana do posljednjega dana. Sedam su dana slavili blagdan, a osmoga je dana bio svečani skup, kako je bilo propisano” (Nehemija 8:7-11, 17, 18). Bile su to uistinu posebne, svete prigode koje su od svih sudionika zahtijevale doličnu pažnju i poštovanje.

4, 5. Koja obilježja naših sastanaka dokazuju da su to prigode koje trebamo smatrati svetima?

⁴ Istina, Jehova danas nema sveti grad na Zemlji s posebnim hramom u kojem bi se  vršila sveta služba. No ne smijemo zaboraviti da su sastanci na kojima se slavi Jehovu prigode koje treba smatrati svetima. Tri puta tjedno sastajemo se kako bismo čitali i proučavali Bibliju. Na tim se sastancima ‘tumači’ Jehovina Riječ te se ‘razlaže njen smisao’, kao i u Nehemijino vrijeme (Nehemija 8:8). Svi naši sastanci počinju i završavaju molitvom, a na većini njih pjevamo pjesme u čast Jehovi (Psalam 26:12). Skupštinski sastanci dio su našeg obožavanja Boga, pa se trebamo s puno pažnje i poštovanja odnositi prema njima.

⁵ Jehova blagoslivlja svoje sluge kad se sastaju kako bi ga slavili, proučavali njegovu Riječ i uživali u ugodnom kršćanskom društvu. Kad dođe vrijeme za sastanak, možemo biti sigurni da je ‘Jehova zapovjedio da ondje bude blagoslov’ (Psalam 133:1, 3). Taj blagoslov dobivamo ako smo prisutni na sastanku i ako pratimo biblijski program. Osim toga, Isus je rekao: “Gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima.” Iako je to Isus rekao u vezi sa starješinama koji se sastaju kako bi riješili ozbiljne probleme koji su nastali među braćom, te se riječi u načelu odnose i na naše sastanke (Matej 18:20). Ako je Krist putem svetog duha prisutan kad se kršćani sastanu u njegovo ime, zar takve skupove ne bismo trebali smatrati svetima?

6. Što se može reći za mjesta gdje se sastajemo, bilo velika bilo mala?

⁶ Istina je da Jehova ne prebiva u hramovima koje su načinili ljudi. Pa ipak, naše dvorane za skupštinske sastanke mjesta su na kojima iskazujemo čast pravom Bogu (Djela apostolska 7:48; 17:24). Tamo se sastajemo kako bismo proučavali Jehovinu  Riječ, molili se i pjevali pjesme njemu u čast. Isto vrijedi i za naše kongresne dvorane. Veći objekti unajmljeni za naše kongrese, kao što su izložbene ili druge vrste dvorana te stadioni, postaju mjesta na kojima se vrši sveta služba Bogu dok ih koristimo za naše skupove. Trebali bismo cijeniti naše sastanke, bilo velike bilo male, a i pokazivati to svojim stavom i vladanjem.

7. Na koji konkretan način možemo pokazati cijenjenje prema sastancima?

⁷ Cijenjenje prema sastancima možemo pokazati na konkretne načine. Naprimjer, možemo doći na vrijeme kako bismo mogli pjevati teokratske pjesme. Mnoge od njih napisane su u obliku molitvi i zato se trebaju pjevati s puno poštovanja. Apostol Pavao je citirao 22. psalam, navodeći ga kao Isusovu izjavu: “Objavljivat ću ime tvoje braći svojoj, usred mnoštva okupljena hvalit ću te pjesmom” (Hebrejima 2:12). Dakle, trebamo steći naviku da budemo na svojim mjestima prije nego što predsjedavajući sastanka najavi pjesmu, a potom je trebamo pjevati razmišljajući o značenju njenih riječi. Dok pjevamo, trebali bismo to činiti s istim duhom kakav je imao i psalmist, koji je napisao: “Hvalit ću Jehovu svim srcem svojim u zajednici prijatelja čestitih i u krugu njihovu” (Psalam 111:1). Da, hvaljenje Jehove u pjesmi jako je dobar razlog da dođemo na sastanke prije samog početka i ostanemo sve do kraja.

8. Koji biblijski primjer pokazuje da trebamo s puno poštovanja slušati molitve na sastancima?

⁸ Još jedno obilježje koje u duhovnom pogledu obogaćuje sve naše sastanke jest iskrena molitva koja se upućuje u ime svih prisutnih. Jednom prilikom, kad su se sastali kršćani u prvom stoljeću u Jeruzalemu, “jednodušno su podigli glas k Bogu” u usrdnoj molitvi. Zbog toga su unatoč progonstvu nastavili ‘odvažno govoriti riječ Božju’ (Djela apostolska 4:24-31). Možemo li zamisliti da bi netko od onih koji su ondje bili prisutni dozvolio da mu misli lutaju tokom molitve? Ne možemo, jer su se molili “jednodušno”. Molitve upućene na našim sastancima odražavaju uvjerenje svih prisutnih. Doista ih trebamo pažljivo slušati.

9. Kako svojim odijevanjem i ponašanjem možemo pokazati da poštujemo naše sastanke kao svete?

⁹ I svojim načinom odijevanja možemo pokazati da naše sastanke poštujemo kao nešto sveto. Svojim izgledom, koji uključuje kako odjeću tako i frizuru, možemo doprinijeti dostojanstvenom ugođaju sastanaka. Apostol Pavao je savjetovao: “Želim da se muškarci mole gdje god se okupljate, podižući vjerne ruke, bez srdžbe i rasprava. Isto tako, želim da se žene pristojno odijevaju i da pritom budu skromne i razborite, da se ne ukrašavaju pletenjem kose i zlatom ili biserima ili skupocjenom odjećom, nego (...) kako i dolikuje ženama koje kažu da štuju Boga” (1. Timoteju 2:8-10). Kad smo na većim kongresima koji se održavaju na nenatkrivenim stadionima, naša odjeća može biti prilagođena vremenskim uvjetima, ali ipak mora biti dostojanstvena. Osim toga, ako cijenimo te sastanke, tijekom programa nećemo jesti ni žvakati gume za žvakanje. Doličnom odjećom i ponašanjem na našim skupovima iskazujemo čast Jehovi Bogu, obožavanju njega i svojim suvjernicima.

10. Kako je apostol Pavao pokazao da na kršćanskim sastancima naše vladanje treba biti uzorno?

¹⁰ U 14. poglavlju 1. Korinćanima nalazimo mudre savjete o tome kako voditi kršćanske sastanke. Na kraju tog poglavlja  apostol Pavao kaže: “Sve neka bude dolično i onako kako je red” (1. Korinćanima 14:40). Naši sastanci važan su dio djelovanja kršćanske skupštine, a mi se na njima trebamo vladati onako kako dolikuje Jehovinom narodu.

11, 12. (a) Što treba učiti djecu koja dolaze na naše sastanke? (b) Na koji prikladan način mogu djeca izražavati svoju vjeru na sastancima?

¹¹ Naročito djecu treba učiti kako se vladati na sastancima. Kršćani koji su roditelji djeci trebaju objasniti da dvorana i mjesto gdje se održava Skupštinsko razmatranje knjige nisu predviđeni za igranje. To su mjesta na kojima slavimo Jehovu i proučavamo njegovu Riječ. Mudri kralj Salamun je napisao: “Pazi na korake svoje kad ideš u dom pravoga Boga. Pristupi da slušaš” (Propovjednik 5:1). Isto tako, Mojsije je učio Izraelce da se okupljaju, kako odrasli tako i djeca. Rekao je: “Skupi narod (...) da čuju i da nauče bojati se Jehove, Boga vašega, i da paze da drže sve riječi zakona ovoga. I sinovi njihovi koji još ne poznaju taj zakon neka slušaju i neka uče bojati se Jehove” (5. Mojsijeva 31:12, 13).

¹² Slično tome, i na naše sastanke djeca dolaze s roditeljima prvenstveno zato da bi slušala i učila. Kad su već dovoljno velika da sama mogu pratiti program i razumjeti barem temeljne biblijske istine, također mogu ‘obznanjivati svoju vjeru’ dajući kratke komentare (Rimljanima 10:10). Za početak dijete može s nekoliko riječi odgovoriti na pitanje koje razumije. Možda će najprije morati pročitati napisani odgovor, no s vremenom će početi odgovarati svojim riječima. To će za dijete biti korisno i zanimljivo, a odrasle oduševljavaju takvi iskreni komentari kojima djeca izražavaju svoju vjeru. Naravno, roditelji pružaju primjer svojoj djeci tako što i sami daju komentare. Ako je moguće, dobro je da djeca imaju svoju Bibliju, pjesmaricu i publikaciju koja se proučava. Oni trebaju naučiti cijeniti te publikacije i pažljivo s njima rukovati. Iz svega toga djeca će naučiti da su sastanci prigode koje trebaju smatrati svetima.

13. Kako bismo željeli da reagiraju oni koji prvi put dođu na naše sastanke?

¹³ Naravno, ne želimo da naši sastanci nalikuju crkvenim obredima u svijetu kršćanstva. Oni su ili hladni i odišu pretjeranom pobožnošću ili bučni poput rock koncerata. Mi želimo da na našim sastancima vlada srdačna i ugodna atmosfera, ali nipošto ne i preopuštena. Mi se sastajemo da bismo iskazali čast Jehovi, pa naši sastanci uvijek trebaju biti dostojanstveni. Želimo da osobe koje prvi put dođu na neki naš sastanak, nakon što poslušaju misli koje se iznose i vide ponašanje nas i naše djece, kažu: “Doista je Bog među vama!” (1. Korinćanima 14:25).

14, 15. (a) Što trebamo učiniti da ne bismo ‘zanemarivali dom Boga svojega’? (b) Kako se Izaija 66:23 već ispunjava?

¹⁴ Kao što smo rekli na samom početku, Jehova okuplja svoj narod i ‘razveseljuje ga  u svom domu molitve’, odnosno duhovnom hramu (Izaija 56:7). Nehemija, vjerni Božji sluga, podsjetio je ostale Židove da trebaju pokazivati cijenjenje prema doslovnom hramu tako da ga materijalno podupiru. Rekao je: “Nećemo više zanemarivati dom Boga svojega” (Nehemija 10:39). A ni mi ne bismo trebali zanemarivati Jehovin poziv da ga slavimo u njegovom “domu molitve”.

¹⁵ Ukazujući na to koliko je potrebno redovito se sastajati kako bismo slavili Boga, Izaija je prorekao: “‘Od mlađaka do mlađaka i od dana počinka do dana počinka svaki će čovjek dolaziti da se pokloni preda mnom’, kaže Jehova” (Izaija 66:23). To se događa upravo danas. Redovito, iz tjedna u tjedan i iz mjeseca u mjesec, kršćani koji su predani Jehovi Bogu sastaju se kako bi ga slavili. To, između ostalog, čine tako što dolaze na kršćanske sastanke i idu u službu propovijedanja. Jesi li i ti među onima koji redovito ‘dolaze da se poklone Jehovi’?

16. Zašto redovito dolaženje na sastanke već sada treba biti sastavni dio našeg života?

¹⁶ Izaija 66:23 u potpunosti će se ispuniti u novom svijetu koji je Jehova obećao. Tada će doslovno svaki čovjek iz tjedna u tjedan i iz mjeseca u mjesec u čitavu vječnost “dolaziti da se pokloni” pred Jehovom, odnosno da ga slavi. Budući da ćemo se u novom svijetu zauvijek sastajati kako bismo slavili Jehovu, zar već sada redovito dolaženje na naše sastanke, koje bismo trebali smatrati svetima, ne bi trebalo biti sastavni dio našeg života?

17. Zašto su nam sastanci potrebniji ‘tim više što vidimo da se približava dan’?

¹⁷ Kako se kraj približava, trebamo biti odlučniji nego ikada prije da dolazimo na naše kršćanske sastanke i na njima slavimo Boga. Budući da cijenimo sastanke i smatramo ih svetima, nećemo dozvoliti da zbog posla, domaće zadaće ili večernje škole propuštamo redovito se sastajati sa suvjernicima. Snaga koju dobivamo iz druženja s braćom prijeko nam je potrebna. Skupštinski sastanci daju nam priliku da jedni druge upoznamo, hrabrimo i potičemo “na ljubav i dobra djela”. To trebamo činiti ‘tim više što vidimo da se približava dan’ (Hebrejima 10:24, 25). Stoga uvijek pokazujmo poštovanje prema svetosti naših sastanaka tako da redovito budemo prisutni, da se pristojno odijevamo i lijepo ponašamo. Na taj način pokazujemo da dijelimo Jehovino gledište o onome što je sveto.