“DOK sam bio dijete, nikad me nisu poučavali biblijskim vrijednostima. Boga se nije ni spominjalo”, kaže jedan mladić iz Finske. On je samo jedan od mnogih koji su odgajani na takav način. Mnogi ljudi, a naročito mladi, smatraju da je Biblija jako staromodna te da su njeni savjeti prestrogi. Ljude koji nastoje živjeti u skladu s njenim učenjima smatraju opterećenima zabranama i zapovijedima. Zbog toga mnogi misle da je Bibliju bolje ostaviti na polici, a vodstvo tražiti negdje drugdje.

Povijesni izvještaji o tome kako su crkve kršćanstva ugnjetavale ljude jedan su od ključnih razloga zašto mnogi tako gledaju na Bibliju. Tokom perioda koji neki povjesničari nazivaju mračnim srednjim vijekom Katolička crkva u Europi kontrolirala je skoro svaki aspekt života ljudi. Svatko tko se usudio izraziti neslaganje s Crkvom doveo se u opasnost da bude podvrgnut mučenju, pa čak i smaknut. Protestantske crkve, koje su se pojavile kasnije, također su ograničavale osobnu slobodu ljudi. Danas u mnogim zemljama pojmovi kao što su “kalvinist” i “puritanac” ne podsjećaju samo na ljude koji se drže određenih vjerovanja već i na netoleranciju i izrazito strogu disciplinu, po čemu su te vjerske grupe bile poznate. Budući da su crkve postupale tiranski, ljudi su došli do pogrešnog zaključka da su i biblijska učenja takva.

U proteklih nekoliko stoljeća crkve su izgubile velik dio utjecaja nad životima ljudi, barem u nekim zemljama. Mnogi su odbacili tradicionalna crkvena vjerovanja te su usvojili gledište da sami mogu odlučivati što je ispravno, a što neispravno. Do čega je to dovelo? Ahti Laitinen, profesor kriminologije i sudske sociologije, objašnjava: “Ljudi sve manje poštuju autoritet, a njihovo poimanje prihvatljivog i neprihvatljivog sve je mutnije.” Ironično je da su čak i crkveni vođe usvojili takvo razmišljanje. Jedan istaknuti luteranski biskup rekao je: “Klonim se gledišta da odgovore na moralna pitanja trebamo tražiti u Bibliji ili kod drugih vjerskih autoriteta.”

Pojam neograničene slobode možda izgleda privlačnim, naročito mladima. Rijetko tko voli da mu se soli pamet ili da mu netko propisuje što sve smije, a što ne smije raditi. No bi li bilo dobro kad bi svatko mogao raditi što god poželi? Na to ćemo pitanje odgovoriti jednom usporedbom. Zamisli grad u kojem nema nikakvih prometnih propisa. Od građana se ne očekuje da završe autoškolu niti da imaju vozačku dozvolu.  Ljudi se mogu voziti kuda god žele, i to čak i kad su pijani. Ne trebaju se “opterećivati” ograničenjima brzine, znakovima o obaveznom zaustavljanju, semaforima, jednosmjernim ulicama niti pješačkim prijelazima. Bi li takva “sloboda” bila poželjna? Nipošto! Ona bi dovela do kaosa, zbrke i katastrofalnih nesreća. Iako prometni zakoni ograničavaju našu slobodu, mi znamo da oni štite i vozače i pješake.

Slično tome, Jehova nam daje upute kako da živimo. One su nam vrlo korisne. Bez takvog vodstva morali bismo učiti na temelju vlastitih pogrešaka, a pritom bismo mogli nauditi sebi i drugima. Takva moralna anarhija bila bi nepoželjna i opasna jednako kao i vožnja u gradu u kojem ne postoje prometni zakoni. Doista, mi trebamo određena pravila i zakone, a s tom činjenicom složit će se većina ljudi.

Prometni zakoni često se sastoje od dugačkih i detaljnih propisa. U nekim su zemljama samo propisi o parkiranju zapanjujuće brojni. Za razliku od toga, Biblija ne sadrži dugačke popise pravila. Umjesto toga, ona sadrži temeljna načela, koja nisu teška niti opterećuju. Isus Krist svojim je suvremenicima uputio sljedeći privlačan poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak” (Matej 11:28, 30). U pismu kršćanskoj skupštini u Korintu apostol Pavao napisao je: “Gdje je duh Jehovin, ondje je sloboda” (2. Korinćanima 3:17).

No ta sloboda nije apsolutna. Isus je jasno ukazao na to da Božji zahtjevi uključuju nekoliko jednostavnih zapovijedi. Naprimjer, svojim je učenicima rekao: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!” (Ivan 15:12). Zamisli kako bi svijet izgledao kad bi se svi držali te zapovijedi! Prema tome, sloboda koju imaju kršćani nije neograničena. Apostol Petar napisao je: “Živite kao slobodni ljudi, ali ne kao oni kojima je sloboda pokrivalo za zloću, nego kao Božji robovi!” (1. Petrova 2:16).

Dakle, premda kršćani nisu vezani nekim detaljnim popisom zakona, oni ne postupaju po vlastitim mjerilima za ispravno i neispravno. Ljudi trebaju vodstvo koje im jedino Bog može pružiti. Biblija jasno kaže: “Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). Kad postupamo u skladu s Božjim vodstvom, to nam mnogo koristi (Psalam 19:11).

Između ostalog, to nas čini sretnima. Primjerice, mladić spomenut na početku ovog članka krao je i često lagao. Također je živio razvratno. Kad je saznao za visoka moralna mjerila iz Biblije, promijenio se i počeo je postupati u skladu s njima. “Iako nisam odmah mogao početi primjenjivati sva  biblijska načela”, rekao je, “uviđao sam koliko su ona vrijedna. Moj prijašnji način života nije mi donio sreću kakvu sada osjećam. Postupanje u skladu s biblijskim načelima pojednostavilo je moj život. On sada ima smisao te znam razlikovati dobro i loše.”

Milijuni ljudi imali su slično iskustvo. Biblijsko vodstvo omogućilo im je da, između ostalog, poboljšaju odnose s drugim ljudima, imaju uravnoteženo gledište o poslu, odbace štetne navike, te da budu sretniji. Markus, * mladić koji zna kako je živjeti kad ne poznaješ biblijska načela, a i kako se čovjek osjeća kad postupa u skladu s njima, kaže: “Otkako sam počeo primjenjivati ono što Biblija uči, moje je samopoštovanje poraslo.” *

Dakle, da li nas Biblija ograničava? Odgovor je potvrdan. Ograničava nas, ali to je za naše dobro. No da li nas ograničava previše? Ne. Neograničena sloboda samo donosi probleme. Biblijska su načela razumna te nam koriste i omogućavaju nam da budemo sretni. Markus kaže: “Kako je vrijeme prolazilo, uviđao sam koliko je mudro živjeti u skladu s Božjom Riječi. Iako živim prilično drugačije od većine ljudi, nikada ni na trenutak nisam pomislio da propuštam nešto dobro u životu.”

Kad počneš uviđati kakve ti blagoslove donosi postupanje u skladu s biblijskim načelima, sve ćeš više cijeniti Božju Riječ. To će ti donijeti jedan još veći blagoslov — zavoljet ćeš njenog autora, Jehovu Boga. “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške” (1. Ivanova 5:3).

Jehova je naš Stvoritelj i nebeski Otac. On zna što je za nas najbolje. Ne opterećuje nas bespotrebnim ograničenjima, već nam radi naše dobrobiti s puno ljubavi pruža vodstvo. On nas poetskim riječima poziva: “O, kad bi pazio na zapovijedi moje! Mir bi tvoj bio kao rijeka i pravednost tvoja kao valovi morski” (Izaija 48:18).