JEHOVA BOG uzvišeniji je nego što to nesavršeni ljudi mogu zamisliti. Sve što je stvorio na nebu i na Zemlji donosi mu slavu i ispunjava nas strahopoštovanjem (Psalam 19:1-4).

Kao Stvoritelj i Vladar cijelog svemira Jehova sigurno zaslužuje da slušamo kada on govori. A koliko bi nas tek zadivilo kad bi razgovarao s nama malim ljudima ovdje na Zemlji! Kada bi tebi nešto želio reći, recimo preko svog anđela, nema sumnje da bi ga pozorno slušao. Pravedni Job sigurno je s velikom pažnjom slušao kada mu se Bog obratio prije otprilike 3 500 godina. Što možemo naučiti iz onoga što je Bog rekao Jobu o Zemlji i svemiru?

Bog iz vihora postavlja Jobu pitanja o Zemlji i moru (Job 38:1-11). Niti jedan ljudski arhitekt nije određivao veličinu planeta Zemlje niti je pomagao u njegovom stvaranju. Govoreći o Zemlji kao o građevini, Bog pita Joba: “Tko joj je metnuo kamen ugaoni?” Čovjek sigurno nije! Božji anđeoski sinovi promatrali su i radovali se dok je Jehova stvarao ovaj planet.

More je u odnosu na Boga poput novorođenčeta, koje on slikovito govoreći odijeva. Ono je navrlo ‘kao iz majčine utrobe’. Bog kao da zatvara more vratima sa zasunom, a plimom i osekom upravlja privlačna sila Mjeseca i Sunca.

The World Book Encyclopedia navodi: “Vjetar stvara većinu valova, od mreškanja mora do ogromnih orkanskih valova visokih i preko 30 metara. (...) Nakon što se vjetar zaustavi, valovi se i dalje gibaju površinom mora te mogu otići daleko od mjesta na kojem su nastali. S vremenom postaju manji i duži. Na koncu dođu do obale, razbijaju se o nju i pjene.” More sluša Božju zapovijed: “Dovde ćeš dolaziti, a dalje nećeš, i tu će se zaustavljati ponositi valovi tvoji.”

Bog zatim Jobu postavlja pitanja o svjetlosti i njenom djelovanju, kao i o nekim drugim pojavama (Job 38:12-18). Niti jedan čovjek ne može upravljati izmjenom dana i noći. Slikovito govoreći, jutarnja svjetlost hvata Zemlju za krajeve i stresa s nje bezbožnike. Grešnici mogu činiti zlo u “sumrak” (Job 24:15, 16). Ali zora rastjeruje mnoge zlotvore.

 U Božjim rukama jutarnja je svjetlost poput pečata koji na Zemlji stvara prekrasan otisak. Sunčeva svjetlost otvara našem pogledu mnoge boje, pa se čini da je naš planet odjeven u krasnu haljinu. Job u tome nije imao nikakvog udjela, kao što nije došao ni do “dubina morskih” da bi popisao njihova blaga. Ustvari, istraživači još uvijek mnogo toga ne znaju o životu u moru!

Nitko od ljudi nije pratio ni svjetlost ni tamu do njihovog “stana” niti je ušao u riznice snijega i tuče koje Bog čuva “za dan boja i rata” (Job 38:19-23). Kada je Jehova kod Gabaona upotrijebio tuču protiv svojih neprijatelja, ‘više ih je izginulo od kamenja gradnoga nego što su ih pobili sinovi Izraelovi mačem’ (Jozua 10:11). On može upotrijebiti zrna tuče dosad neviđene veličine kako bi uništio zle ljude koje će predvoditi Gog, odnosno Sotona (Ezehijel 38:18, 22).

Zrna tuče veličine jajeta ubila su 25 i ozlijedila 200 ljudi u središnjoj kineskoj pokrajini Henan u srpnju 2002. Talijanski kipar Benvenuto Cellini o oluji s tučom koja se zbila 1545. napisao je: “Tako nekoga dana nađosmo se jedan dan daleko od Lyona (...). Na visini je odjekivala reska orljava groma (...). Grmljavina groma produžavala se u takvu duboku i strahovitu tutnjavu, da mi se sve pričinjalo, da je nadošao sudnji dan. Na to zaustavih konja. U tome času poče udarati gusta tuča bez jedne kapi kiše. (...) Krupa je postajala tako krupna, da je svako zrno imalo oblik velikoga limuna (...). Ovaj je lom tuče potrajao neko vrijeme, pa onda i taj užas prođe (...). Mi smo u čudu pokazivali jedan drugomu svoje ogrebotine i udarce. Ali jednu milju dalje nađosmo štetu i propast, koja je bila još toliko gora od naše, da se činila neopisiva. Sva su stabla bila ogoljela i prelomljena; štogod je bilo stoke na polju, sva je pocrkala, također je bilo više mrtvih pastira; ugledasmo čak i znatnu količinu krupnih zrna, koja ne bismo mogli obujmiti ni s objema rukama” (Moj život, Knjiga druga, 50. poglavlje, preveo Tin Ujević, Matica hrvatska, Zagreb, 1951).

Što će se dogoditi kada Jehova otvori svoje riznice snijega i tuče i upotrijebi ih protiv svojih neprijatelja? Oni nikako neće moći preživjeti kada snijeg ili tuča krenu u izvršenje njegove volje.

Jehova sada pita Joba o kiši, rosi, mrazu i ledu (Job 38:24-30). Bog je tvorac kiše te čak i ‘pustinja gdje nema čovjeka’ dobiva taj njegov blagoslov. Čovjek nije otac, odnosno stvoritelj, kiše, leda i mraza.

Nature Bulletin navodi: “Najneobičnije i možda najvažnije svojstvo [leda] jest da se voda smrzavanjem širi. (...) Pokrivač od leda koji se zimi stvara i pluta na jezeru omogućava  vodenim biljkama i životinjama (ribama itd.) da ostanu žive u vodi ispod leda. Kad bi se (...) voda smrzavanjem skupljala i postajala gušća, led bi bio teži od vode i potonuo bi na dno. Površina bi se tako stalno zaleđivala dok na koncu cijelo jezero ne bi postalo led. (...) U hladnijim bi dijelovima svijeta rijeke, mala i velika jezera, pa čak i oceani, bili trajno smrznuti.”

Možemo biti zaista sretni što se te vodene mase ne smrzavaju! Osim toga, sigurno smo zahvalni Jehovi što njegova kiša i rosa kvase Zemljin biljni pokrov.

Bog sada Jobu postavlja pitanja o nebu (Job 38:31-33). U jeziku na kojem je ovaj dio Biblije izvorno pisan govori se o zviježđima Kima, Kesil, Mazarot i Aš. Smatra se da se zviježđe Kima odnosi na Plejade (Vlašiće), skupinu koja se sastoji od sedam velikih i određenog broja manjih zvijezda, a koje su od Sunca udaljene oko 380 svjetlosnih godina. Čovjek ne može ‘svezati Vlašiće’, odnosno držati tu skupinu na okupu. Nijedan čovjek ne može ‘razdriješiti svezu’ Kesilu, koji se poistovjećuje sa zviježđem Orion. Isto tako, kako god da se danas zvala zviježđa Mazarot i Aš, čovjek ne može njima upravljati niti ih voditi. Ljudi ne mogu mijenjati “red nebeski”, odnosno zakone koji upravljaju svemirom.

Bog je postavio zakone koji vode nebeska tijela, a ta tijela utječu na klimatske uvjete na Zemlji, na plimu i oseku, atmosferu i samo postojanje života na ovom planetu. Uzmimo za primjer Sunce. O njemu The Encyclopedia Americana (izdanje iz 1996) kaže: “Sunčeve zrake opskrbljuju Zemlju toplinom i svjetlošću, potiču rast biljaka, uzrokuju isparavanje vode iz mora i drugih vodenih masa, utječu na stvaranje vjetrova i obavljaju još mnogo drugih funkcija koje su neophodne za postojanje života na Zemlji.” Ista enciklopedija dalje navodi: “Da bi se moglo pojmiti ogromnu količinu energije sadržane u Sunčevoj  svjetlosti, treba se sjetiti da sva energija koja se dobiva iz vjetra, od brana i rijeka te sva energija što se nalazi u prirodnim gorivima kao što su drvo, ugljen i nafta nije ništa drugo do Sunčeva svjetlost pohranjena na sićušnom planetu udaljenom 150 milijuna kilometara od Sunca.”

Jehova sada kaže Jobu da obrati pažnju na oblake (Job 38:34-38). Čovjek ne može niti jednom oblaku narediti da se pojavi i pusti iz sebe kišu. S druge strane, ljudi su itekako ovisni o kružnom toku vode koji je uspostavio Stvoritelj!

Što je kružni tok vode? U jednom priručniku stoji: “Kružni tok vode sastoji se od četiri zasebne etape: akumulacije, isparavanja, oborina i otjecanja. Voda se može privremeno akumulirati u tlu. Ona se također nalazi u morima, oceanima, jezerima i rijekama te u snježnom pokrivaču i ledenjacima. Ona isparava s površine Zemlje, kondenzira se u oblacima, pada natrag na Zemlju u obliku oborina (kiše ili snijega) i na koncu otječe u mora ili ponovno isparava u atmosferu. Gotovo sva voda na Zemlji prošla je takav kružni tok bezbroj puta” (Microsoft Encarta Reference Library 2005).

Oblaci puni vode su poput vodenih ‘nebeskih mjehova’. Kada ih Jehova takoreći prevrne, iz njih se može izliti mnogo kiše, tako da prah zemaljski postane blato, a grude zemlje se slijepe. Bog može i dati i uskratiti kišu (Jakov 5:17, 18).

Kiša je često popraćena munjama, ali čovjek ne može postići da one slušaju njegove želje. Munje kao da se javljaju Bogu i govore: ‘Evo nas!’ Compton’s Encyclopedia kaže: “Munje uzrokuju značajne kemijske promjene u atmosferi. Dok munja putuje zrakom, ona razvija ogromnu toplinu uslijed koje dolazi do spajanja dušika i kisika te nastaju nitrati i drugi spojevi. Ti spojevi padaju zajedno s kišom na površinu Zemlje. Na taj način atmosfera stalno obnavlja zalihe hranjivih tvari potrebnih tlu za rast biljaka.” Čovjek još uvijek ne zna sve o munjama, ali za Boga one nisu tajna.

Sve što je tako čudesno stvoreno doista hvali svog Stvoritelja (Otkrivenje 4:11). Ono što je Jehova rekao o Zemlji i nebeskim tijelima u svemiru sigurno je na Joba ostavilo dubok dojam.

Ovim razmatranjem onoga što je Jehova čudesno stvorio nismo obuhvatili sva pitanja i opise koje je Job slušao. No, i to što smo razmotrili potiče nas da s oduševljenjem kažemo: “Gle, Bog je mnogo uzvišeniji nego što shvatiti možemo” (Job 36:26, NS).