OVIM je riječima ravnateljica jedne međunarodne humanitarne organizacije opisala nade i težnje siromašnih ljudi. Njene riječi zapravo dobro opisuju želje svih koji su pogođeni svjetskim tragedijama i nepravdama. Svi oni čeznu za svijetom u kojem će vladati istinski mir i sigurnost. Hoće li se to ikada ostvariti? Ima li uopće itko moć i sposobnost promijeniti ovaj svijet prožet nepravdom?

Mnogi ljudi pokušali su učiniti neke promjene. Naprimjer, Florence Nightingale, Engleskinja iz 19. stoljeća, posvetila je život brižnom njegovanju bolesnika, pridajući pritom veliku pažnju higijeni. U to vrijeme — prije pojave antiseptika i antibiotika — bolnička njega nije bila onakva kakvu danas možemo očekivati. Prema jednom izvoru, “bolničarke su bile neobrazovane, prljave i poznate po opijanju i nemoralu”. Je li Florence Nightingale imala ikakvog uspjeha u svojim nastojanjima da promijeni način njegovanja bolesnika? Da, imala je. Slično tome, mnogi brižni i nesebični ljudi postigli su izvanredan uspjeh na mnogim područjima života — u pogledu pismenosti, obrazovanja, zdravstva, stanovanja, prehrane — da spomenemo samo neka područja. Zahvaljujući tome milijunima zapostavljenih ljudi znatno se poboljšala kvaliteta života.

Pa ipak, ne možemo ignorirati surovu stvarnost, a to je da stotine milijuna ljudi i dalje pate uslijed ratova, kriminala, bolesti, gladi i drugih nedaća. Kako navodi irska humanitarna agencija Concern, “siromaštvo svakog dana ubije 30 000 ljudi”. Čak je i ropstvo, kojemu su u prošlosti mnogi reformatori pokušavali stati na kraj, još uvijek prisutno. “Danas se u ropstvu nalazi više ljudi nego što ih je u vrijeme prekomorske trgovine robljem odvedeno iz Afrike”, navodi se u knjizi Disposable People—New Slavery in the Global Economy.

Što sprečava ljude da ostvare potpunu i trajnu promjenu? Je li problem samo u moći koju imaju bogati i utjecajni ili je uključeno više toga?

Prema Božjoj Riječi, najveća zapreka svakom čovjekovom pokušaju da uspostavi pravedan svijet jest Sotona Đavo. Apostol Ivan rekao je da “cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Ustvari, Sotona upravo sada “zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9). Sve dok se ne onemogući njegov poguban utjecaj, ljudi će patiti zbog zla i nepravde. Što je dovelo do takvog žalosnog stanja?

Naši praroditelji, Adam i Eva, dobili su na dar Zemlju koja je trebala biti savršen rajski dom za cijelu ljudsku obitelj — bio je to svijet ‘veoma dobar’ (1. Mojsijeva 1:31). No zašto je došlo do promjene? Zbog Sotone. On je Bogu osporavao pravo da postavlja zakone po kojima su ljudi trebali živjeti. Na neizravan je način optužio Boga da nepravedno vlada. Zaveo je Adama i Evu i naveo ih da izaberu neovisnost, da sami odlučuju što je dobro, a što zlo (1. Mojsijeva 3:1-6). Tako je nastala druga zapreka koja ljudima ne dozvoljava da učine svijet pravednim, a to su grijeh i nesavršenost (Rimljanima 5:12).

‘Ali zašto je Bog dopustio da se grijeh i nesavršenstvo rašire?’ možda će se netko zapitati. ‘Zašto nije upotrijebio svoju neograničenu moć da ukloni buntovnike i započne  sve iznova?’ To zvuči kao jednostavno rješenje. Međutim, upotreba sile povlači za sobom ozbiljna pitanja. Nije li istina da zbog zloupotrebe moći siromašni i potlačeni trpe neke od najvećih nedaća? Zar se u mislima pravdoljubivih ljudi ne pojave sumnje kada se neki tiranin služi silom kako bi eliminirao svakoga tko se ne slaže s njegovim odlukama i zamislima?

Bog je zajamčio iskrenim ljudima da nije tiranin koji zloupotrebljava moć time što je Sotoni i ljudskim buntovnicima dopustio da postupaju neovisno o Njegovim zakonima i načelima, ali samo na određeno vrijeme. Vrijeme je trebalo pokazati da je jedino Božji način vladanja ispravan. Trebalo je pokazati da su sva ograničenja koja nam je Bog postavio za naše dobro. Zapravo, tragične posljedice pobune protiv Božjeg vladanja već su pokazale da je to istina. One su ujedno dokaz da Bog ima potpuno pravo upotrijebiti svoju veliku moć da u vrijeme koje on odredi ukloni sve zlo. A to će biti vrlo brzo (1. Mojsijeva 18:23-32; 5. Mojsijeva 32:4; Psalam 37:9, 10, 38).

No dok Bog ne počne djelovati, mi smo i dalje zatočenici nepravednog svijeta u kojem ‘zajedno uzdišemo i u boli smo zajedno’ (Rimljanima 8:22). Kakve god promjene pokušali uvesti, ne možemo se osloboditi Sotoninog utjecaja niti možemo potpuno iskorijeniti nesavršenost koja je jedan od glavnih uzroka svih naših patnji. Mi naprosto ne možemo otkloniti posljedice grijeha koji smo naslijedili od Adama (Psalam 49:7-9).

Znači li to da je naša situacija potpuno beznadna? Nipošto. Netko daleko moćniji od smrtnog čovjeka dobio je zadatak da uvede trajnu promjenu. Tko je on? Isus Krist. On je u Bibliji opisan kao Božji Glavni Zastupnik zadužen za spasenje ljudske obitelji (Djela apostolska 5:31).

On sada čeka da dođe vrijeme koje je Bog odredio i poduzme odgovarajuće korake (Otkrivenje 11:18). Što će on zapravo učiniti? On će pokrenuti ‘obnovu svega o čemu je Bog govorio ustima svojih svetih proroka starog doba’ (Djela apostolska 3:21). Isus će, između ostalog, “izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. (...) Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove” (Psalam 72:12-16). Bog obećava da će preko Isusa Krista ‘prekinuti ratove do kraja zemlje’ (Psalam 46:9). Obećao je da “nitko od stanovnika [na njegovoj očišćenoj Zemlji] neće reći: bolestan sam”. Slijepi, gluhi i hromi — svi koji imaju bilo kakvu bolest ili tjelesnu manu — dobit će savršeno zdravlje (Izaija 33:24; 35:5, 6; Otkrivenje 21:3, 4). Korist od te obnove imat će čak i oni koji su umrli u proteklim stoljećima. Isus je obećao uskrsnuti žrtve nepravde i tlačenja (Ivan 5:28, 29).

Isus Krist neće učiniti djelomičnu, privremenu promjenu. On će potpuno ukloniti sve zapreke koje sprečavaju uspostavu istinski pravednog svijeta. Otklonit će grijeh i nesavršenstvo te uništiti Sotonu Đavla i sve one koji oponašaju njegovu buntovnost (Otkrivenje 19:19, 20; 20:1-3, 10). Nevolje i patnje koje je Bog privremeno dopustio “neće se dva puta podignuti” (Nahum 1:9). Sve je to Isus imao na umu kada nas je naučio da se molimo da dođe Božje Kraljevstvo i da se Božja volja vrši “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10).

No možda ćeš reći: ‘Zar nije sam Isus rekao da ćemo “siromašne uvijek imati sa sobom”? Ne znači li to da će uvijek biti nepravde i siromaštva?’ (Matej 26:11). Istina, Isus je rekao da će uvijek biti siromašnih ljudi. Međutim, kontekst u kojem se nalaze te njegove riječi zajedno s obećanjima zapisanima u Božjoj Riječi pokazuje da je mislio na to kako će siromašnih uvijek biti dok god postoji ovaj zao svijet. On je znao da nijedan čovjek nikada  neće moći osloboditi svijet siromaštva i nepravde. No znao je da će on to učiniti. Uskoro će uspostaviti potpuno novi svjetski poredak — “nova nebesa i novu zemlju” u kojima više neće biti patnje, bolesti, siromaštva ni smrti (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1).

Znači li to da je beskorisno naprezati se kako bismo pomagali drugima? Ne, ni u kom slučaju! Biblija nas potiče da pomažemo onima koji se nalaze u kušnjama i teškim okolnostima. “Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš učiniti”, davno je napisao kralj Salamun (Priče Salamunove 3:27). “Ne zaboravljajte činiti dobro i dijeliti s drugima”, potiče apostol Pavao (Hebrejima 13:16).

I Isus Krist je govorio da trebamo činiti sve što možemo kako bismo pomagali drugima. Ispričao je usporedbu o Samarićaninu koji je naišao na pretučenog i opljačkanog čovjeka. Samarićanin ‘se sažalio’, rekao je Isus, te se o svom trošku pobrinuo za nesretnika tako što mu je povio rane i pomogao da se oporavi od ozljeda (Luka 10:29-37). Samilosni Samarićanin nije promijenio svijet, ali je učinio mnogo za život jednog čovjeka. To i mi možemo.

Međutim, Isus Krist može učiniti više od pružanja pomoći nekolicini pojedinaca. On doista može promijeniti svijet, a to će i učiniti vrlo brzo. Kada se to dogodi, oni koji danas trpe nepravdu moći će živjeti drugačijim, boljim životom, u istinskom miru i sigurnosti (Psalam 4:8; 37:10, 11).

Dok čekamo da se to dogodi, nikada se nemojmo ustezati činiti sve što možemo kako bismo svima onima koji trpe u ovom nepravednom svijetu ‘činili dobro’, i u duhovnom i u materijalnom pogledu (Galaćanima 6:10).