NA OTOČIĆU nedaleko od južne japanske obale jedna majka i troje male djece počeli su proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kada su u tom izoliranom i vrlo konzervativnom kraju njihovi susjedi to saznali, počeli su ignorirati majku kad god bi je vidjeli. “Nije me toliko smetalo što su mene ignorirali, koliko mi je bilo teško što su i prema mom mužu i djeci bili hladni”, priča ta majka. Pa ipak, djeci je rekla: “Moramo i dalje pozdravljati svoje susjede, zbog Jehove” (Matej 5:47, 48).

Majka je djecu kod kuće poučavala da budu ljubazna usprkos tome što ih okolina odbacuje. Svaki put tijekom redovitog obiteljskog odlaska u toplice djeca su u automobilu “vježbala” pozdravljanje. Na ulazu u toplice djeca su uvijek veselo pozdravljala s “Konnichiwa!”, što znači: “Dobar dan!” Obitelj je bila strpljiva te je nastavila pozdravljati svakoga koga bi srela, iako su susjedi i dalje hladno reagirali. Pa ipak, ljudi nisu mogli ne primijetiti lijepo vladanje djece.

S vremenom je jedan susjed, a potom i još jedan, počeo odzdravljati s “Konnichiwa”. Nakon dvije godine toj su obitelji gotovo svi u gradiću uzvraćali pozdrave. Osim toga, počeli su pozdravljati i jedni druge te su postali srdačniji. Dogradonačelnik je htio odati počast djeci zbog njihove uloge u toj promjeni. No njihova majka objasnila mu je da ona samo čine ono što kršćani trebaju činiti. Kasnije se na otoku održavalo natjecanje u držanju govora, a jedan je sin ispričao kako je njegova majka poučavala njega i ostalu djecu da ljubazno pozdravljaju druge bez obzira na njihovu reakciju. Njegov je govor dobio prvu nagradu te je objavljen u mjesnim novinama. Ta je obitelj jako sretna što je primjenjivanje kršćanskih načela donijelo tako dobre rezultate. Dobru vijest puno je lakše prenositi kada su ljudi prijateljski raspoloženi.