DOK je u Ateni čekao svoje suradnike, apostol Pavao je iskoristio priliku da ljudima neformalno svjedoči. U Bibliji stoji: ‘Počeo je raspravljati svaki dan na trgu s onima koji bi se tamo zatekli’ (Djela apostolska 17:17). Kad je iz Judeje putovao u Galileju, Isus je neformalno svjedočio Samarićanki na bunaru (Ivan 4:3-26). Koristiš li svaku priliku da ljudima preneseš dobru vijest o Božjem Kraljevstvu?

U Meksiku posebno dobre rezultate imaju oni koji neformalno svjedoče na engleskom jeziku. Turisti tamo dolaze ljetovati, studenti privremeno dođu u tu zemlju, a stranci koji su tamo radili i otišli u mirovinu često provode vrijeme u parkovima i restoranima. Mnogi Jehovini svjedoci koji znaju engleski vrlo vješto započinju razgovor s tim ljudima. Ustvari, oni priđu svakoj osobi koja izgleda kao stranac ili govori engleski. Pogledajmo kako oni to rade.

Jehovini svjedoci koji u Meksiku služe na engleskom govornom području jednostavno se predstave osobama koje izgledaju kao stranci i pitaju ih otkuda su. Nekako je prirodno da nakon toga osoba upita Jehovinog svjedoka što radi u Meksiku, a to mu otvori priliku da govori o kršćanskim vjerovanjima. Naprimjer, Gloria služi u Oaxaci, gdje nema puno objavitelja koji govore engleski i vrlo vješto koristi taj jednostavan pristup kako bi započela razgovore. Jednom se vraćala s trga gdje je neformalno propovijedala i na ulici ju je zaustavio jedan par iz Engleske. Žena je rekla: “Ne mogu vjerovati! Crnkinja u Oaxaci!” Gloria se nije uvrijedila, već se nasmijala i rekla zašto živi u Meksiku. Žena je Gloriju pozvala k sebi na kavu. Nakon što su se dogovorile, Gloria je ženi ponudila Kulu stražaru i Probudite se!, ali žena je odbila i rekla da je ateist. Gloria joj je rekla da rado razgovara s ateistima i upitala je hoće li pročitati članak “Vjerski objekti — jesu li nam potrebni?” te joj reći svoje mišljenje o tome. Žena je uzela časopis i rekla: “Ako me uvjerite da postoji Bog, to će stvarno biti nešto.” Nekoliko puta su uz kavu vodile zanimljive razgovore. Par je kasnije otputovao u Englesku, ali kontakt je nastavljen putem elektronske pošte.

Gloria je također svjedočila Saron, studentici iz Washingtona koja je završavala magisterij, a u Oaxaci je volonterski pomagala nekim Meksikankama. Gloria je pohvalila Saron zbog toga što radi i  objasnila joj zašto ona živi u Meksiku. Uslijedio je ugodan razgovor o Bibliji i svemu što će Bog učiniti, ali ne samo za siromašne nego za sve ljude. Saron je rekla da je čudno kako u Sjedinjenim Državama nikad nije razgovarala s Jehovinim svjedocima, a jedna od prvih osoba koje je srela u Meksiku bila je Jehovin svjedok! Saron je počela proučavati Bibliju i odmah je dolazila na kršćanske sastanke.

Mnogi stranci preselili su se u Meksiko jer plaže u toj zemlji izgledaju poput raja. Laurel, koja živi u Acapulcu, započne razgovarati tako što istakne da većina ljudi želi živjeti u lijepoj okolini. Pita ih je li Acapulco sličniji raju nego mjesto iz kojeg dolaze i što im se sviđa u Acapulcu. Onda kaže da će uskoro cijela Zemlja biti pravi raj. Tako je počela proučavati Bibliju s jednom Kanađankom koju je srela u veterinarskoj ambulanti. Možeš li i ti na sličan način započeti razgovarati s ljudima?

Razgovor na ulici i trgovima obično počne pitanjem: “Govorite li engleski?” Mnogi Meksikanci govore engleski zbog posla koji rade ili zato što su živjeli u Sjedinjenim Državama.

Jedan bračni par Jehovinih svjedoka prišao je starijoj gospođi u invalidskim kolicima koja je gurala medicinska sestra. Pitali su gospođu govori li engleski. Odgovorila je potvrdno i rekla da je mnogo godina živjela u Sjedinjenim Državama. Uzela je Kulu stražaru i Probudite se!, koje nikad prije nije čitala, rekla im da se zove Consuelo i dala im svoju adresu. Par ju je posjetio za četiri dana i saznao da živi u staračkom domu koji vode katoličke opatice. U početku je bilo teško stupiti u kontakt s njom zato što su opatice bile nepovjerljive i rekle su im da ih Consuelo ne može primiti. Par je bio uporan i rekao opaticama da joj svakako kažu da su tu i da je žele pozdraviti. Consuelo je željela da odmah dođu do nje. Otada ova 86-godišnjakinja redovito proučava Bibliju, unatoč negativnim komentarima opatica. Ponekad dođe i na kršćanske sastanke.

U Pričama Salamunovim 1:20 (St) stoji: “Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas.” Pogledajmo kako se to dogodilo na trgu grada San Miguel de Allende. Rano jednog jutra Ralph je pristupio sredovječnom čovjeku koji je sjedio na klupi te mu ponudio Kulu stražaru i Probudite se! Čovjek se vrlo iznenadio i ispričao Ralphu svoj život.

On je veteran Vijetnamskog rata koji se tijekom rata nagledao smrti i zbog emocionalnog stresa doživio slom živaca. S prve linije bojišnice premjestili su ga u bazu. Tamo je prao tijela mrtvih vojnika prije nego su ih poslali u Sjedinjene Države. I 30 godina nakon svega toga taj je čovjek još uvijek imao noćne more i strahove. Tog je jutra sjedio na trgu i u sebi se molio za pomoć.

 Čovjek je uzeo literaturu i prihvatio poziv da dođe u Dvoranu Kraljevstva. Nakon sastanka je rekao da je u ta dva sata prvi put nakon 30 godina osjetio mir. Taj je čovjek bio u San Miguel de Allendeu samo par tjedana, ali za to je vrijeme nekoliko puta proučavao Bibliju i dolazio na sve sastanke. Nakon toga se vratio kući. Dogovoreno je da tamo nastavi proučavati.

Znaju li tvoji radni kolege da si Jehovin svjedok? Adriána, koji turistima iznajmljuje apartmane u Cape San Lucasu, radni kolege poznaju kao Jehovinog svjedoka. Do čega je to dovelo? Njegova kolegica Judy kaže: “Da ste mi prije samo tri godine rekli da ću postati Jehovin svjedok, rekla bih: ‘Nema šanse!’ No jednog sam dana odlučila čitati Bibliju. Mislila sam: ‘To mi neće biti teško, budući da jako volim čitati.’ Mislim da sam već nakon šest stranica shvatila da mi netko treba pomoći kako bih shvatila što čitam. Na pamet mi je pao samo Adrián, moj radni kolega. Voljela sam razgovarati s njim zato što je od svih mojih kolega jedino on bio pristojan.” Adrián je odmah rekao Judy da će je posjetiti sa svojom zaručnicom Katie i odgovoriti na sva njena pitanja. Katie je počela proučavati Bibliju s Judy, koja se nedugo nakon toga krstila kao Jehovin svjedok.

A kako izgleda neformalno svjedočenje u školi? Dvije Jehovine svjedokinje studirale su španjolski, ali jednog dana nisu došle na nastavu jer su prisustvovale jednom kršćanskom skupu. Drugi su put na satu trebale na španjolskom ispričati gdje su bile. Iskoristile su tu priliku i svjedočile na španjolskom najbolje što su znale. Profesorica po imenu Silvia jako se zainteresirala za biblijska proročanstva. Počela je na engleskom proučavati Bibliju i sada je objavitelj dobre vijesti. I nekoliko članova njene obitelji proučava. Silvia kaže: “Pronašla sam ono za čim sam tragala cijelog života.” Da, neformalno svjedočenje daje dobre rezultate.

I gostoljubivost može dovesti do dobrog svjedočanstva. U to su se uvjerili Jim i Gail, koji služe u gradu San Carlosu u meksičkoj državi Sonora. Jedna žena je u 6 sati ujutro šetala svoje pse. Zaustavila se pored njihovog vrta, diveći se kako je uređen. Jim i Gail su je pozvali na kavu. Žena je imala 60 godina, a tada je prvi put u životu čula za Jehovu i nadu u vječni život. Počela je proučavati Bibliju.

Adrienne je također ljubazna prema nepoznatima. Jednom joj je u restoranu u  Cancúnu prišao dječak i pitao je li ona Kanađanka. Nakon što je odgovorila potvrdno, dječak joj je rekao da on i njegova majka pomažu njegovoj sestri da napiše referat o Kanađanima. Za stol je došla i dječakova majka, koja govori engleski. Nakon što je strpljivo odgovorila na pitanja koja je majka postavila o Kanađanima, Adrienne je rekla: “No ja sam se iz Kanade doselila ovdje zbog jednog jako važnog razloga — želim pomoći ljudima da upoznaju Bibliju. Zanima li vas to?” Žena je rekla da je zanima. Prije deset godina napustila je svoju crkvu i otada je pokušavala sama proučavati Bibliju. Dala je Adrienni svoj broj telefona i adresu te je započet lijep biblijski studij.

Kad u svakoj prilici govorimo o biblijskim istinama, često dođemo u kontakt s ljudima koji nikad nisu čuli poruku o Kraljevstvu ili samo površno znaju što je to. U luci Zihuatanejo jedna je naša sestra pozvala dvoje stranaca da sjednu za njen stol u kafiću u kojem zbog gužve nije bilo slobodnog mjesta. Taj je bračni par već sedam godina plovio od grada do grada. Rekli su da nemaju dobro mišljenje o Jehovinim svjedocima. Nakon upoznavanja u kafiću naša je sestra posjetila te ljude na njihovom brodu i pozvala ih da dođu k njoj. Uzeli su više od 20 časopisa i 5 knjiga i obećali da će u idućoj luci u koju pristanu potražiti Jehovine svjedoke.

Jednom su prilikom u trgovačkom centru u Cancúnu Jeff i Deb zapazili obitelj s prekrasnom kćerkicom. Rekli su roditeljima da imaju doista slatku bebu, a oni su ih pozvali da sjednu i s njima pojedu pizzu. Ta je obitelj bila iz Indije. Nikad nisu čuli za Jehovine svjedoke niti su ikad vidjeli našu literaturu. Iz trgovačkog centra otišli su s našim publikacijama.

Na jednom otoku u blizini Yucatána desilo se nešto slično s jednim tek vjenčanim bračnim parom Kineza. Pitali su Jeffa može li ih slikati, a on je to rado učinio. Razgovarajući s njima saznao je da zadnjih 12 godina žive u Sjedinjenim Državama, ali da nikad nisu vidjeli Jehovine svjedoke niti razgovarali s njima! Uslijedio je ugodan razgovor. Jeff ih je potaknuo da potraže Jehovine svjedoke kad se vrate kući.

I neki poseban događaj može biti prilika za neformalno svjedočenje u području u kojem živiš. Jednom je prilikom predsjednik Sjedinjenih Država došao na posjed meksičkog predsjednika u blizini grada Guanajuata, a novinari iz cijelog svijeta izvještavali su o tome. Jedna obitelj Jehovinih svjedoka odlučila je tu priliku iskoristiti kako bi svjedočila na engleskom. Ljudi su pozitivno reagirali. Naprimjer, razgovarali su s novinarom koji je bio izvjestitelj tijekom nekoliko ratova, između ostalog i s Kosova i iz Kuvajta. Kolega mu je umro na rukama nakon što ga je pogodio snajperist. Kad je čuo za nadu u uskrsnuće, novinar je sa suzama u očima zahvalio Bogu zato što je saznao da život ima smisao. Mada te Jehovine svjedoke neće ponovno vidjeti, novinar je rekao da neće zaboraviti dobru vijest koju je saznao iz Biblije.

Vidjeli smo da često ne možemo predvidjeti kakvi će biti rezultati neformalnog svjedočenja. No mudri je kralj Salamun rekao: “Baci kruh svoj povrh vode; jer ćeš ga naći poslije mnogo vremena.” Također je rekao: “Iz jutra sij sjeme svoje i uvečer nemoj da ti počivaju ruke, jer ne znaš što će biti bolje, ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro” (Propovjednik 11:1, 6). Da, revno ‘bacaj svoj kruh’ povrh mnogih voda i velikodušno “sij sjeme svoje”, kao što su to radili Pavao i Isus i kao što to danas rade Jehovini svjedoci u Meksiku svjedočeći na engleskom jeziku.