1, 2. (a) Zašto je razumljivo da Jehova očekuje od svog naroda da pokazuje dobrotu? (b) Kojim ćemo pitanjima o dobroti pokloniti pažnju?

JEHOVA je Bog koji pokazuje dobrotu, odnosno postupa dobrohotno (Rimljanima 2:4; 11:22). Prvi bračni par, Adam i Eva, sigurno je to jako cijenio! U edenskom vrtu bili su okruženi vidljivim djelima stvaranja koja su pružala dokaz Božje dobrote prema ljudima i mogli su uživati u njima. Bog je i danas dobar prema svima, čak i prema nezahvalnim i zlim ljudima.

² Budući da su stvoreni na Božju sliku, ljudi su sposobni odražavati njegove osobine (1. Mojsijeva 1:26). Stoga je sasvim razumljivo da Jehova očekuje od nas da pokazujemo dobrotu. Kao što stoji u Miheju 6:8 (NS), Božji narod mora ‘ljubiti dobrotu’. Što je dobrota? Kako je povezana s drugim bogougodnim osobinama? Budući da ljudi mogu pokazivati dobrotu, zašto je svijet tako okrutno i surovo mjesto? Zašto mi kao kršćani trebamo pokazivati dobrotu u svom ophođenju s drugima?

3. Kako bi definirao dobrotu?

³ Ako nam je iskreno stalo do dobrobiti drugih, to je dokaz dobrote. Nju pokazujemo pružanjem konkretne pomoći i obzirnim riječima. Dobrota isključuje nanošenje zla. Onaj tko pokazuje dobrotu prijateljski je raspoložen, blag, suosjećajan, ljubazan, plemenit i obziran prema drugima. Apostol Pavao je savjetovao kršćanima: “Obucite se u samilosnu duboku naklonost, dobrohotnost, poniznost, blagost i dugotrpljivost” (Kološanima 3:12). Dakle, dobrohotno postupanje dio je simbolične odjeće svakog pravog kršćanina.

4. Kako je Jehova preuzeo inicijativu u pokazivanju dobrote ljudima?

⁴ Jehova Bog je preuzeo inicijativu u pokazivanju dobrote. Kao što je Pavao rekao, kad je ‘naš Spasitelj, Bog, očitovao svoju dobrohotnost i ljubav prema čovjeku, on nas je spasio kupanjem koje nas je dovelo u život i time što nas je obnovio svetim duhom’ (Titu 3:4, 5). Bog ‘kupa’, ili čisti, pomazane kršćane Isusovom krvlju tako što primjenjuje vrijednost Kristove otkupne žrtve u njihovu korist. Isto tako, oni su obnovljeni putem svetog duha jer su kao duhom rođeni Božji sinovi postali “novo stvorenje” (2. Korinćanima 5:17). Osim toga, Bog dobrotu i ljubav pokazuje i ‘velikom mnoštvu’ koje je ‘opralo svoje duge haljine i ubijelilo ih u Janjetovoj krvi’ (Otkrivenje 7:9, 14; 1. Ivanova 2:1, 2).

5. Zašto oni koje vodi Božji duh trebaju pokazivati dobrotu?

⁵ Isto tako, dobrota je jedan od plodova Božjeg svetog duha, ili djelujuće sile. Pavao je rekao: “Plod duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje. Protiv takvih stvari nema zakona” (Galaćanima 5:22, 23). Zar onda osobe koje vodi Božji duh ne bi trebale iskazivati dobrotu drugima?

6. Kada je dobrota slabost, i zašto?

⁶ Neki ljudi misle da je dobrota slabost. Smatraju da čovjek treba biti oštar, a ponekad i grub, da bi se drugi uvjerili u snagu njegovog karaktera. Zapravo, prava je snaga potrebna da bi čovjek bio uistinu dobar i da ne bi iskazivao dobrotu na pogrešan način. Budući da je istinska dobrota jedan od plodova Božjeg duha, popustljiv, pretolerantan stav prema neispravnom ponašanju ne može se smatrati dobrotom. S druge strane, kriva vrsta dobrote je slabost koja navodi čovjeka da prelazi preko neispravnih postupaka.

7. (a) Kako je Helije pokazao da je suviše popustljiv? (b) Zašto starješine moraju paziti da ne bi na pogrešan način pokazivali dobrotu?

⁷ Uzmimo kao primjer izraelskog prvosvećenika Helija. On je bio suviše popustljiv prema svojim sinovima Ofniju i Finesu, koji su služili kao svećenici u šatoru za obožavanje. Nezadovoljni dijelom žrtve koji su mogli dobiti prema propisima Božjeg Zakona, rekli bi svom sluzi da ode do čovjeka koji je prinosio žrtvu i donese im sirovo meso od žrtve prije nego se salo spali na žrtveniku. Helijevi su sinovi imali i nemoralne spolne odnose sa ženama koje su služile na ulazu u šator za obožavanje. Umjesto da im je oduzeo njihove službe, Helije ih je samo blago prekorio (1. Samuelova 2:12-29). Nije nikakvo čudo što je ‘u ono vrijeme riječ Jehovina bila rijetka’! (1. Samuelova 3:1). Starješine moraju paziti da ne bi na pogrešan način pokazivali dobrotu prijestupnicima koji mogu ugroziti duhovnost skupštine. Istinska dobrota ne zatvara oči pred zlim riječima i djelima kojima se krši Božja mjerila.

8. Kako je Isus pokazivao istinsku dobrotu?

⁸ Naš Uzor, Isus Krist, nikada nije pokazao krivu vrstu dobrote. Bio je najbolji primjer istinske dobrote. Naprimjer, ‘osjećao je duboku naklonost prema ljudima jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira’. Iskrene osobe nisu se bojale pristupiti Isusu i čak su mu dovodile svoju djecu. Zamisli koliku je dobrotu i suosjećanje Isus pokazao kad je ‘uzeo djecu u naručje i blagoslivljao ih’ (Matej 9:36; Marko 10:13-16). Iako je Isus bio dobar, on je također čvrsto zastupao ono što je ispravno u očima njegovog nebeskog Oca. Nikada nije tolerirao zlo i od Boga je dobio snagu da osudi licemjerne vjerske vođe. Kao što stoji u Mateju 23:13-26, nekoliko im je puta ponovio osudu: “Jao vama, pismoznalci i farizeji, licemjeri!”

9. Kako je dobrota povezana s dugotrpljivošću i dobrohotnošću?

⁹ Dobrota je povezana s ostalim osobinama koje su rezultat djelovanja Božjeg duha. Navedena je nakon ‘dugotrpljivosti’ i ‘dobrohotnosti’. Doista, onaj tko razvija dobrotu  pokazuje tu osobinu tako što je dugotrpljiv. On je strpljiv čak i s onima koji su neljubazni. Dobrota je srodna s dobrohotnosti. Te se osobine često pokazuje pružanjem konkretne pomoći drugima. Zapravo se i grčku riječ koju se u Bibliji prevodi s “dobrota” može prevesti i s “dobrohotnost”. Dobrota je bila toliko izrazito obilježje prvih kršćana da su pogani, prema riječima Tertulijana, za Isusove sljedbenike rekli da su ‘ti ljudi oličenje dobrote’.

10. Kako su povezane dobrota i ljubav?

¹⁰ Dobrota je povezana i s ljubavlju. O svojim sljedbenicima Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35). A o toj ljubavi Pavao je napisao: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrohotna” (1. Korinćanima 13:4). Dobrota je također povezana s “vjernom ljubavi”, izrazom koji se često koristi u Bibliji. Hebrejsku imenicu prevedenu s “vjerna ljubav” može se definirati kao dobrotu koja se s puno ljubavi veže za nešto dok njena svrha u vezi s tim nije ispunjena. Jehova vjernu ljubav pokazuje na različite načine. Naprimjer, ona je vidljiva po tome što on izbavlja i čuva svoje sluge (Psalam 6:4; 40:11; 143:12).

11. Koje nam jamstvo daje Božja vjerna ljubav?

¹¹ Jehovina vjerna ljubav privlači ljude k njemu (Jeremija 31:3, NS). Kad Božji vjerni sluge trebaju izbavljenje ili pomoć, oni znaju da će im on zaista pokazati vjernu ljubav. Neće ih iznevjeriti. Zato se mogu moliti s vjerom kao što je činio i psalmist, koji je rekao: “A ja se uzdam u milost [“vjernu ljubav”, NS] tvoju; radovaće se srce moje za spasenje tvoje” (Psalam 13:5). Budući da je Božja ljubav vjerna, njegovi sluge mogu se potpuno uzdati u njega. Dobili su obećanje: ‘Jehova neće odbaciti naroda svojega, i dostojanja svojega neće ostaviti’ (Psalam 94:14).

12. Kada i kako je uspostavljena okrutna vlast?

¹² Odgovor na ovo pitanje povezan je s onim što se dogodilo u edenskom vrtu. Na početku ljudske povijesti jedno sebično i oholo duhovno stvorenje skovalo je plan kako zavladati svijetom. Taj je zlikovac doista ostvario svoju želju jer je postao “vladar ovog svijeta”, i to vrlo okrutan (Ivan 12:31). Dobio je ime Sotona Đavo i on je glavni protivnik Boga i čovjeka (Ivan 8:44; Otkrivenje 12:9). Njegova sebična zavjera putem koje je želio uspostaviti vlast jednaku Jehovinoj dobrohotnoj vlasti izašla je na vidjelo nedugo nakon što je stvorena Eva. Prema tome, loša je vlast uspostavljena kad je Adam odlučio biti neovisan o Božjoj vlasti, potpuno zanemarivši njegovu dobrotu (1. Mojsijeva 3:1-6). Umjesto da su zaista vladali nad sobom, Adam i Eva su zapravo potpali pod sebičan i ponosan utjecaj Đavla i postali podanici njegove vlasti.

13-15. (a) Navedi neke od posljedica odbacivanja Jehovine pravedne vlasti. (b) Zašto je ovaj svijet surovo mjesto?

¹³ Obratimo pažnju na neke od posljedica tog čina. Adam i Eva bili su istjerani iz dijela Zemlje koji je bio raj. Više nisu živjeli u tom plodnom predjelu gdje im je na raspolaganju stajalo obilje zdravih plodova i bilja, već su se našli u teškim životnim uvjetima izvan edenskog vrta. Bog je rekao Adamu: “Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka; trnje i korov će ti rađati.” To što je zemlja bila prokleta značilo je da će je biti izuzetno teško obrađivati. Adamovi su potomci u tolikoj mjeri osjetili posljedice tog prokletstva izrečenog nad zemljom, koja je rađala  trnje i korov, da je Noin otac Lameh obrađivanje zemlje nazvao ‘trudom ruku njihovih na zemlji koju prokle Jehova’ (1. Mojsijeva 3:17-19; 5:29).

¹⁴ Pored toga, Adam i Eva više nisu bili ispunjeni spokojstvom, već tjeskobom. Bog je Evi rekao: “Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar.” Kasnije je Kain, prvorođenac Adama i Eve, okrutno postupio kad je ubio svog brata Abela (1. Mojsijeva 3:16; 4:8).

¹⁵ “Cijeli svijet leži u vlasti zloga”, rekao je apostol Ivan (1. Ivanova 5:19). Poput svog vladara današnji svijet pokazuje loše osobine, među koje spadaju sebičnost i ponos. Nimalo ne iznenađuje da je toliko surov i okrutan! Ali neće uvijek biti takav. Jehova će se pobrinuti da u njegovom Kraljevstvu vladaju dobrota i blagost, a ne surovost i okrutnost.

16. Zašto je dobrota obilježje Božje vlasti povjerene Kristu Isusu, i na što nas to obavezuje?

¹⁶ Jehova i Krist Isus, kojeg je imenovao Kraljem svog Kraljevstva, žele da njihovi podanici budu poznati po dobroti (Mihej 6:8, NS). Isus Krist je u malom pokazao da će njegovu vlast, koju mu je povjerio njegov Otac, obilježavati dobrota (Hebrejima 1:3). To se može primijetiti iz Isusovih riječi kojima je razotkrio iskvarene vjerske vođe koji su opterećivali ljude teškim teretima. On je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak” (Matej 11:28-30). Jako mnogo vladara, bilo da je riječ o vjerskim vođama bilo o nekim drugim, iscrpljuje ljude stavljajući na njih teške terete kao što su beskrajna pravila i nezahvalni poslovi. Međutim, ono što Isus zahtijeva od svojih sljedbenika čini ih zadovoljnima i nije iznad njihovih mogućnosti. Isusov jaram je doista ugodan i lak! Zar nas to ne potiče da ga oponašamo pokazujući dobrotu drugima? (Ivan 13:15).

17, 18. Zašto možemo vjerovati da će oni koji budu vladali s Kristom na nebu i njegovi zemaljski predstavnici pokazivati dobrotu?

¹⁷ Dojmljive opomene koje je Isus dao svojim apostolima pokazuju da se vlast Božjeg Kraljevstva itekako razlikuje od ljudske vlasti. O jednom događaju koji se zbio među učenicima Biblija kaže: “Među njima je nastala i žučna prepirka o tome kojeg bi od njih trebalo smatrati najvećim. Tada im je on rekao: ‘Kraljevi narodâ gospodare nad njima, i oni koji imaju vlast nad njima nazivaju  se dobrotvori. Ali vi ne budite takvi. Nego neka onaj koji je najveći među vama bude kao najmlađi, a onaj koji predvodi neka bude kao onaj koji služi. Jer tko je veći, onaj koji je za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji je za stolom? A ja sam u vašoj sredini kao onaj koji poslužuje’” (Luka 22:24-27).

¹⁸ Ljudski vladari žele postići veličinu tako što gospodare nad ljudima i nastoje steći zvučne titule, smatrajući da su zbog toga bolji od ljudi nad kojima vladaju. No Isus je rekao da prava veličina proizlazi iz marljivog i ustrajnog služenja drugima. Svi koji će vladati s Kristom na nebu ili služiti kao njegovi zemaljski predstavnici moraju oponašati njegov primjer poniznosti i dobrote.

19, 20. (a) Kako je Isus pokazao kolika je Jehovina dobrota? (b) Kako možemo oponašati Jehovu u pokazivanju dobrote?

¹⁹ Osvrnimo se na jedan drugi savjet koji je Isus s ljubavlju dao. Govoreći o tome kolika je Jehovina dobrota, rekao je: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu zaslugu imate? Jer čak i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama čine dobro, kakvu zaslugu zapravo imate? Čak i grešnici čine to isto. I ako posuđujete bez kamata onima od kojih se nadate nešto dobiti, kakvu zaslugu imate? Čak i grešnici posuđuju bez kamata grešnicima da bi im se isto toliko vratilo. Nasuprot tome, ljubite svoje neprijatelje i činite dobro i posuđujte bez kamata, ne nadajući se ničemu zauzvrat; i vaša će nagrada biti velika, i bit ćete sinovi Najvišega, jer je on dobrohotan prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan” (Luka 6:32-36).

²⁰ Božja dobrota je nesebična. Ona ne traži ništa niti očekuje što zauzvrat. Jehova zbog svoje dobrote “daje da njegovo sunce izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:43-45; Djela apostolska 14:16, 17). Oponašajući našeg nebeskog  Oca, mi nezahvalnima, čak i onima koji su se ponijeli kao naši neprijatelji, ne samo da ne činimo zlo nego im činimo dobro. Pokazujući dobrotu, Jehovi i Isusu dajemo do znanja da želimo živjeti u Božjem Kraljevstvu, kada će svi međuljudski odnosi biti ispunjeni dobrotom i drugim bogougodnim osobinama.

21, 22. Zašto trebamo pokazivati dobrotu?

²¹ Za pravog je kršćanina jako važno da pokazuje dobrotu. To je dokaz da imamo Božji duh. Osim toga, kad pokazujemo istinsku dobrotu, oponašamo Jehovu Boga i Krista Isusa. Pokazivanje dobrote je ujedno zahtjev za one koji će biti podanici Božjeg Kraljevstva. Stoga moramo ljubiti dobrotu i učiti pokazivati je.

²² Kako konkretno možemo pokazivati dobrotu u svakodnevnom životu? Sljedeći članak govorit će o tome.