BEZ obzira na dob, kulturu, jezik ili rasu, svi ljudi imaju jaku potrebu za ljubavlju. Ako ne zadovolje tu potrebu, nisu sretni. Jedan je liječnik ovako opisao rezultate svog istraživanja: “Ljubav i prisnost glavni su faktori koji određuju hoćemo li biti bolesni ili zdravi, tužni ili sretni, hoćemo li patiti ili ozdraviti. Kada bi bio pronađen novi lijek takvog učinka, praktički bi ga svaki liječnik u ovoj zemlji preporučio svojim pacijentima. Bio bi grijeh ne prepisati ga.”

Pa ipak, moderno društvo, a posebno mediji i slavne osobe, često stavljaju veći naglasak na bogatstvo, moć, slavu i seks nego na ljudsku potrebu za toplinom i ljubavlju. Mnogi prosvjetni radnici naglašavaju svjetovne ciljeve i karijeru i uglavnom time mjere nečiji uspjeh. Istina je da su obrazovanje i razvijanje talenata važni, no treba li im se toliko posvetiti da nemamo vremena za obitelj i prijatelje? Još je davno jedan obrazovani i pronicljivi pisac koji je proučavao ljudsku prirodu rekao da je pojedinac koji je nadaren, ali ne pokazuje ljubav, kao “mjed koja ječi ili cimbal koji zveči” (1. Korinćanima 13:1). Takvi ljudi mogu postati bogati, čak i slavni, ali nikada istinski sretni.

Isus Krist, koji je dobro razumio i jako volio ljude, u svom je poučavanju najveću važnost pridavao ljubavi prema Bogu i bližnjima. Rekao je: “Ljubi Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom. (...) Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe” (Matej 22:37-39). Pravi su Isusovi sljedbenici jedino oni koji se drže tih riječi. Zato je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35).

No kako se može pokazivati ljubav u današnjem svijetu? I kako roditelji mogu svoju djecu naučiti da pokazuju ljubav? Sljedeći članak pozabavit će se ovim pitanjima.