MNOGI ljudi smatraju da prilikom donošenja odluka trebaju slušati svoju savjest. No da bi naša savjest bila pouzdan vodič, trebamo je izvježbati kako bi mogla razlikovati dobro i zlo, a onda moramo slušati njen glas.

Razmotri biblijski izvještaj o onome što je doživio Zahej. Zahej je živio u Jerihonu i kao glavni poreznik jako se obogatio. Kako je i sam priznao, bogatstvo je stekao iznuđivanjem — dakle na štetu drugih. Je li ga zbog takve nepravde mučila savjest? Ako i jest, on ju je, po svemu sudeći, ignorirao (Luka 19:1-7).

Međutim, jedna situacija potaknula je Zaheja da se zamisli nad svojim životom. Isus je došao u Jerihon. Zahej je želio vidjeti Isusa, ali kako je bio niskog rasta, zbog mnoštva ljudi nije to mogao. Zato je otrčao naprijed i popeo se na stablo kako bi ga bolje vidio. Isusa je zadivio Zahejev snažan interes i zato mu je rekao da će doći u njegov dom. A Zahej je gostoljubivo primio svog uvaženog gosta.

Ono što je Zahej vidio i čuo u Isusovom društvu dirnulo ga je u srce i potaknulo da se promijeni. Rekao je: “Evo, Gospodine, polovicu svoje imovine dajem siromašnima, i što god sam od nekoga iznudio lažnom optužbom, vraćam četverostruko” (Luka 19:8).

Zaheju je proradila savjest, a on ju je poslušao, postupivši kako mu je nalagala. Posljedice toga bile su pozitivne i dalekosežne. Zamisli kako se Zahej osjećao kada mu je Isus rekao: “Danas je došlo spasenje ovoj kući” (Luka 19:9).

Kakav ohrabrujuć primjer! On pokazuje da se možemo promijeniti bez obzira na to kakvim smo životom prije živjeli. I mi možemo poput Zaheja primijeniti Isusove riječi koje su zapisane u Bibliji te izoštriti svoj osjećaj za ispravno i neispravno. Tada ćemo moći ‘zadržati dobru savjest’, na što nas potiče apostol Petar. Moći ćemo slušati svoju izvježbanu savjest i činiti ono što je ispravno (1. Petrova 3:16).