1. U kojim je situacijama ljudima itekako potrebna utjeha?

KAD teško oboli, čovjek može pomisliti da mu je život upropašten. Nakon potresa, oluja i gladi ljudi ostaju bez osnovnih sredstava za život. Uslijed rata mnogi izgube nekog člana obitelji, ostanu bez krova nad glavom ili moraju napustiti sve što su dotad stekli. Ljudi zbog nepravde mogu dobiti osjećaj da nema nikoga kome bi se obratili za pomoć. Oni koji se nađu u takvim nevoljama očajnički trebaju utjehu. Gdje je mogu pronaći?

2. Zašto je utjeha koju pruža Jehova jedinstvena?

² Neki pojedinci i organizacije nastoje pružiti utjehu. Lijepe su riječi uvijek dobrodošle. Pružanjem humanitarne pomoći nakratko se udovoljava potrebama ljudi. No samo Jehova, pravi Bog, može ispraviti svaku štetu i omogućiti da se takve nevolje više nikada ne ponove. Biblija o njemu kaže: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac dubokog milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kojoj nevolji utjehom kojom nas same tješi Bog” (2. Korinćanima 1:3, 4). Kako nas Jehova tješi?

3. Koju utjehu Bog pruža s obzirom na korijen ljudskih problema?

³ Svi su ljudi naslijedili nesavršenost zbog Adamovog grijeha i to je prouzročilo mnogo problema koji na koncu vode do smrti (Rimljanima 5:12). Situacija je još teža tim više što je Sotona Đavo “vladar ovog svijeta” (Ivan 12:31; 1. Ivanova 5:19). Jehova nije samo rekao da mu je žao što se ljudi nalaze u takvom lošem stanju. Poslao je svog jedinorođenog Sina kao otkupninu da bi nam osigurao izbavljenje i rekao nam je da možemo biti oslobođeni posljedica Adamovog grijeha ako pokažemo vjeru u Njegovog Sina (Ivan 3:16; 1. Ivanova 4:10). Bog je prorekao i to da će Isus Krist, kojemu je povjerena sva vlast na nebu i na Zemlji, uništiti Sotonu i njegov čitavi zli svijet (Matej 28:18; 1. Ivanova 3:8; Otkrivenje 6:2; 20:10).

4. (a) Kako je Jehova ojačao naše pouzdanje u njegova obećanja o izbavljenju? (b) Kako nam Jehova pomaže da shvatimo kada će doći izbavljenje?

⁴ Da bi naše pouzdanje u njegova obećanja bilo još veće, Bog je dao zapisati mnoge dokaze o ispunjenju svega što je prorekao (Jozua 23:14). U Bibliju je uključio izvještaj o tome kako je izbavljao svoje sluge iz situacija koje su s ljudskog gledišta izgledale bezizlazne (2. Mojsijeva 14:4-31; 2. Kraljevima  18:13–19:37). Jehova je preko Isusa Krista također pokazao da njegov naum uključuje liječenje ljudi od ‘svake nemoći’, čak uskrsavanje mrtvih (Matej 9:35; 11:3-6). Kad će se sve to ispuniti? Biblija na to pitanje odgovara opisujući posljednje dane ovog starog sustava koji prethode uspostavi Božjeg novog neba i nove zemlje. Opis koji je Isus naveo odgovara vremenu u kojem živimo (Matej 24:3-14; 2. Timoteju 3:1-5).

5. Na što je Jehova usmjeravao pažnju drevnog Izraela kad mu je pružao utjehu?

⁵ Iz načina na koji se Jehova ophodio s drevnim Izraelom saznajemo kako im je pružio utjehu u vrijeme nevolje. Podsjetio ih je kakav je on Bog. Tako su imali još veće pouzdanje u obećanja koja im je dao. Jehova je nadahnuo svoje proroke da prave oštru razliku kad prikazuju njega kao pravog i živog Boga te idole koji ne mogu pomoći ni sebi ni onima koji ih štuju (Izaija 41:10; 46:1; Jeremija 10:2-15). Kad je Izaiji rekao: “Tješite, tješite narod moj”, Jehova je potaknuo svog proroka da usporedbe i opise temelji na njegovim djelima stvaranja kako bi naglasio Jehovinu veličinu kao jedinog pravog Boga (Izaija 40:1-31).

6. Što je Jehova ponekad rekao o tome kada će doći izbavljenje?

⁶ Jehova je povremeno pružao utjehu tako što je konkretno navodio u koje će vrijeme njegov narod biti izbavljen, bez obzira na to da li se radilo o bliskoj ili o dalekoj budućnosti. Dok se približavalo izbavljenje iz Egipta, ugnjetavanim Izraelcima rekao je: “Još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Egipat, pa će vas onda pustiti” (2. Mojsijeva 11:1). Nakon što su tri saveznička naroda napala Judu u danima kralja Jozafata, Jehova je rekao da će “sutra” poduzeti nešto u korist Jude (2. Dnevnika 20:1-4, 14-17). S druge strane, o njihovom izbavljenju iz Babilona pisao je Izaija, i to skoro 200 godina unaprijed, a Jeremija je naveo druge detalje gotovo 100 godina prije nego što je ono uslijedilo. Ta su proročanstva bila pravo ohrabrenje Božjim slugama kad se približilo vrijeme izbavljenja! (Izaija 44:26–45:3; Jeremija 25:11-14).

7. Što su često sadržavala obećanja o izbavljenju, i kako je to utjecalo na vjerne osobe u Izraelu?

⁷ Vrijedno je zapaziti da su obećanja koja su pružala utjehu Božjem narodu često sadržavala neke pojedinosti o Mesiji (Izaija 53:1-12). Iz naraštaja u naraštaj to je ulijevalo nadu vjernim osobama koje su se suočavale s raznim kušnjama. U Luki 2:25 čitamo: “Gle, u Jeruzalemu je bio čovjek imenom Šimun, a taj je čovjek bio pravedan  i bogobojazan, i čekao je na Izraelovu utjehu [naime dolazak Mesije], i sveti duh bio je na njemu.” Šimun je znao za mesijansku nadu o kojoj se govori u Pismu i čekao je da se ona ispuni, a svoj je život oblikovao u skladu s njom. On nije razumio kako će se sve to ostvariti niti je živio dovoljno dugo da vidi kako prorečeno spasenje postaje stvarnost, ali radovao se što je saznao tko je osoba koja je Božje “sredstvo spasenja” (Luka 2:30).

8. Što su mnogi očekivali od Isusa, no kakvu je pomoć on pružao?

⁸ Dok je Isus Krist izvršavao svoju zemaljsku službu, način na koji je pomagao ljudima nije uvijek bio u skladu s njihovim željama. Neki su čeznuli za Mesijom koji će ih osloboditi omraženog rimskog jarma. No Isus nije zagovarao pobunu; rekao im je da ‘vrate caru carevo’ (Matej 22:21). Božji je naum obuhvaćao puno više nego samo oslobađanje ljudi od nekog političkog režima. Ljudi su željeli postaviti Isusa za kralja, no on je rekao da će ‘svoju dušu dati kao otkupninu u zamjenu za mnoge’ (Matej 20:28; Ivan 6:15). Još nije bilo došlo vrijeme da počne kraljevati, a pravo da vlada trebao mu je dati Jehova, a ne nezadovoljno mnoštvo.

9. (a) Koju je poruku nade Isus objavljivao? (b) Kako je Isus pokazao koliko se ta poruka tiče problema s kojima su se ljudi suočavali? (c) Koji je temelj Isus pružio izvršavajući svoju službu?

⁹ Utjeha koju je Isus donio bila je uključena u “dobru vijest o Božjem kraljevstvu”. Tu je poruku Isus objavljivao gdje god je išao (Luka 4:43). Koliko se ta poruka ticala svakodnevnih problema ljudi istaknuo je kad je pokazao što će kao Mesijanski Vladar učiniti za čovječanstvo. Onima koji su patili ponovno je dao razloga da žive kad im je vratio vid i govor (Matej 12:22; Marko 10:51, 52), kad je izliječio oduzete udove (Marko 2:3-12), otklonio mučne bolesti Izraelcima (Luka 5:12, 13) i oslobodio ih od drugih teških bolesti (Marko 5:25-29). Donio je veliko olakšanje ožalošćenim članovima obitelji podižući njihovu djecu iz mrtvih (Luka 7:11-15; 8:49-56). Dokazao je da može stišati opasne oluje i nahraniti velika mnoštva (Marko 4:37-41; 8:2-9). Osim toga, Isus ih je poučavao životnim načelima pomoću kojih su mogli uspješno rješavati postojeće probleme i koja su ispunjavala njihova srca nadom u pravednu vladavinu u kojoj će vladati Mesija. Stoga, izvršavajući svoju službu, Isus nije samo tješio one koji su slušali s vjerom nego je i pružio temelj za utjehu ljudima u narednih nekoliko tisuća godina.

10. Što je omogućeno na temelju Isusove žrtve?

 ¹⁰ Više od 60 godina nakon što je Isus dao svoj ljudski život kao žrtvu i uskrsnuo u nebeski život, apostol Ivan je pod nadahnućem napisao: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne biste počinili grijeh. No ako tko i počini grijeh, imamo pomoćnika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je pomirbena žrtva za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za one cijeloga svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2). Blagoslovi koje imamo jer je Isus kao savršeni čovjek položio svoj život kao žrtvu izvor su velike utjehe. Znamo da nam grijesi mogu biti oprošteni, da možemo imati čistu savjest, biti u dobrom odnosu s Bogom i da je pred nama mogućnost vječnog života (Ivan 14:6; Rimljanima 6:23; Hebrejima 9:24-28; 1. Petrova 3:21).

11. Koji je još izvor utjehe Isus spomenuo prije svoje smrti?

¹¹ Dok je bio sa svojim apostolima zadnje večeri prije svoje žrtvene smrti, Isus im je govorio o još nečemu što im je njegov nebeski Otac stavio na raspolaganje kako bi im pružio utjehu. Isus je rekao: ‘Zamolit ću Oca i on će vam dati drugog pomoćnika [utješitelja; grčki paraʹkletos] da bude s vama zauvijek, duh istine.’ Obećao im je: ‘Pomoćnik, sveti duh, poučit će vas svemu i dozvati vam u sjećanje sve što sam vam ja rekao’ (Ivan 14:16, 17, 26). A kako im je sveti duh pružao utjehu?

12. Kako je sveti duh pružio utjehu mnogim ljudima pomogavši Isusovim učenicima da se prisjete nekih stvari?

¹² Apostoli su naučili mnogo toga od Isusa. Oni sigurno nikada nisu zaboravili ono što su vidjeli svojim očima, no jesu li zapamtili ono što im je govorio? Jesu li važne pouke pale u zaborav zbog njihovog nesavršenog pamćenja? Isus im je obećao da će im sveti duh ‘dozvati u sjećanje sve što im je rekao’. Zahvaljujući tome oko osam godina nakon Isusove smrti Matej je napisao prvo Evanđelje u koje je uvrstio Isusovu divnu Propovijed na gori, brojne usporedbe o Kraljevstvu i detaljan opis znaka njegove prisutnosti. Više od 50 godina nakon toga apostol Ivan napisao je vjerodostojan izvještaj s mnogim pojedinostima o posljednjih nekoliko dana Isusovog života na Zemlji. Ti su nadahnuti izvještaji pravo ohrabrenje sve do dan-danas!

13. U kom je pogledu sveti duh služio kao učitelj prvim kršćanima?

¹³ Sveti duh nije učenicima samo vratio u sjećanje Isusove riječi već ih je poučavao i pomagao im da dođu do potpunijeg razumijevanja Božjeg nauma. Dok je Isus bio sa svojim učenicima, rekao im je određene stvari koje tada nisu posve shvatili. No kasnije su, potaknuti svetim duhom, Ivan, Petar, Jakov, Juda i Pavao napisali objašnjenja o daljnjim ispunjenjima Božjeg nauma. Dakle, sveti duh je služio kao učitelj tako što je učenicima pružao dragocjeno jamstvo da ih vodi Bog.

14. Na koje je načine sveti duh pomagao Jehovinom narodu?

¹⁴ Čudesni darovi duha također su jasno pokazali kako Božju naklonost više nije imao doslovni Izrael nego kršćanska skupština (Hebrejima 2:4). Važan činilac po kojem se moglo prepoznati prave Isusove učenike bio je i taj što su u svom životu pokazivali plodove tog duha (Ivan 13:35; Galaćanima 5:22-24). Usto, duh je jačao članove te skupštine kako bi bili odvažni i neustrašivi svjedoci (Djela apostolska 4:31).

15. (a) Pod kojim su se pritiscima našli kršćani u prošlosti, i kako je danas? (b) Zašto ponekad i oni koji hrabre druge trebaju ohrabrenje?

¹⁵ Svi koji su odani i vjerni Jehovi doživljavaju neki oblik progonstva (2. Timoteju  3:12). Međutim, mnogi su kršćani pod krajnje velikim pritiskom. U novije vrijeme neke je napala nasilna svjetina, bili su zatvoreni u koncentracione logore, zatvore te radne logore pod nehumanim uvjetima. Vlasti su aktivno sudjelovale u progonstvu ili su osobama koje su kršile zakon dozvolile da nekažnjeno vrše nasilje. Drugi kršćani imaju ozbiljnih zdravstvenih poteškoća ili velikih obiteljskih problema. Pod pritiskom se može naći i neki zreli kršćanin koji stalno pomaže svojoj kršćanskoj braći ili sestrama da prebrode teške situacije. U takvim slučajevima onaj tko hrabri druge možda i sam treba ohrabrenje.

16. Kako je David dobio pomoć kad je bio pod velikim pritiskom?

¹⁶ Kad je kralj Saul progonio Davida jer ga je želio ubiti, David se obratio Bogu kao svom Pomoćniku: “Bože! usliši molitvu moju”, preklinjao ga je. “Pod sjenu krila tvojih sklanjam se” (Psalam 54:2, 4; 57:1). Je li David dobio pomoć? Jest. Jehova se tada pobrinuo da prorok Gad i svećenik Abijatar pruže vodstvo mladom Davidu i da ga Jonatan, Saulov sin, ojača (1. Samuelova 22:1, 5; 23:9-13, 16-18). Jehova je također dozvolio Filistejima da uđu u zemlju zbog čega je Saul morao prestati progoniti Davida (1. Samuelova 23:27, 28).

17. Kome se Isus obratio za pomoć kad je bio pod velikim pritiskom?

¹⁷ I sam Isus Krist bio je pod velikim pritiskom pretkraj svog života na Zemlji. Dobro je znao da će njegovo vladanje utjecati na posvećenje imena njegovog nebeskog Oca i na budućnost čitavog čovječanstva. Usrdno se molio, čak je “zapao u tjeskobnu borbu”. Bog je u tim teškim trenucima pružio Isusu potrebnu podršku (Luka 22:41-44).

18. Kako je Bog utješio prve kršćane koji su doživljavali žestoko progonstvo?

¹⁸ Nakon osnivanja skupštine u prvom stoljeću, kršćani su doživljavali toliko žestoko progonstvo da su svi osim apostola bili istjerani iz Jeruzalema. Muškarce i žene doslovno se izvlačilo iz njihovih domova. Kako ih je Bog utješio? U svojoj im je Riječi obećao da imaju “bolji i trajan posjed”, sigurno nasljedstvo na nebu s Kristom  (Hebrejima 10:34; Efežanima 1:18-20). Nakon što su nastavili propovijedati uvjerili su se da je Božji duh s njima, a sve što su pritom doživjeli bio je dodatni razlog za radovanje (Matej 5:11, 12; Djela apostolska 8:1-40).

19. Što je Pavao mislio o utjesi koju pruža Bog premda je doživljavao strašno progonstvo?

¹⁹ Nakon nekog vemena i Savao (Pavao), koji je i sam bio nasilni progonitelj, doživljavao je progonstvo jer je postao kršćanin. Na otoku Cipru jedan je vračar pokušao omesti Pavla u propovijedanju koristeći se prijevarom i izvrtanjem istine. U Galaciji je Pavao bio kamenovan i ostavljen jer su ljudi mislili da je mrtav (Djela apostolska 13:8-10; 14:19). U Makedoniji su ga istukli štapovima (Djela apostolska 16:22, 23). Nakon napada nasilne svjetine u Efezu, napisao je: “Bili [smo] pod krajnje velikim pritiskom preko svoje snage, tako da više uopće nismo bili sigurni ni za svoj život. Zapravo, u sebi smo osjećali da smo primili smrtnu presudu” (2. Korinćanima 1:8, 9). Pa ipak, u istom tom pismu Pavao je napisao utješne riječi koje smo citirali u 2. odlomku ovog članka (2. Korinćanima 1:3, 4).

20. Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

²⁰ Kako i ti možeš biti izvor takve utjehe? Postoje mnoge osobe u naše vrijeme kojima je potrebna utjeha kad su žalosne bilo zbog nevolje koja pogađa tisuće ljudi bilo zbog problema koji pogađa samo njih. U sljedećem članku razmotrit ćemo kako pružiti utjehu u takvim trenucima.