“NEMOGUĆE!” To kažu mnogi ne-kršćani kad čuju izvještaj o Isusovom rođenju. Oni smatraju kako je vjerovanje u to da je jedna djevica zatrudnjela, a da nije imala odnose s muškarcem, i rodila sina znanstveno neutemeljeno. Što ti misliš o tome?

Godine 1984. u londonskom The Timesu objavljen je sadržaj pisma u kojem je bilo podosta riječi o tome, a u njemu je stajalo: “Logika nam kaže da znanstvenu spoznaju nije opravdano koristiti kao argument u pobijanju čuda. Vjerovati da se čuda ne mogu dogoditi isto je toliko stvar vjere kao i vjerovati da se ona mogu dogoditi.” To je pismo potpisalo 14 profesora prirodnih znanosti s britanskih sveučilišta. Rekli su: “To da je djevica rodila, čuda opisana u Evanđeljima i Kristovo uskrsnuće spremno prihvaćamo kao povijesne događaje.”

Pa ipak, razumljivo je da se osoba jako iznenadi kad prvi put čuje da je Isusa rodila djevica. I sama se Isusova majka jako iznenadila kad joj je Božji anđeo rekao: “I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš sina, i nazovi ga imenom Isus.” Marija ga je zatim upitala: “Kako će to biti, kad nemam odnose s muškarcem?” Anđeo joj je potom objasnio da će Bog to čudo učiniti posredstvom svog svetog duha, i dodao: “Kod Boga ništa što kaže nije nemoguće” (Luka 1:31, 34-37). Nema sumnje, Onaj tko je pokrenuo čudesan proces rađanja djece mogao je i prouzročiti da jedna čedna djevica zatrudni i rodi Isusa. Ako je Bog stvorio svemir i u njemu postavio precizno podešene zakone, mogao je i upotrijebiti Marijinu jajnu stanicu kako bi dobio savršenog ljudskog Sina.

Josip, jedan bogobojazan čovjek, bio je Marijin zaručnik u vrijeme kad je ona zatrudnjela. Božji anđeo otkrio je Josipu u snu divan razlog zbog kojeg je njegova zaručnica, koja je bila djevica, zatrudnjela. Anđeo je rekao: “Ne boj se dovesti kući Mariju, svoju ženu, jer je ono što je u njoj začeto od svetog duha. Rodit će sina i nazovi ga imenom Isus, jer on će spasiti svoj narod od njihovih grijeha” (Matej 1:20, 21). Ime Isus na hebrejskom znači “Jehova je spasenje”. Ono nas podsjeća na potrebu za spasenjem od grijeha i smrti te na to da se Jehova Bog posredstvom Isusa pobrinuo za to spasenje.

Zbog grijeha prvog čovjeka, Adama, čitavo njegovo potomstvo rođeno je  nesavršeno, sa sklonošću kršenju Božjih zakona (Rimljanima 5:12). Što je trebalo poduzeti kako bi Adamovi potomci mogli biti spašeni od grijeha i dovedeni do savršenstva? Da bi vaga pravde mogla doći u ravnotežu, moralo se dati jedan drugi savršeni ljudski život, koji je po vrijednosti odgovarao Adamovom. To je razlog zbog kojeg je Bog prouzročio čudesno rođenje savršenog čovjeka, Isusa, i to je razlog zbog kojeg je Isus dopustio svojim neprijateljima da ga ubiju (Ivan 10:17, 18; 1. Timoteju 2:5, 6). Isus je nakon svog uskrsnuća i uzašašća u nebeski život s pravom mogao reći: “Bio sam mrtav, ali, gle, živim u svu vječnost, i imam ključeve od smrti i hada [općeg groba čovječanstva]” (Otkrivenje 1:18).

Isus simboličnim ključevima od smrti i hada otvara mogućnost grešnim ljudima da dobiju ono što je Adam izgubio. Isus je rekao: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko pokazuje vjeru u mene, ako i umre, oživjet će; i svatko tko živi i pokazuje vjeru u mene, sasvim sigurno neće nikada umrijeti” (Ivan 11:25, 26). Doista predivno obećanje! No postoji i važniji razlog zbog kojeg se Isus rodio.

Isusovo začeće u Marijinoj utrobi nije bio početak njegovog života. “Sišao [sam] s neba”, jasno je izjavio (Ivan 6:38). Isus je sa svojim nebeskim Ocem živio u duhovnom području od početka stvaranja. Ustvari, Biblija kaže za njega da je “početak Božjih djela stvaranja” (Otkrivenje 3:14). Isus je s neba bio svjedok pobune zlog anđela koji je prve ljude okrenuo protiv Božje vladavine. Taj je događaj Isusu pružio najvažniji razlog da poželi roditi se kao savršeni ljudski Božji Sin. Koji je to bio razlog?

Razlog je bio taj da dokaže kako njegov nebeski Otac ima pravo vladati svemirom. Time što je na Zemlji ostao vjeran Bogu od svog rođenja do smrti, Isus je pokazao svoju spremnost da se podloži načinu na koji Jehova vlada nad svojim stvorenjima. Prije nego što su ga Božji neprijatelji ubili, Isus je jasno naveo razlog zbog kojeg je bio spreman dati svoj život kao žrtvu. Rekao je kako je to zbog toga da bi svijet znao da on ljubi Oca (Ivan 14:31). Da su prvi ljudi, Adam i Eva, razvili takvu ljubav, mogli su se dokazati vjernima Bogu na mnogo lakšem ispitu (1. Mojsijeva 2:15-17).

Isusova vjernost Bogu raskrinkala je zlog anđela, Sotonu, kao lašca. Sotona je oklevetao Boga i ljude kad je pred anđelima na nebu rekao: “Sve što čovjek ima dat će za život” (Job 2:1, 4, St). Sotona nije bio u pravu  kad je tvrdio da će svi ljudi prestati biti poslušni Bogu kako bi spasili svoj život.

Tvrdnjama koje smo naveli osporena je ispravnost Božjeg načina vladanja. Kako bi se dokazalo da su neutemeljene, Isus je bio spreman roditi se kao čovjek i dokazati se vjernim Bogu do smrti.

Stoga je glavni razlog Isusovog rođenja na Zemlji bio taj da, kako je sam rekao, ‘svjedoči za istinu’ (Ivan 18:37). Učinio je to pokazujući i riječima i djelima da Bog vlada potpuno pravedno te da podložnost njemu donosi vječnu sreću. Isus je rekao i to da je došao na svijet kako bi dao svoj ljudski život kao “otkupninu u zamjenu za mnoge”, omogućujući tako grešnim ljudima da dođu do savršenstva i dobiju vječni život (Marko 10:45). Kako bi ljudi shvatili te važne stvari, neophodno je bilo imati izvještaj o Isusovom rođenju. Pored toga, događaji koji su pratili Isusovo rođenje sadrže neke druge važne pouke, kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku.