ZAŠTO je sigurnost u pravilu teško dostižna, a ako se do nje i dođe, samo privremena? Je li to možda zato što se naš pojam o tome što je sigurnost temelji na nečemu što nije realno — to jest prije na onome što želimo postići nego na onome što možemo postići? Takav lažni osjećaj mogao bi se nazvati životom u oblacima.

Mašta omogućava umu da se odvoji od realnosti života i onih činilaca koji život čine nesigurnim te da dospije u jedno divno stanje prožeto osjećajem sigurnosti, ignorirajući sve što bi moglo pokvariti taj doživljaj. Međutim, problemi realnog svijeta često iznenada upadnu u taj svijet snova i nemilosrdno razore osjećaj spokoja, vraćajući sanjara u surovu stvarnost.

Razmotrimo jedan faktor koji se smatra jamstvom sigurnog života — mjesto stanovanja. Naprimjer, može se steći dojam da veliki grad puno obećava jer asocira na dobar provod, veliku zaradu i otmjene gradske četvrti. Da, može izgledati da je upravo to ono što pruža dugo očekivanu sigurnost. No je li ta predodžba realna?

Ljude se u zemljama u razvoju privlači u velike gradove reklamama koje često potiču bujnu maštu. Tvrtke koje stoje iza takvih reklama nisu nužno zainteresirane za tvoju sigurnost, već za svoj profit. Problemi stvarnog svijeta prikrivaju se slikama uspješnih ljudi za koje se čini da su pronašli sigurnost. I tako se sigurnost dovodi u vezu s proizvodom koji se reklamira i velikim gradom.

Razmotri sljedeći primjer. Vlasti jednog zapadnoafričkog grada postavile su velike plakate koji su na slikovit način poručili da se pušenje u biti ne razlikuje mnogo od rasipanja teško zarađenog novca. Bilo je to u sklopu kampanje kojom se stanovnike toga grada trebalo upozoriti na opasnost od pušenja. Proizvođači i trgovci cigaretama uzvratili su udarac postavljanjem lukavo smišljenih i privlačnih reklama čija je poruka bila da su pušači sretni i uspješni ljudi. Osim toga, jedna duhanska kompanija angažirala je neke od svojih radnika da na ulici, obučeni u lijepe uniforme s modernim bejzbol kapama, mladima dijele cigarete i potaknu svakog od njih da ih proba. Mnogi od tih mladih ljudi došli su sa sela i, ne poznavajući lukave reklamne metode, naivno su prihvatili tu ponudu. Postali  su ovisnici o duhanu. Mladi ljudi sa sela došli su u veliki grad u potrazi za sigurnošću, želeći financijski pomoći svojim obiteljima ili uspjeti u životu. Umjesto toga, sada rasipaju mnogo novca koji su mogli puno bolje iskoristiti.

Nisu samo trgovci ti koji poručuju putem reklama da se u velikim gradovima dobro živi. “Reklame” takvog sadržaja mogu se čuti i iz usta onih koji su se preselili u veliki grad, a neugodno im je vratiti se u svoje rodno selo. Ne želeći ispasti promašeni slučajevi, hvale se navodno stečenim bogatstvom i postignućima. Međutim, kad se malo bolje pogleda, njihov sadašnji način života nije nikakvo poboljšanje u odnosu na njihov prijašnji život na selu; sastavljaju kraj s krajem kao i većina stanovnika grada.

Posebno se u velikim gradovima događa da ljudi koji su tek došli u potrazi za sigurnošću postaju plijen beskrupuloznih ljudi. Zašto se to događa? Općenito uzevši, zato što te osobe nisu imale vremena sklopiti bliska prijateljstva, a i daleko su od svojih obitelji. Stoga nemaju nekoga tko bi im mogao pomoći da ne upadnu u klopku urbanog načina života prožetog materijalističkim težnjama.

Josué nije upao u zamku i počeo pušiti. No shvatio je da nije u stanju udovoljiti zahtjevima koje mu nameće život u gradu. U najboljem slučaju, jedino što mu je grad stvarno mogao ponuditi bili su divni, ali nerealni snovi. Shvatio je da u gradu nije bio istinski siguran; jednostavno, tamo nije pripadao. Iako obuzet osjećajima praznine, manje vrijednosti i neuspjeha, na kraju je ipak progutao svoj ponos i vratio se u svoje selo.

Bio je u strahu da će mu se izrugivati. Umjesto toga, njegova obitelj i istinski prijatelji dočekali su ga raširenih ruku. Zahvaljujući toplini svoje obitelji, poznatom kraju i ljubavi svojih prijatelja u kršćanskoj skupštini ubrzo se osjećao znatno sigurnije nego u velikom gradu, gdje se snovi mnogih pretvaraju u noćne more. Na njegovo iznenađenje, naporno radeći s ocem na polju zaradio je za sebe i svoju obitelj više nego u gradu.

Može li ti novac pružiti osjećaj sigurnosti? Liz iz Kanade kaže: “Kao mlada osoba, vjerovala sam da novac otklanja brige.” Liz se zaljubila u jednog čovjeka koji je već bio stekao financijsku sigurnost. Ubrzo su se vjenčali. Da li se osjećala sigurnom? Liz nastavlja: “Kad sam se udala, imali smo prekrasnu kuću i dva automobila, a naše financijske prilike omogućavale su nam da uživamo praktički u svemu što svijet može pružiti — u materijalnim stvarima, putovanjima, zabavi. Začudo, ja sam ipak bila stalno zabrinuta zbog novca.” Ona objašnjava: “Imali smo toliko toga što se moglo izgubiti. Čini se da što više imaš, to se osjećaš manje siguran. Novac ne otklanja brigu i tjeskobu.”

Ako smatraš da ti je za sigurnost potrebno više novca, upitaj se: ‘U čemu je zapravo problem? Je li u tome što mi stvarno nedostaje novca ili u tome što ne znam njime mudro raspolagati?’ Prisjećajući se svoje prošlosti, Liz kaže: “Sada shvaćam da je izvor obiteljskih problema u vrijeme kad sam bila dijete bilo loše raspolaganje novcem. Kupovali smo na kredit, stoga nam je stalno za vratom stajao neki dug. To nas je opterećivalo.”

Međutim, danas se Liz i njen suprug osjećaju znatno sigurnijima, premda imaju manje novca. Kad su upoznali istinu iz Božje Riječi, prestali su slušati o tome da je novac sve u životu, a počeli su  slušati Božju mudrost, između ostalog i ove riječi: “Tko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla” (Priče Salamunove 1:33). Željeli su da im život ima dublji smisao od onoga koji može pružiti pozamašan bankovni račun. Danas kao misionari u jednoj dalekoj zemlji Liz i njen suprug i bogatima i siromašnima prenose poruku da će Jehova Bog uskoro na čitavoj Zemlji omogućiti ljudima da žive u pravoj sigurnosti. Ta aktivnost pruža duboko zadovoljstvo i sigurnost, budući da osobe koje su u nju uključene znaju da su život posvetile uzvišenom cilju i nenadmašnim vrijednostima, a ne težnji za financijskim dobitkom.

Ne zaboravi ovu temeljnu istinu: Daleko je vrednije biti bogat pred Bogom nego imati materijalno bogatstvo. Kroz čitavo Sveto pismo naglasak se ne stavlja na materijalno bogatstvo, nego na dobar odnos s Jehovom, koji možemo zadržati vršeći njegovu volju srcem punim vjere. Krist Isus potaknuo nas je da budemo ‘bogati pred Bogom’ i da skupljamo “blago na nebesima” (Luka 12:21, 33).

Ako smatraš da je uspon na društvenoj ljestvici put do sigurnosti, upitaj se: ‘Za koga se od onih koji već jesu na toj ljestvici može reći da su postigli pravu sigurnost? Koliko se visoko moram popeti da je dostignem?’ Uspješna karijera može ti dati lažan osjećaj sigurnosti, koji na kraju može dovesti do razočaranja, ili još gore, do katastrofalnog pada.

Konkretna iskustva pokazuju da dobro ime kod Boga jamči više sigurnosti nego dobro ime kod ljudi. Jedino Jehova ljudima može darovati vječni život. To ne znači da će naše ime biti na nekom popisu istaknutih pojedinaca, već u Božjoj knjizi života (2. Mojsijeva 32:32; Otkrivenje 3:5).

Ako izuzmeš ono čemu nerealno težiš, kako procjenjuješ svoje sadašnje okolnosti i što realno možeš očekivati od budućnosti? Nitko nema sve. Kao što je jedan mudri kršćanin rekao: “Morao sam naučiti da život nikada nije ovo I ono, nego ovo ILI ono.” Zastani na trenutak i pročitaj okvir “Priča iz Benina”.

A sada odgovori na ova pitanja: Za kojim važnim ciljem, ili odredištem, težim u životu? Koji je najkraći put do njega? Nalazim li se možda na dugoj, nesigurnoj zaobilaznici i može li se ono što stvarno želim i što je realno ostvarivo postići ako krenem nekim lakšim putem?

Nakon što je istaknuo da materijalne stvari u usporedbi s duhovnim stvarima imaju relativnu vrijednost, Isus je rekao da se zadrži “jednostavno”, odnosno usredotočeno, oko (Matej 6:22). Jasno je dao do znanja da su duhovne vrijednosti i ciljevi koji su usredotočeni na Božje ime i njegovo Kraljevstvo primarne stvari u životu (Matej 6:9, 10). Druge stvari manje su važne ili, takoreći, izvan fokusa.

Mnogi današnji fotografski aparati automatski fokusiraju i bliže i dalje objekte. Jesi li i ti sklon tomu? Smatraš li da je gotovo sve što se nalazi u tvom vidnom polju vrijedno tvoje pomne pažnje — to jest važno, poželjno i uz malo nerealnog optimizma dostižno? Ako je to i samo djelomično tako, tada ono što je toliko važno za kršćane, Kraljevstvo, lako može izgubiti svoj značaj u mnoštvu drugih stvari, od kojih se svaka natječe za tvoju pažnju. Isus je dao odlučan savjet: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:33).

Vjerojatno se svi mi nadamo nečem boljem za sebe i svoje voljene. Međutim, činjenica da smo nesavršeni, da živimo u nesavršenom svijetu i da imamo ograničen životni vijek primorava nas da ograničimo čak i ono čemu se realno možemo nadati. Jedan je biblijski pisac prije nekoliko tisuća godina objasnio: “Opet vidjeh pod suncem da nije do brzih trka, ni rat do hrabrih, ni kruh do mudrih, ni bogatstvo do razumnih, ni dobra volja do vještih, nego da sve stoji do vremena i zgode” (Propovjednik 9:11).

Ponekad smo toliko zaokupljeni dnevnom rutinom da zaboravimo razmišljati o važnijim stvarima, o tome tko smo i što nam je  stvarno potrebno kako bismo se osjećali istinski sigurnima. Zapazi ove mudre riječi izrečene u drevno doba: “Tko ljubi novce, neće se nasititi novaca; i tko ljubi bogatstvo, neće imati koristi od njega. I to je ispraznost. Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati” (Propovjednik 5:10, 12). Stoga, što smatraš jamstvom sigurnog života?

Ako je tvoja situacija donekle slična Josuéovom snu koji se realno gledano nije mogao ostvariti, možeš li promijeniti svoje planove? Oni koji te stvarno vole pružit će ti podršku, baš kao što su je Josuéu pružili njegova obitelj i prijatelji iz kršćanske skupštine. Vjerojatno ćeš se osjećati sigurnije s onima koji te vole, makar živio i u skromnijoj sredini, nego u gradu s onima koji bi te možda pokušali iskoristiti.

Ako si imućna osoba, kao što su to bili Liz i njen suprug, možeš li učiniti neku promjenu u svom životu tako da više vremena i snage posvetiš pomaganju ljudima, bilo bogatim bilo siromašnim, da saznaju za Kraljevstvo, sredstvo kojim se jamči pravu sigurnost?

Ako težiš za višim položajem u društvu ili u tvrtki u kojoj radiš, možda bi bilo dobro da iskreno preispitaš svoje motive. Istina, neke materijalne stvari mogu život učiniti ugodnijim. No ipak, možeš li Kraljevstvo — pravo sredstvo kojim se jamči trajnu sigurnost — zadržati u središtu pažnje? Sjeti se Isusovih riječi: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Ako se uključiš u razne aktivnosti u kršćanskoj skupštini, osjetit ćeš sigurnost kao nagradu.

Oni koji se u potpunosti uzdaju u Jehovu i njegovo Kraljevstvo uživaju u velikoj sigurnosti već sada te radosno gledaju u susret vremenu kada će biti sigurni u potpunom smislu te riječi. Psalmist je rekao: “Jehovu stalno imam pred sobom. On mi je zdesna, stoga neću posrnuti. Zato se raduje srce moje i veseli se sva slava što je u meni. A tijelo će moje počivati u sigurnosti” (Psalam 16:8, 9, NS).